Kad je 22. kolovoza 1991. postalo jasno da je KGB-ov puč na Mihaila
Gorbačova propao, pola milijuna KGB-ovaca osjećalo se izdanima i
poniženima, a jedan od njih bio je i tadašnji potporučnik Vladimir
Putin, koji je tek dan prije podnio ostavku. Iako je u to vrijeme
Moskva uživala simpatije zapada zbog perestrojke, zemlja je bila
gospodarski iscrpljena i u potpunom političkom kaosu. Godinama poslije,
Putin će raspad SSSR-a nazvati "najvećom geopolitičkom katastrofom 20.
stoljeća".
Šesnaest godina nakon raspada SSSR-a, Vladimir Putin je predsjednik
Rusije koja je dug od 150 milijardi dolara iz 2000. u osam godina
prodajom nafte srezala na tričavih 29 milijardi, koja je prikupila
407,5 milijardi dolara deviznih rezervi te s godišnjim rastom od 7
posto. S KGB-ovcem "od glave do pete" na čelu, bilo je jasno da će se
gospodarski oporavljena Rusija prije ili kasnije konfrontirati sa
SAD-om, s kojim se SSSR desetljećima tukao zbog svakog komadića
teritorija, energije i moći u svijetu. I dogodilo se.
Ruski veleposlanik u Minsku Aleksander Surikov najavio je, piše
Izvjestija od utorka, kao uzvrat američkom proturaketnom štitu u
istočnoj Europi, gradnju ruske vojne baze s nuklearnim projektilima u
Bjelorusiji. Bjelorusija je to nazvala miješanjem u unutarnje poslove
suverene države, a Surikov je izjavu donekle ublažio rekavši da će
vojna baza ovisiti o suradnji Rusije i Bjelorusije, no cilj, odnosno
prijetnja SAD-ovu štitu, ipak je postignut.
Nedavno se češki zamjenik ministra obrane Martin Bartak u posjetu
Rusiji proveo kao bos po trnju, jer je zapovjednik ruskog generalštaba
Jurij Balujevski osuo na njega drvlje i kamenje, zaprijetivši mu da je
početak radova na instalaciji američkog sustava u Češkoj "velika
greška" koja će imati "ozbiljne posljedice". Istog je dana zabilježen i
uvod u praksu hladnoratovskih provokacija.
Rusija je sa suhog doka pokrenula svoj jedini funkcionalni nosač aviona
Kuznjecov, a koji dan poslije zabilježen je upad ruskog vojnog
zrakoplova u zračni prostor Velike Britanije. Putin je pak nedavno
obnovio patrole ruskih bombardera preko svjetskih mora, što je bila
hladnoratovska praksa. Službeno je rečeno da će se time osiguravati
ruski brodovi na naftnim rutama, ali je zabilježena i Putinova izjava
kako su "naši momci predugo bili prizemljeni te se vesele novom životu".
Poručio Bushu
Ne samo u Europi, Putin je Bushu poručio da je i u srednjoj Aziji zašao
u rusko interesno područje, i to vojnom vježbom Rusije i Kine,
članicama Šangajske organizacije za suradnju koja još obuhvaća i
Kazahstan, Tadžikistan, Kirgistan i Uzbekistan. SAD zasad čvrsto
ne reagira. Obnovu patrole bombarderima ocijenili su: "nije vrijedna
iznemiravanja naše vojske", a vojne igre bez granica s Kinom pak da je
"ionako riječ o hrpi starog željeza". Bushu nije ni potrebno posebno
izazivati Putinovu bahatost jer je svoje već učinio.
Irak natopljen naftom okupiran je, u ratnom neredu, a iz američke
je vizure "pacifiziran", kako se to cinično kaže, i gotovo cijeli
Bliski istok te tri zakavkaske republike. SAD je svoje prste pružio sve
do Kosova, ali i istočne Europe preko NATO-a, u koji iz zone SSSR-a
bježe gotovo sve bivše sovjetske republike. Posljednje američko
pokazivanje mišića, svakako i najveće, sklapanje je ugovora s Češkom i
Poljskom o famoznom proturaketnom štitu, koji je navodno planiran kao
zaštita od iranskih raketnih udara.
Busha nije previše zabrinjavalo to što je tragikomično graditi raketni
štit protiv Irana, čiji projektili ne mogu ni blizu istočnoj Europi.
Busha je hladnim ostavilo i to što su, primjerice, austrijski ministar
obrane Norbert Darabos u nedavnom intervjuu za Die Presse, ali i mnogi
drugi otvoreno taj potez nazvali provokacijom.
Glavna poluga
Na sastanku G8 u njemačkom Heiligendammu nije riješen ni američki štit
ni problem Kosova, pa je Putin krenuo konkretnije. Osim već navedenim,
u srpnju je zaprijetio povlačenjem Rusije iz sporazuma o razoružanju
konvencionalnih snaga u Europi te je zabio rusku zastavu u naftom
bogato podmorje Arktika, koji se, ironično, ubrzano topi upravo zbog
velikih sila. Odlučio je, dakle, zazveckati oružjem te se koristiti
naftom kao jedinom strateškom prednošću pred SAD-om, koja je i izvukla
Rusiju iz gorkog desetljeća pod češće pijanim nego trijeznim Borisom
Jeljcinom.
Nema tome davno, Putin je izjavio kako je naftna kompanija Gazprom
glavna poluga ruske moći. Gazprom je danas druga najveća naftna
kompanija u svijetu sa 50,002 posto u državnom vlasništvu, a kako ruske
kompanije pokrivaju četvrtinu potreba EU za naftom te trećinu potrošnje
plina, jasno je zašto europski političari zapadno od Ukrajine imaju
motiv više ne sukobiti se s Putinom u Europi, ali ni drugdje.
U Aziji, pak, između praktično američkih Bliskog istoka i Afganistana
naslonjena na naftom bogate bivše sovjetske srednjoazijske republike,
Bushu na putu stoji samo Iran, ali s vlastitim rezervama nafte i plina
te bitnim položajem za naftovode i plinovode.
Stoga je logična veza između Putina i Ahmadinejada, jednako kao i
privrženost Chaveza Putinu, koji s njim ne dijeli samo ocjene o Bushu
kao o "diktatoru na tragu jednog Hitlera" nego i planove o plinskoj
verziji OPEC-a koja je sve izvjesnija i koja bi obuhvaćala još nekoliko
zemalja s ukupno 89 posto rezervi plina. Stoga, iako se SAD agresivnom
političkom i ratnom kampanjom čvrsto ugnijezdio na energetski, ali i
vojno-strateški bitnom prostoru, Rusija pokazuje da je Bush pogriješio
ako u svojim planovima nije računao na donedavno teturajućeg i
dronjavog diva.
Izvjesno je da se i Rusija može ponašati neuračunljivo, možda i poput
SAD-a. Putin za sebe tvrdi da je "najveći demokrat na svijetu" iako u
zemlji suzbija medijske i građanske slobode. Nagazio je čak i nepoćudne
milijardere, od kojih neki bježe i u egzil, po čemu je Rusija
jedinstvena u svijetu.
Praktično jedina konstanta od 1991. naovamo u Rusiji jest KGB, nakon
puča preimenovan u FSB, ali s istim ljudima u svojim redovima, a s
obzirom na iskustva svijeta s krvavim provođenjem u djelo američkog
sna, sve se vjerojatnijim čini svijet sutrašnjice poput onoga iz
Orwellove 1984., u kojemu svjetsku stabilnost jamči jedino stalni
ograničeni sukob triju velesila.
Bivša velesila ponovno postaje najozbiljniji takmac Americi
Putinov KGB Rusiju dignuo iz pepela
