S tadašnjim biskupom dubrovačkim, sadašnjim nadbiskupom zadarskim mons. Želimirom Puljićem, razgovarali smo zašto je osnivao tvrtke u vlasništvu biskupije i zašto ga prozivaju za aferu Pokora, kako se zove jedna od tvrtki.
Zašto ste osnivali tvrtke dok ste bili dubrovački biskup?
Kad smo povratili samostan svete Klare, trebalo je učiniti nekoliko stvari. Najprije je valjalo odrediti namjenu prostorima samostana, a onda ishoditi lokacijsku i građevinsku dozvolu za obnovu oštećenog samostana. I konačno trebalo je naći sredstva za pojedine faze obnove. Ljudi od struke savjetovali su mi osnovati tvrtku, pa sam osnovao Benfortunu i našao kompetentne ljude koji će njome poslovati prema propisima i zakonima RH.
Što će uopće Crkvi tvrtka?
Ako se Crkva bavi gradnjom i obnovom, a toga je bilo i previše u poratnom razdoblju, mislim kako takva tvrtka može biti od velike pomoći. Najprije jer mora poslovati po zakonima. I ako se zakonito posluje, razborito planira i poduzima ono što se može odraditi, te predviđa kako i kada se nešto može započeti i završiti, onda poslovanje obično ima šansu uspješno okončati planirane poslove, bez rizika da pođe u stečaj. Za suradnike u Dubrovniku koji su mi pomagali, imam samo riječi pohvale za sugestije, pomoć, savjet i rad.
Odšteta Benfortuni
Optužili su vas za “financijski inženjering”?
Ako “financijski inženjering” znači dobro planirati, sredstva osigurati, obnovu i gradnju objekta izvesti prema pravilima struke i propisa, te sve koji su u radovima sudjelovali nagraditi i nikoga ne oštetiti, onda je kompliment što me optužuju za takav inženjering. No, i vrapcu na grani je jasno kako autori članka iz mog dragog Dubrovnika ne misle tako. Oni imaju druge nakane koje su blizu klevete i difamacije na razini Hrvatske, a i šire. Ne kanim se od toga braniti. Ali, neću zabraniti odvjetniku neka vidi ima li materijala za tužbu. Ne zato da bih dobio neku materijalnu korist – odmah bih je uručio Benfortuni – nego zbog potrebe odgovornosti napisane i izgovorene riječi. A ruku na srce, premalo se na to pazi u našem medijskom polju. Previše je uvreda, ogovaranja, difamacija. Često bez pokrića.
Zna li biskup voditi tvrtku?
Kad se neki fratar upleo u politiku, bio je spreman poći i na bojno polje, jedan mu je seljak mudro prozborio: “Nije puška za popa i fratra, već krunica i križ oko vrata.” Ne niječem da ima i biskupa koji su kadri voditi i tvrtke, ali prikladnije je to povjeriti ljudima od struke. Ja sam to i učinio. I nisam se pokajao, a niti bio osumnjičen ili pozivan na odgovornost. Sjećam se kako je to već onda bilo medijski popraćeno s nevjericom i čuđenjem. Ali, ljudi su uvidjeli plodove takve suradnje i korist od takvog poslovanja s laicima stručnjacima putem tvrtke. Laicima, naime, koji su u svijetu i razumiju se u takva poslovanja, po naravi stvari pripada takav posao. Jasno je da je biskupova dužnost nadgledati, kontrolirati i usmjeravati.
Ne dajte se zbuniti
Biste li i danas postupili na isti način?
Ponosan sam na ono što je Benfortuna izvela u samostanu svete Klare. Pođite za festu sv. Vlaha u Dubrovnik pa navratite u taj biser Grada. Pogledajte biskupijske urede, arhiv biskupije (jedan od suvremenijih arhiva u Hrvatskoj), dvoranu Ivana Pavla II., multimedijalnu dvoranu i restoran. Zahvalan sam svima koji su dali svoj materijalni prilog bilo kao svoj nesebični dar, bilo kao kredit. Jer, bez osiguranih sredstava nije se moglo krenuti u obnovu. Posebice pak dugujem zahvalnost suradnicima koji su uložili sebe i svoje znanje u obnovu tog zahtjevnog objekta. Poučen pozitivnim iskustvom, ponovio bih isto. Žao mi je ako ih “medijski inženjering” ranjava i remeti u pripravi za festu sv. Vlaha. Ta proživjeli smo mi i teža “bombardiranja”. I nismo se dali zbuniti ni zastrašiti.
Kriz oko vrata ali ne od zlata!