Pola sata iza ponoći, 6. kolovoza 1966. godine, na pruzi Zagreb – Split, kod Ogulina, dogodila se nezapamćena tragedija – spavaća kola, u kojima su mnogi putnici, među kojima je bilo i djece, već utonuli u san, iznenada su se zapalila. Vatra se širila munjevitom brzinom, čitav hodnik ubrzo je bio u plamenu, pa izlaz kroz vrata vagona više nije bio moguć. Vatra je putnike doslovno zatočila u odjeljcima za spavanje, a jedini spasi iz buktinje bio je skok kroz prozor, no nekima, na žalost, nije ostalo dovoljno vremena niti za to.
Tragedija, u kojoj su te noći poginule dvije putnice, četvero je teško, a pet putnika lakše ozlijeđeno, dogodila se na izlasku iz željezničke stanice Plaški. U 0:30 spavaća kola broj 20, brzog vlaka Tauern Balkan, koji je saobraćao na pruzi Maribor-Zagreb-Split, zapalila su se. U vrijeme izbijanja požara u tom vagonu, koji je bio drugi po redu od lokomotive, bilo je 16 putnika te kondukter i konobar. Požar je, kako su tada izvijestili naši novinari, navodno prvi primijetio službenik spavaćih kola, Josip Kobeščak. On je izjavio da je najprije pokušao gasiti vatru koja je izbila u dijelu vagona službene kabine, no pri tom je zadobio opekline po rukama. Kako je tvrdio, nakon neuspjelih pokušaja da obuzda plamen, upozoravao je putnike na opasnost, a jednom od njih je rekao da povuče kočnicu na željezničkoj stanici u Plaškom, samo 1600 metara udaljenoj od mjesta nesreće. Kako je izjavio, nije primijetio ništa što bi sugeriralo na katastrofu, koja je samo par minuta kasnije odnijela dva ljudska života i uzrokovala teške ozljede, opekline 2. i 3. stupnja po čitavom tijelu kod četvero putnika, dok se materijalna šteta procjenjivala na oko 70 milijuna tadašnjih starih dinara.
U tragičnoj nesreći život su tada izgubile domaćica Katica Nola i Neda Vrbanić, urednica časopisa Svijet. Samo četvero putnika na vrijeme je uspjelo iskočiti iz zapaljenog vagona, iz kojeg su se spasili i kondukter i konobar. Nakon što im je pružena prva pomoć u ogulinskoj bolnici, tri teže ozlijeđene putnice prevezene su u Zagreb. Istovremeno s prvim sanitetskim vozilima, koja su na Rebro dopremila teško opečenu Danicu Job i njezinu kćerku Paulu te lakše ozlijeđenu profesoricu Angelinu Borić i njezinu prijateljicu i zapaljenog vagona, profesoricu Elu Lev, u bolnicu su tada stigli i novinari Večernjaka. Bilo je 10 sati ujutro, no iako je od trenutka nesreće već bilo prošlo više od devet sati, službenih informacija o tragediji još uvijek nije bilo.
"Uzalud smo nazivali telefonima sve policijske postaje i ispostave, od Zagreba do Ogulina, te upravu ŽTP-a. Iznenadila nas je tolika šutnja i tajnovitost oko nesreće koja je od ranih jutarnjih sati uzbudila cijeli Zagreb", zapisali su naši novinari. Sve što su mogli doznati bilo je da je započela istraga i da je službenik spavaćih kola zadržan u pritvoru.
VEZANI ČLANCI:
Detalje paklene noći našim je novinarima tada ispričala svjedokinja koja ju je proživjela i preživjela, Paula Job. Ta zdravstvena djelatnica iz Doma zdravlja Medveščak, na put je krenula s majkom Danicom, koja je u nesreći zadobila teške ozljede. No, Paula je ipak smogla snage da, devet sati nakon drame na pruzi, sabrano ispriča detalje užasa koji su doživjele te ljetne noći. "Drago mi je da ste novinari i da vam mogu reći moj dio istine o nesreći. Uvjerena sam da žrtava ne bi bilo i da bi se požar na vrijeme izbjegao da je osoblje spavaćih kola bilo revno u vršenju svoje dužnosti", započela je svoju potresnu priču o noći iz pakla, Paula Job.
U vlak, koji je za dvije žene postao vlak smrti, ona i majka ukrcala su se na Zapadnom kolodvoru. Smjestile su se u kupe s ležajevima broj 3 i 4, kobnog vagona broj 20. Nešto prije Karlovca Paula je, kako je ispričala, već osjetila neki neobičan miris, ali ne miris paleži, nego miris više sličan onom koji nastaje kod trenja željeza.
"Kada smo prošli Karlovac, već mi je postalo gotovo mučno, ali nisam mogla otvoriti prozor te sam pozvala stjuarda da mi pomogne i on je zastorom učvrstio prozor. Na svoju sreću, nisam se popela na gornji ležaj, nego sam prilegla na donji, uz majku. Nisam se niti skinula, iako je oko Ogulina počelo biti nesnosno vruće.Toplina je dolazila odozdo, od šasija vagona. Ja sam vrlo osjetljiva na dišne organe, alergična sam na mnoge zadahe i mirise i zato tvrdim da se miris na predmete koji tinjaju dugo osjećao", ispričala je svjedokinja tragedije. Nije se sjećala gdje je točno niti kada vlak počeo usporavati, no kada je prišla prozoru, opazila je oblak gustog dima, nakon čega su se prolomili užasnuti krikovi žena i djece.
"Vikali su 'Vatra!', pozivali i u pomoć. No, prije toga nitko od osoblja nije pokucao na vrata kabina, niti budio putnike, niti je itko povukao kočnicu, a ni sirena lokomotive nije dala nikakav signal za uzbunu. Nastala je panika. Pojurila sam k vratima hodnika, ali tamo je već lizao plamen. Povukla sam majku i rekla joj neka se spremi za iskakanje kroz prozor", pričala je žena koja je tada, samo s torbicom u ruci i japankama na nogama, prva iskočila iz kupea, misleći da će tako lakše primiti svoju staru majku za ruku te ju izvući kroz prozor vagona, no na žalost, bila je preniska da sa zemlje dosegne prozor.
VEZANI ČLANCI:
"Majčine ruke bespomoćno su virile kroz prozor, a plamen je već bio iznutra zahvatio kupe. Očajno sam vikala i na svu sreću kraj mene se našao neki visoki mladić koji mi je spasio majku - zgrabio je njezine ispružene ruke i oboje smo ju izvukli kroz prozor. Odjeća na leđima joj je gorjela, a u trenutku kada smo ju izvukli, plamen je obuhvatio kupe i izvana - bio je to doista spas u posljednji trenutak. Dok smo gasili majčinu zapaljenu odjeću, kraj nas je palo jedno dijete, uvijeno u deku, netko ga je bacio kroz zapaljeni prozor. Malo dalje, polunaga žena očajno je kršila opečene ruke vičući – 'Jao meni, izgori mi sestra!' Nitko od prisutnih, međutim, više nije mogao ući u vagon i spasiti ju. Prisebnost duha okupljenih ljudi bila je paralizirana. Plač, jauci i očaj bili su gospodari noći", ispričala je Paula, koja je preživjela stravičan požar vagona, dok je stanje njene majke Danice bilo kritično, jer joj je gotovo polovina tijela bila opečena.
Na mjesto nesreće ubrzo su stigli vatrogasci, no, po riječima svjedokinje, uzalud su pokušavali ugasili vatru koja je gutala spavaća kola vlaka, ali i vagon do njih, koji je također zahvatio plamen. Ozlijeđene putnike najprije su odvezla vatrogasna kola, Paulina majka prevezena je policijskim vozilom, a sanitetska su vozila, kako je ispričala, stigla tek kasnije te su sve povrijeđene prevezla u bolnicu u Ogulin.
Teško ozlijeđenu Branku Ostojić, kojoj je u vatri kobne noći poginula sestra, novinarka i urednica, Neda Vrbanić, dočekao je tada sestrin suprug. Samo noć ranije, on ih je, na kolodvoru, ispratio na godišnji odmor, s kojeg se njegova supruga, na žalost, nikada nije vratila.
FOTO Pogledajte kako izgleda svečano obilježavanje 29. obljetnice VRO Oluja
