Subota
26. 12. 2020.
Stigao nam je najljepši božićni dar, naše dobro cjepivo koje će nas sve spasiti. Kruno Capak nije spavao cijelu noć. Trebalo je organizirati sve te novinare i snimatelje da, nakon što ih Plenki toplo očinski upozorio da ne razbijaju puno glavu nego da bespridržajno podrže ideju apsolutne vakcinacije, snime dolazak cjepiva spasitelja u domovinu. U jednom trenutku kada su radnici, koje je osiguravala elitna postrojba hrvatske policije jer se pročulo da je u blizini viđen Toni Cetinski, iskrcavali cjepivo, Kruno je doživio emotivni slom. Rasplakao se, zagrlio jednu kutiju cjepiva i na kraju sjeo na nju. Policajci su ga jedva odvojili od kutije. Odmori se, Kruno, zaslužio si.
Nedjelja
27. 12. 2020.
Danas je jedina vijest cjepivo. Kamere prate sve. Naučili smo sve o baki Branki, našoj prvoj cijepljenoj građanki. Pred mikrofonima se redaju mlade i simpatične medicinske sestre i liječnice, njihove kolege liječnici i ravnatelji bolnica, svi pjevaju naučenu pjesmicu u slavu cjepiva. Oni liječnici koji ne dijele njihovo oduševljenje zaključani su u skladište. Šibamo samo pozitivne vijesti. Dnevno umire na desetke ljudi, ali treba nam pozitiva, bez obzira na to što i lošiji matematičari shvaćaju da će ovim tempom na red za cijepljenje doći u kratkim rukavima.
Ponedjeljak
28. 12. 2020.
Uf, baš nas je fino protreslo. Zaljuljao se dobar dio Hrvatske, epicentar je na Baniji, ali sve je pod kontrolom. Ipak, ljudi su se prepali, ali tu su seizmografi da im objasne da su baš blesavi. Nema panike, kažu stručnjaci, treba izdržati samo prvi val, kasniji potresi su onda puno manji. Bit će ih, ali to je sve normalno. To nas je baš smirilo. Tu je i državni vrh. Prošetali su Petrinjom koja je najteže stradala. Bit će sve u redu, poručuju političari, štetu ćemo sanirati. Ajde super, poručuju Petrinjci, svjesni da je državi trebalo samo četvrt stoljeća da im popravi polovicu ratnih šteta.
Utorak
29. 12. 2020.
Možda je dovoljno reći da je ovo što je u 12 sati i 19 minuta grunulo na Baniji 30 puta jače od onoga što je u ožujku potreslo Zagreb. Taj ratom izmučeni kraj, koji se nakon rata nije obnovio kako treba, sada je pogodila tragedija koja je oči cijelog svijeta usmjerila prema Hrvatskoj. Ljudi su odmah shvatili što treba napraviti. Tisuće su sjele u automobile i pohitali pružiti bratsku ruku solidarnosti. Državna blagajna je prazna, korona ju je dodatno ispraznila i građani su svjesni da su sustavi domovinske sigurnosti, i civilne zaštite, više-manje, prazne priče. Zato su posegnuli u vlastiti džep, kupili hranu, deke i lopate i krenuli tamo gdje je najpotrebnije.
Srijeda
30. 12. 2020.
Poznato je da nama na ovim prostorima nikada nije bilo važno tko je koje nacionalnosti. Mnogi Hrvati žive pored susjeda Jove, a da ga nikada nisu upitali zašto Božić slavi malo kasnije, a tako je i obrnuto. Jednostavno, takvi smo ljudi. I onda, usred ove tragedije, hrvatsku javnost šokira podatak da je Pupi, odgovarajući na pitanje novinara iz Srbije koje je zanimalo ima li među žrtvama potresa i Srba, odgovorio da ima, i to dvoje te da ima jedna žrtva iz miješanog braka. Posebno su se šokirali novinari koji nikada, ali ama baš nikada, nakon neke svjetske tragedije nisu postavili pitanje ima li među unesrećenima i Hrvata.
Četvrtak
31. 12. 2020.
Hrvatska tuguje skupa s postradalim Banijkama i Banijcima, za dva dana je i dan žalosti, ali kvragu, Silvestrovo je i što da radimo s naoružanjem koje smo pripremili? Iako su se gradovi odrekli kolektivne pucačine i lovu od vatrometa usmjerili kaPetrinji, građani nisu pokleknuli. Mirnovečka artiljerija obasjala je Zagreb, a gruvalo se i po drugim krajevima. Rezultati su skromni. Evidentirano je samo 129 kaznenih djela, u eksplozijama su teško ozlijeđene tri osobe. Dvojici slavljenika amputirano je po par prstiju, a samo su dva građanina zaboravila da se prilikom slavlja oružje treba okrenuti prema gore. Tako je jedan propucao sam sebe, a drugi je uspješno pogodio frendovo stopalo.
Petak
1.1. 2021.
Ljudi su 2020. najčešće ispratili frazom – ne ponovila se! Dosta nam je i korone koja je odnijela 4000 života i potresa i svih mogućih tragedija. I onda se probudite, otvorite novine ili pogledate portale i pročitate da je u Tribistovu pokraj Posušja, nakon dočeka Nove godine, zauvijek zaspalo osmero mladih ljudi, prijatelja iz djetinjstva, susjeda i rođaka. Taman smo se opraštali od žrtava u Majskim Poljanama i djevojčice Laure iz Petrinje, čija je majka u direktnom prijenosu kriknula od boli kada je saznala za njenu sudbinu i taj ćemo krik nositi svi u svojim srcima, svi mi koji smo ga čuli. Ostaje nam samo nada da će ovaj užas završiti i da će pozitivna energija koja se nakon potresa slila u Petrinju i okolicu okrenuti kolo sreće u našu korist.
Braco HRVATI Pravoslavne vjere , nedopustite da ljudi kao Pupovac i njegova druzina ratnih zlocinaca nama manipuliraju i svrstavaju nas u grupu zlocinaca. ovo je nasa zemlja i MI HRVATI pravoslavci,katolici, muslimani smo ze za nju borili. Distanzirajte se od takvih