Krenete li pješačkom stazom od Koprivnice prema prigradskom naselju Draganovcu, na dva ćete se mjesta morati spustiti na kolnik jer se staza prekida na nekoliko metara pa se ponovno nastavlja. I tako već sedam godina prolaznici psuju onoga tko je izgradio takvu stazu i ne znajući da je u pozadini problem koji muči graditelje staza ne samo u Koprivnici nego svuda u zemlji. Stvar je jednostavna: gradovi i općine naprosto ne mogu asfaltirati ondje gdje im ljudi ne ustupe svoje zemljište.
Sve zbog natezanja
Tako je bilo i u Draganovcu – cesta se gradila prije 30-40 godina na javnoj površini, a uz nju su bile parcele koje su ljudi kupili i sagradili kuće. Kad se napokon u gradskom proračunu našlo novca da se gradi i pješačka staza, valjalo je od vlasnika dobiti “ficlek” parcele ispred kućne ograde. Cijela je ulica dala, troje nije.
– Ja sam svoju zemlju platila pošteno i nikome je ne dam badava – ističe gospođa ispred čije kuće pješak mora na cestu, a slaže se i njezin susjed: – Ta mi zemlja treba. Nas je u kući petero i nemamo gdje parkirati automobile!
I tako je gradska vlast prije sedam godina odlučila “povući” pješačku stazu dugačku nekoliko kilometara, uz dvije kratke pruge koje su ostale zarasle u travu. I nije to jedini slučaj, kaže Maja Ištvan Krapinec, pročelnica za uređenje grada, nabrajajući ulice koje su dobile “krnju” stazu ili je uopće nisu dobile zbog “natezanja” sa stanovnicima: Branimirova, Ivanjska, Voćarski put, Česijeva...
Moraš biti psiholog
– Neki ljudi ne shvaćaju da im gradnja pješačkih i biciklističkih staza podiže vrijednost nekretnina. Imali smo slučaj da je jedna gospođa tražila enorman iznos za nekoliko kvadrata zemljišta, pa je ulica asfaltirana samo do njezine kuće, ne i dalje – ističe pročelnica.
Upravo je aktualna priča o Odvojku Nikole Sertića, slijepoj ulici koju gradska vlast želi asfaltirati, za što joj treba pristanak 24 vlasnika parcela na kojima je prije 40-ak godina niknuo “divlji” šljunčani put. Dvanaestero je odmah pristalo, 10 ih se premišlja, a dvoje ne želi ni čuti da daruju po nekoliko kvadrata zemlje koju ionako ne mogu koristiti.
– Morate biti i psiholog i psihijatar u ovome poslu. Oko ljudi morate polako i ljubazno obilaziti jer ne vjeruju institucijama. Iako im pokažem točan plan kuda će se asfaltirati, ne vjeruju i kažu da ćemo im srušiti ogradu – kaže Mijo Horvat, voditelj Odsjeka za upravljanje nekretninama.
>> Biciklistička staza koja vozače vodi na autoput?
Mogli bi graditelji (lokalna samouprava, županija, država...) od vlasnika kupiti "ficlek" isto kak je i svaki vlasnik kupio parcelu do javne površine.