Američki predsjednik Donald Trump izjavio je kako smatra da Vladimir Putin teži miru. Međutim, Ukrajina i njeni europski saveznici skeptični su prema toj tvrdnji, osobito nakon što je ruski čelnik, unatoč izjavama o želji za mirom, odbio potpisati mirovni sporazum kada mu je ponuđen. Putinove ambicije sežu mnogo dalje. Ruski predsjednik otvoreno izražava stajalište da Ukrajina ne bi trebala biti neovisna država te zagovara povratak NATO-a na veličinu iz doba hladnog rata. No njegov krajnji cilj jest uspostava novog svjetskog poretka u kojem bi Rusija imala ključnu ulogu.
Putin i njegovi najbliži suradnici potječu iz redova KGB-a, sovjetske obavještajne službe. Oni nisu zaboravili poniženje raspada Sovjetskog Saveza i nezadovoljni su globalnim razvojem događaja od tada. Putin je došao na vlast tijekom turbulentnih 1990-ih, kada je rusko gospodarstvo doživjelo kolaps i moralo biti spašeno od MMF-a i Svjetske banke – još jedno poniženje za bivšu supersilu. Međutim, od Putinova dolaska na vlast 2000. godine, rastuće cijene nafte donijele su bogatstvo Rusiji i mnogim Rusima. Zemlja je dobila na važnosti i pozvana u G7 skupinu vodećih svjetskih gospodarstava, preimenovanu u G8.
No to nije zadovoljilo ruskog vođu, tvrdi Kristine Berzina iz German Marshall Fund of United States. "Putin je bio spreman žrtvovati sve to radi viših geopolitičkih ciljeva", izjavila je za CNN. Nakon agresije na Ukrajinu, Rusija je izbačena iz G8, sankcionirana od Zapada i marginalizirana na globalnoj sceni. Berzina ističe da Rusiji nikada nije bilo dovoljno biti "osma u G7". "To se kosi s ruskim poimanjem vlastite iznimnosti. Kao najveća zemlja na svijetu, bogata resursima, kako može biti samo jedan od igrača?" objašnjava.
Za razumijevanje Putinovih ciljeva u trenutačnim pregovorima sa SAD-om, ključno je shvatiti da do razgovora dolazi zbog promjene američke politike pod Trumpom, a ne zbog promjene ruskog stava. Trump želi brz završetak rata u Ukrajini, čak i po cijenu daljnjih teritorijalnih gubitaka za Kijev. To Putinu daje prednost u pregovorima. Iako Trump tvrdi da "Rusija drži sve adute" u ukrajinskom sukobu, situacija na bojištu već je dvije godine u pat poziciji. Rusija ostvaruje postupne dobitke, ali ne pobjeđuje odlučujuće, iako bi se to moglo promijeniti kada bi SAD prestao pružati vojnu i obavještajnu podršku Ukrajini.
Mark Galeotti, vodeći analitičar za Rusiju, ističe za CNN: "Putin je ušao u Ukrajinu misleći da će to biti brza operacija. Tri godine kasnije, kontrolira 20% Ukrajine, ali uz golemu cijenu. Rusi u suštini gube, ali Ukrajinci gube brže." Za Putina i njegov krug Trumpov pritisak usmjeren na sklapanje primirja predstavlja priliku za brze pobjede, no istodobno ne gube iz vida dugoročne ciljeve. "Putin je oportunist. On stvara dinamične, kaotične situacije koje otvaraju mnoštvo mogućnosti. Zatim bira onu koja mu odgovara i može promijeniti smjer", objašnjava Galeotti.
Putin i njegovi suradnici jasno daju do znanja da se njihovi dugoročni ciljevi nisu promijenili. Čak i dok govore o želji za mirom, ruski dužnosnici inzistiraju na tome da "temeljni uzroci" sukoba u Ukrajini moraju biti "eliminirani". Iz perspektive Kremlja, ti "temeljni uzroci" uključuju ukrajinski suverenitet, demokratski izabranog predsjednika Volodimira Zelenskog i širenje NATO-a prema istoku u posljednja tri desetljeća. Putin je pokrenuo invaziju na Ukrajinu u veljači 2022. s ciljem promjene režima u Kijevu i uspostave proruske vlade. Namjera mu je bila pretvoriti Ukrajinu u vazalsku državu poput Bjelorusije i spriječiti njeno buduće pridruživanje EU i NATO-u. Iako taj cilj nije postignut vojnim putem, nije ga se odrekao.
Umjesto toga, Rusija bi mogla pokušati ostvariti svoje ciljeve drugim sredstvima. "Najlakši način za Rusiju da postigne ono što želi u drugoj zemlji nije vojska već uplitanje u izborni proces", upozorava Berzina, dodajući da je to vjerojatno ono što bi Moskva pokušala nakon eventualnog primirja. To objašnjava zašto Rusija konstantno dovodi u pitanje legitimitet Zelenskog i inzistira na izborima te zašto je Kremlj bio oduševljen kada je Trump prihvatio taj narativ i nazvao ukrajinskog vođu "diktatorom". Ukrajinski ratni zakon, uveden zbog ruske agresije, zabranjuje održavanje izbora tijekom sukoba. Trump i njegov potpredsjednik JD Vance odbacili su mogućnost skorog pristupanja Ukrajine NATO-u, a Putin je zatražio američko jamstvo da se to neće dogoditi kao dio sporazuma o primirju. Međutim, Berzina ističe da ukrajinski europski saveznici ne vjeruju Putinovim obećanjima o prekidu borbi ako bi Ukrajina postala "neutralna". "Bez obzira na to što Trump i Putin misle da mogu dogovoriti, mnogi u Europi sada smatraju Putina fundamentalno nepouzdanim", kaže ona. "Postoji li mogućnost da Rusija ponovno pokuša ostvariti svoje ciljeve vojnim putem? Svakako. Zato su Europljani vrlo oprezni glede budućih vojnih sukoba", dodala je.
Andrei Soldatov, ruski istraživački novinar i stručnjak za sigurnost u egzilu u Londonu, smatra da Putin i njegovi savjetnici vjeruju kako mogu 'izvući nešto od Trumpa u ovom trenutku'. "Misle da mogu pobijediti u nekim taktičkim bitkama, ali da im on neće dati ono što zaista žele – potpuno restrukturiranje sigurnosnih aranžmana u Europi", objašnjava. "Za Kremlj, ovo nije rat s Ukrajinom, već sa Zapadom, i mnogi u Moskvi ne vjeruju da mogu postići trajni dogovor sa SAD-om", dodaje Soldatov za CNN. Ruski oprez prema SAD-u ima duboke korijene. "To je vrlo osobno za njih jer su svi tada bili mladi KGB-ovi časnici, izgubili su društveni status, položaj u ruskom društvu, zemlju kakvu su poznavali, i to je bilo iznimno ponižavajuće", objašnjava Soldatov. "Oni istinski vjeruju da Zapad stoljećima radi na uništenju i pokoravanju Rusije. To nije samo propaganda, oni to doista vjeruju", kaže Soldatov.
Putin je svoj plan za Ukrajinu uokvirio i u kontekstu vlastite – netočne – interpretacije povijesti. Često tvrdi da Ukrajina nije prava zemlja jer su Ukrajina i Ukrajinci dio šire "povijesne Rusije". Stručnjaci to odbacuju kao besmislicu. Monica White, izvanredna profesorica ruskih i slavenskih studija na Sveučilištu u Nottinghamu, objašnjava: "On govori o činjenici da Rusija, Ukrajina i Bjelorusija dijele političkog pretka zvanog Rus... ali to je vrlo različito od bilo koje moderne zemlje. To je bila srednjovjekovna politička tvorevina."
Putin se često poziva i na ruski vjerski identitet. Vođa Ruske pravoslavne crkve, patrijarh Kiril, jedan je od najglasnijih zagovornika rata. "Nakon pada SSSR-a, Rusija je izgubila vezu s drevnim pravoslavnim zemljama. Dio Putinova projekta jest pokušaj obnove te veze između Rusa iz 10. stoljeća i današnjeg pravoslavnog kontinuiteta", objašnjava White. "Njegov pristup nije toliko različit od nekih ranih careva iz dinastije Romanov careva koji su nastojali vratiti pravoslavne zemlje pod osmanskom ili katoličkom vlašću", kaže. White sugerira da je Putinova glavna ambicija vratiti Rusiju na globalnu scenu sa značajnim utjecajem, stvarajući razdor između Europe i SAD-a te udružujući se s drugim protivnicima Zapada. "Rusija želi biti za svim važnim stolovima. Možda to ne znači teritorijalno širenje u Europi, ali svakako uključuje vodeću ulogu u moćnijem bloku, bilo s Kinom, Iranom ili drugima – bloku koji se definira spremnošću na destabilizaciju", zaključuje ona.
Putin nedvojbeno smatra da Rusija, kao najveća zemlja na svijetu po površini, treba imati ključnu ulogu u globalnom upravljanju. Čini se da u Bijeloj kući ima istomišljenika. Trump je jasno dao do znanja da vjeruje kako najveće i najmoćnije zemlje trebaju dobiti ono što žele – bilo da je riječ o Grenlandu, Panamskom kanalu ili dijelu Ukrajine.
Ruski BDP je cca 2.100 milijardi , od toga ( prije rata ) su izvozili u EU nafte i plina 380 milijardi, toliko jos izvoze nafte, plina i rud u ostatak svijeta .... Kada oduzmemo izboz nafte, plina i ruda , njihov BDP je malo veci od Poljskog ..... i mi pricamo o SVJETSKOJ SILI ...