Mate Mišo Kovač pjeva iz svega glasa s radija obješenog na gredu, odjekuje zagorskim bregom “Ti si pjesma moje duše”. Čuje se Mišo i u dvorištu kuće u Pustodolu, zaselku između Stubičkih Toplica i Donje Stubice, udaljenom 39 kilometara od metropole. Pokraj grma smo uz koji je pronađena misteriozna...
– Dečki, di’ je meso za roštilj? Pa tu kod nas na bregu nema dućana ni birtije, nadali smo se da ćete nešto donijeti iz Zagreba. Što ćemo sad za gablec? – pitaju dvojica u radničkim mondurama. Rade u kući, uređuju, buše, grade.
– Pa kakvi ste vi to gosti? Ni kobasice niste donijeli da ih ispečemo tu na vatrici... – smiju se, nastavljaju oni po svom.
– Tu smo zbog lubanje...
“Nije bila dugo ovdje”
– Ma znamo mi to, ali treba nešto i pojest. Kako ćemo gladni pričat? – zezaju se.
Kuću su tek kupili, a kad su počeli čistiti dvorište, evo, ovdje ispod prozora, u utorak su pronašli lubanju nepoznate žene.
– Što da ti kažem? Kuću smo kupili da bi ovdje na bregu obitelj pronašla mir. Ovih dana čistimo, uređujemo, kuću treba srediti – kaže nam Gordan Zubić, čovjek koji je pronašao lubanju u svom (novom) dvorištu.
– Supruga je tu, pokraj septičke jame, još prije desetak dana primijetila nešto... No, mislili smo da je ispuhana lopta, nismo obraćali pozornost. Kad smo u utorak počeli čistiti taj dio, vidjeli smo lubanju. Nazvali smo policiju, oni su došli, pregledali sve i odnijeli je. Na forenziku, pronaći DNK, otkriti o kome je riječ – govori vlasnik.
Jesu li vas prošli trnci?
– Vidi, ne razumijem se u to, no laički, moguće je da je stara i 50 godina. Na njoj nije bilo tkiva, već se počela raslojavati, izgleda zaista kao one koje vidiš u muzeju. Tko zna kako je dospjela ovdje. No, nije bila zarasla, tako da nije bila dugo ovdje.
Koje su teorije?
– Jedan susjed ima teoriju da je lubanju u naše dvorište donio jež! Ali, taj je malo pretjerao. No sigurno ju je neka živina donijela odnekud ovdje. Jer, kostiju nema. O kome je riječ, možda nikad nećemo ni doznati. Nema drame, iako čitamo da ovdje vlada strah, enigme, da se svi tresemo. A vidi nas! Veselo je. Moglo se to dogoditi bilo kome. No, sigurni smo u jedno – lubanju je netko donio ovdje – govori Gordan, vlasnik kuće. U Pustodolu se ljetos dogodila tragedija, susjed je vlastitu majku izbo nožem više od deset puta, a tijelo je spremio u škrinju. – Taj je bio problematičan, narkoman, teško je to – govore tu na brežuljku. Susjed će reći:
– Nije ovo mjesto ukleto, ma kakvi. Mirno je tu, nikad da bi se netko nasrdio na susjeda. Ma tu je raj! Zemlja se prodaje za 100 eura po četvornom metru, elitni je ovo kraj. Na ostalim bregima cijene su bile oko 40-50 eura. Eto, niz je tu vikendica, tu imamo četiri doktora! Pogled puca na Jezerčicu, Stubica je cijela nama na dlanu, Sljeme se prekrasno vidi, a u mjestu ne možeš čuti podignuti glas. Mi se ni ne svađamo, a kamoli da idemo na sud – kažu u Pustodolu. Nešto dalje sreli smo čovjeka koji je u zaselak doselio iz – Pule!
– Nisam čuo za Pustodol dok nisam došao ovdje. Ma tu je milina, preko tjedna nas je malo, a onda dođu vikendaši. Tiho je. Eto, četiri sam godine tu i pogodio sam. Nego, žurim se u Stubičke Toplice na željezničku stanicu, vlak mi kreće za šest minuta – govori susjed. Jedan u mjestu od stotinjak kuća i još manje duša, a mnogi ne otkrivaju ime, kaže: – Kad sam vidio policijski automobil, ja mislio neka fešta, a poslije čuo – lubanja.
Idemo dalje, k prvom susjedu obitelji Zubić koja se ni kriva, ni dužna našla na naslovnicama. Tu u vinogradu sa škarama za obrezivanje loze srećemo Josipa Ključarićeka (63).
Bivši vlasnik bio je miljenik
– Tak’ se nekad mjesto zvalo – Ključarićek! Bile su tri kuće, i to je bio moj pradjed – govori Josip.
– Čuj, prvi nam je kafić u Donjoj Stubici. No, lako je doći do kafića, a kako se vratiti gore na breg? E, to ti je odgovor za jackpot – šali se Ključarićek pa dodaje:
– Ali, što će nama kafić? Pa tu ima više kleti nego stanovnika! Tu se mi družimo.
Je l’ vas strah s obzirom na to da je susjed pronašao lubanju?
– Spavam u Oroslavlju, za svaki slučaj, sigurno je sigurno – smije se Ključarićek pa dodaje:
– Šalim se ja. A kaj bi me bil’ strah?
Susjeda koji je u kući pokraj koje je pronađena lubanja prije živio dobro je poznavao. – Bio je inženjer rudarstva, zvao se Nik, a mi smo mu bili zahvalni jer je radio projekt za naš vodovod. Bio je dobri duh ovog kraja, učinio je pravu stvar pa smo mi mještani odlučili dati mu komad zemlje, ima tome i 40 godina. Na njoj je on sagradio ovu kuću preko puta, a kad je umro, dugo nikoga nije bilo. Tko zna što je bilo – kaže Josip pa dodaje:
– Ajde dečki, pustite priče o lubanji, idemo na gemišt, moje domaće, da probate.
Strah u Pustodolu zbog lubanje? Nema ga.
– Samo nemoj kao drugi novinari pumpati. Nitko se tu ne trese, vidi koja je tu milina...
Kakva je ovo prica hahahhahahah