Jesu li vojni puč u Nigeru i svrgavanje predsjednika Muhammada Bazouma pokopali i zadnju nadu zemalja članica EU da budu neovisne o ruskom plinu? Naime, ulazak Nigera u politički i sigurnosni kaos zbog vojnog puča imat će teške posljedice za susjedne arapske zemlje kao što su Alžir i Libija te za Mauritaniju i Sudan, zbog njihova položaja u regiji Sahel, s obzirom na to da su te zemlje bile potencijalni spasitelji EU što se tiče plina. Donedavno ignorirane i u SAD-u i u EU, te tri afričke zemlje, Alžir, Niger i Nigerija, na zamolbu EU u lipnju prošle godine dogovorile su se o projektu započetom prije nekoliko desetljeća, koji predstavlja potencijalnu priliku za Europu da diversificira svoje izvore plina potpisavši Memorandum o razumijevanju za izgradnju transsaharskog plinovoda prema Europi.
VEZANI ČLANCI:
Memorandum o razumijevanju
Alžirski ministar energetike Mohamed Arkab potvrdio je da je njegova zemlja potpisala memorandum o razumijevanju s Nigerijom i Nigerom o izgradnji plinovoda preko Sahare te će nastaviti razgovore o realizaciji projekta što je prije moguće. Trošak projekta procjenjuje se na 13 milijardi dolara, a njime bi se moglo transportirati do 30 milijardi kubičnih metara godišnje u Europu. Očekuje se da će se naftovod protezati na četiri tisuće kilometara. Planirano je da plinovod počinje od Warrija u Nigeriji i završava u Hassi R’Melu u Alžiru, gdje će se spojiti na postojeće plinovode koji isporučuju plin u Europu. Ideja je prvi put predložena prije više od 40 godina, a sporazum između triju zemalja potpisan je 2009. godine, no od tada projekt nije doživio nikakav napredak. Alžir je 2021. izvezao 54 milijarde kubičnih metara plina, najviše u Italiju i Španjolsku.
Niger predstavlja važan koridor za Alžir prema srcu Afrike, kao dio njegove strategije povećanja izvoza na afrički kontinent. Posebno su važni projekti poput transsaharske ceste koja povezuje Alžir s Nigerijom preko Nigera, paralelno s optičkom mrežom i plinovodom za transport nigerijskog plina u Europu, koji prolazi kroz dvije zemlje. Osim toga, alžirski kompleks Sonatrach potpisao je u veljači 2022. s Ministarstvom energetike Nigera sporazum o podjeli proizvodnje naftnog polja Kafra na sjeveru zemlje koje je otkriveno 2018. godine, a čije se rezerve procjenjuju na oko 400 milijuna barela. Svi ti sporazumi i strateški interesi postali su ugroženi nakon puča protiv predsjednika Bazouma, koji zemlju može gurnuti u kaos i nestabilnost, slično onome što se događa u Libiji i Maliju.
Alžir prima veliki broj imigranata iz Nigera te ih s vremena na vrijeme deportira u njihovu zemlju prema sigurnosnom sporazumu s Niameyem, no nedavni puč udvostručio bi njihov broj, tim više što je Alžir najbogatija zemlja Sahela koja se za mnoge od njih pretvorila u zemlju stabilnosti, nakon što je bila tranzitna zemlja prema Europi. Stoga je Alžir odmah oštro osudio pokušaj puča u Nigeru, čim je predsjednik Bazoum pritvoren. Mauritanija, koja je bila velika nada EU, nakon puča u Nigeru našla se u poteškoćama i problemu te strahuje od destabilizacije koja bi joj pokopala snove i nade te moguću veliku zaradu od plina. Mauritanija se zbog svoje blizine Europi i strateškog položaja smatra ključnim dobavljačem prirodnog plina, posebno jer zemlje nastoje diversificirati opskrbu plinom kako bi smanjile ovisnost o ruskom plinu. Izvozom plina postat će novi igrač na globalnim energetskim tržištima, koja sve više traže ovaj energent.
VEZANI ČLANCI:
Destabilizacija Libije
Mauritanija, iako nema izravnu granicu s Nigerom (Mali ih razdvaja), itekako je zabrinuta zbog pokušaja puča protiv predsjednika Bazouma. Obje su zemlje članice Grupe pet Sahela, koju je formirala Francuska kako bi koordinirala protuterorističke operacije u regiji. Od pet zemalja Sahela samo je Mauritanija ostala vjerna ustavnom demokratskom sustavu i nije vođena vojnim ili državnim režimom. Međutim, okružena pučističkim režimima, postoji bojazan da bi neki od njezinih avanturističkih časnika mogli pokrenuti puč protiv ustavnog sustava, slično kao u Maliju, Nigeru, Burkini Faso, Čadu i Gvineji. Izabrane vlasti u zemljama Sahela padaju jedna za drugom, što zabrinjava Mauritaniju, Alžir i Libiju.
Koliki je energetski potencijal Mauritanije? Mauritanija ima ogromne rezerve ukapljenog plina procijenjene na 110 trilijuna kubičnih stopa, što je stavlja na treće mjesto u Africi, iza Nigerije (207 bilijuna kubičnih stopa) i Alžira (159 trilijuna kubičnih stopa). Mauritanija nadmašuje Egipat, koji ima procijenjene rezerve od 63 trilijuna kubičnih stopa, i Libiju, s oko 55 trilijuna kubičnih stopa. Mauritansko polje Biralah se ističe po najvećem udjelu ovog plina, budući da su njegove rezerve blizu 80 trilijuna kubičnih stopa. Što se tiče nalazišta Turtle, ono ima rezerve od 25 trilijuna kubičnih stopa, a očekuje se da će s njega prva pošiljka biti izvezena krajem ove godine.
Mauritanija nema dovoljno sredstava za ulaganje u vađenje svog novootkrivenog plina, stoga se oslanja na strane investicije i multinacionalne kompanije. Nekoliko europskih kompanija trenutačno je aktivno prisutno u Mauritaniji, posebno BP i Kosmos, koji rade na eksploataciji zajedničkog polja Turtle između Mauritanije i Senegala, s ulaganjima procijenjenim na više od 3 milijarde dolara. Mauritanija je s njima nedavno potpisala ugovor o početku istraživanja i dijeljenju proizvodnje na polju Biralah. Također ima ugovore o istraživanju i proizvodnji plina s drugim stranim tvrtkama u mauritanskom obalnom bazenu, uključujući Shell u partnerstvu s tvrtkom Qatar Energy, te djeluje u blokovima C10 i C2 na moru. Također su povezane s ugovorima o istraživanju u ovoj zemlji tvrtke Capricorn i francusko-američki Total. Ako se nastavi isti europski trend u sljedećim godinama, mauritanski plin će imati stratešku ulogu u kompenzaciji dijela ruskog plina i osiguravanju europske energetske sigurnosti, što će povećati geopolitičku važnost Mauritanije za Europu i svijet. Posebno će tome doprinijeti sektorski projekti s vodikom koje provode tvrtke CWP, Total Energy i druge, s procijenjenim ulaganjima od 60 milijardi dolara.
Libija, koja je već iskusila nestabilnost u Nigeru posljednjih godina, jer je patila od sudjelovanja naoružanih skupina iz Nigera, ovog puta strahuje da bi vojni puč u Nigeru mogao utjecati na destabilizaciju Libije koju je nedavno posjetila talijanska premijerka Giorgia Meloni, samo nekoliko dana nakon posjeta Alžiru, gdje je sklopila sporazum o pojačanoj energetskoj suradnji te dogovorila investiciju vrijednu osam milijardi dolara za opskrbu libijskim plinom. Meloni je u Tripoliju, s predsjednikom međunarodno priznate libijske vlade Abdulhamidom Al Deibahom sklopila sporazum o energetskoj suradnji Libijske nacionalne naftne kompanije (NOC) i talijanskog energetskog diva ENI, koji će uložiti osam milijardi dolara u razvoj eksploatacije prirodnog plina. 25-godišnji ugovor obvezuje Libiju na isporuku 22 milijuna kubičnih metara plina dnevno što je najvažniji ugovor u posljednjem tromjesečju za energetski sektor te sjevernoafričke zemlje. Italija ulaže intenzivne napore da ruski plin zamijeni isporukama uglavnom iz sjeverne Afrike.
Naravno da je i to dio Specijalne operacije.