Kraj godine vrijeme je za svođenje završnih računa, a godina koja je na izmaku pokazala se kao nepredvidiva i prepuna neugodnih iznenađenja. Svijet nije postao bolje mjesto, osobito za one koji ne ulaze u onu bogatu manjinu. Borba protiv siromaštva pokazala se krajnje neučinkovitom, a to najbolje pokazuje podatak iz Unicefova izvješća u kojem stoji da je u 2014. broj djece koja su potonula u siromaštvo za 2,6 milijuna veći od broja onih koji su uspjeli prijeći magičnu granicu i izaći iz posvemašnje bijede.
S druge strane, profiti multinacionalnih i kompanija nikada nisu bili veći, a oni koji su i na početku godine bili bezobrazno bogati, sada su još bogatiji i još manje spremni odreći se barem dijela profita da bi oni na čijoj grbači taj profit stvaraju bili barem malo manje siromašni i barem malo zadovoljniji i sitiji. Iako neki analitičari predviđaju da bi se oni u 2015. mogli odreći megaprofita i izdvojiti malo više novca za plaće radnicima, sve to se nalazi u sferi predviđanja i lijepih želja.Uz rastuće siromaštvo, 2014. je obilježila i najveća epidemija ebole u povijesti.
U cijeloj toj kriznoj situaciji na površinu su isplivale dvije jako važne pojedinosti. Prva se tiče brzine i efikasnosti odgovora zapadnog svijeta na jednu od najozbiljnijih zdravstvenih ugroza. Oni koji su mogli i trebali pomoći čekali su više od šest mjeseci i promatrali kao da je riječ o nekakvom laboratorijskom pokusu većih razmjera. Ukratko, ponašali su se poput Boga iz Joyceova romana koji indiferentan sjedi na oblaku i rezucka nokte. Drugi bombon jest da farmaceutska industrija do izbijanja ove epidemije i nije imala nekog (financijskog) interesa da proizvede cjepivo za tako rijetku bolest kao što je ebola. Postupak je skup i dugotrajan, tržište nikakvo i siromašno.
No ovogodišnja epidemija je pokazala da bi tu moglo biti i dobrog posla i još bolje zarade pa su svi ubacili u šestu brzinu kako bi baš oni bili prvi.Početkom ove godine nitko od nas nije niti slutio da će krajem ove godine litru benzina plaćati gotovo tri kune manje. Tako smo i mi (napokon) osjetili poneku dobrobit od jedne od najvećih energetskih, gospodarskih, političkih i strateških operacija poduzetih u posljednje vrijeme. Iako ona brojnim gospodarstvima donosi brojne dobrobiti, ipak je njen glavni cilj bacanje Rusije na koljena te u galopirajuću recesiju.
Započeta je u ovoj godini godini dala je sasvim vidljive rezultate, što je u današnjem svijetu, u principu, rijetkost. Da će u Ukrajini biti nevolja, bilo je jasno još krajem prošle godine, no potez poput aneksije Krima nije mogao predvidjeti nitko. U godini koja istječe ta se zemlja pretvorila u čardak ni na nebu ni na zemlji. Ne zna se je li u ratu ili nije, pa onda nema ni plana kako je iščupati iz te nevolje. No nakon što je Putin prije nekoliko dana objavio svoju najnoviju obrambenu strategiju u kojoj NATO identificira kao glavnog i najvećeg neprijatelja, potpuno je izvjesno da će upravo Ukrajina postati glavno i najveće ratište između tih velikih neprijatelja.
U svakom slučaju, 2014. industrija naoružanja, na jednoj i na drugoj strani, vjerojatno će pamtiti kao pozitivnu prekretnicu.I na kraju dva najveća iznenađenja. Prvo je sigurno ISIL, brutalna snaga za koju nam se čini kao da je pala s neba. Jedini koji su pokazali da imaju jaku volju da se protiv te pošasti bore su Kurdi, a brojni analitičari već govore da je 2014. zapravo godina Kurda koji su objeručke prihvatili rat protiv ISIL-a jer su svjesni da bi upravo s pomoću njega mogli ostvariti svoj stoljetni san – nacionalnu državu.
Iako će cijena biti izuzetno visoka, čini se da su je oni spremni platiti. Drugo iznenađenje je Obama, koji je shvatio da nakon 50 godina ustrajanja na besplodnoj politici prema Kubi treba nešto mijenjati i tako ostaviti trag u povijesti.A 2015.? Kada bismo imali kristalnu kuglu, možda bismo samo rekli: “Ne, to zaista nije moguće, ni u najluđem snu!”
Opet ova smijesna "novinarka" koja bi jos htjela dodatno zaraditi na americko-britanske pamlete koji se placaju? Kako da ne, haha