EKSKLUZIVNO

'Radimo leteći taksi za Uber!' U Zemuniku će se obučavati piloti najvećih svjetskih kompanija

Ajdovščina: Tvrtka Pipistrel bavi se proizvodnjom lakih aviona
Foto: Slavko Midžor/PIXSELL
1/9
04.11.2018.
u 15:22

Želimo napraviti strujom pogonjenu letjelicu za tri do pet putnika koja bi se vertikalno dizala i spuštala, imala doseg od nekih stotinu kilometara mogla se kretati više od 300 km/h

Panthera je prekrasan avion. Savršeno skladnih linija koje teško mogu sakriti kako je iza njezine konstrukcije velika ambicija opravdana podjednako velikim znanjem. Osim što je četverosjed u stanju dići se i bez spuštanja stići do, primjerice, Istanbula, učinit će to i vrlo jeftino trošeći tek četrdesetak litara goriva na sat uz brzinu od 400 km/sat za tu udaljenost. Ili energetski ekvivalent toj vrijednosti jer nudi se opcija s benzinskim motorom, elektromotorom ili hibridnim pogonom Pipistrel razvijenim u kući uz potporu Europske komisije. Kod Panthere se, dakle, kao jedine u svijetu nude tri vrste pogona.

U Pipistrelu, naime, još prije 11 godina nastala je motorna jedrilica Taurus Electro, prvi svjetski dvosjedni zrakoplov s elektromotorom pogonjenim elisom koja po potrebi izlazi iz trupa. Ta jedrilica koja uzlijeće sama od magazina Popular Science dobila je 2008. nagradu za jednu od deset najboljih svjetskih inovacija.

Ajdovščina: Tvrtka Pipistrel bavi se proizvodnjom lakih aviona
1/18

Večernji list imao je prilike među prvima se upoznati s Pantherom u društvu njezina tvorca Ive Boscarola, osnivača najvećeg proizvođača ultralakih aviona na svijetu Pipistrela. Panthera u koju je pretočeno sve Pipistrelovo veliko znanje očito označava i novu eru za tvrtku iz Ajdovščine, njezin ulazak u svijet općeg zrakoplovstva, vrijeme koje će obilježiti još jedna velika inovacija, ali i suradnja s Uberom. Iako, kako će se kasnije vidjeti, inovacija je zapravo deminutiv svega što se radi u tvrtki sa sjedištem u gradiću koji smo najviše poznavali kao sjedište Fructala.

– Nije samo Fructal! Možda smo najpoznatiji po vjetru, ovdje nije nikakva rijetkost da puše i 150 km/h. Pogledajte krovove, gotovo je tradicija da ljudi stavljaju na njih kamenje – kaže nam Taja Boscarol koja nas je dočekala u upravi tvrtke koju je osnivač Ubera Travis Kalanick odabrao kao jednog od četiri kreatora futurističkog sustava gradskog prijevoza koji bi mogao poprilično promijeniti način na koji živimo. Pipistrelov osnivač Ivo Boscarol sa zrakoplovima se susreo gotovo slučajno.

Počeo od nule

Radeći u lokalnoj tiskari krajem 70-ih i početkom 80-ih godina, svako bi toliko zbog intenzivnih mirisa boje izlazio na zrak. U blizini je bio sportski aerodrom u nadležnosti vojske, moglo se u prostor ući samo zbog potrebe nekog manjeg posla, a malim trenažnim avionima i jedrilicama letjeti jedino ako si imao interes postati vojni pilot što nije bio Ivin interes. Dovoljno ipak da se kod Ive stvori neodoljiva emocija prema letenju.

– Pa zašto ne bih napravio svoj avion? Zašto ne bih napravio tvrtku koja bi ih proizvodila? – upitao se tada Ivo Boscarol. Ideju su prijatelji i obitelj smatrali šalom. No Ivo je doista otišao do Italije i nabavio motornog zmaja, rabljenog, četvrta ruka. Kojeg se moralo temeljito rastaviti te uvoziti komad po komad temeljem lažirane deklaracije, cijevi kao radijsku antenu, platno kao šatorsko... Sklopljeni je motorni zmaj uz malo truda ipak poletio, no samo večerima, pa su Boscarola susjedi prozvali – šišmišem.

Pipistrellus pipistrellus latinski je naziv za tog noćnog letača, a on ga je posudio budućoj tvrtki – Pipistrelu. Boscarolovo je nastojanje i kod saveznih vlasti u Beogradu izazvalo u najmanju ruku čuđenje. Nije bilo ni zakonskog okvira za privatnu tvrtku koja bi izrađivala bilo kakve zrakoplove. No čovjeka mnogih talenata poput Ive Boscarola ne smije se podcijeniti. Jer deset je godina živio od fotografije, Jugoslaviji predstavio megaplakat, ranije i – bedž.

Nitko u tadašnjoj državi nije znao za taj mali modni dodatak pogodan za različite poruke. Donio ga je iz Londona, od njega napravio trenutačni hit, prodavalo se 20-25.000 komada dnevno, a kulminacija se dogodila u početku raspada. Milijun i dvjesto tisuća bedževa otišlo je za miting na beogradskom Ušću gdje se prosvjedovalo protiv izlaska Slovenije iz Jugoslavije. Srbi su, doznajemo, sve uredno platili, za svaki bedž s likom carice Milice, knjaza Miloša ili s četiri ‘S’. Ta je poslovna mudrost u kombinaciji s kreacijom pretočena u svaki od 12 modela zrakoplova koje danas proizvodi Pipistrel, prvi privatni proizvođač zrakoplova u bivšoj Jugoslaviji. Zbog Ive Boscarola donesen je i prvi zakon o ultralakim avionima u bivšoj državi. Proslavit će Pipistrel uskoro 30 godina, tvrtka je počela s radom 1989. godine.

Često se tim letjelicama može prišiti pridjev “prvi”. Osim što je Taurus Electro prvi svjetski dvosjedni zrakoplov na struju, to je i prva jedrilica s konfiguracijom sjedala jedno pored drugog. Za njega je vezana još jedna od Popular Sciencea nagrađena inovacija. G2 možete potrpati u solarnu prikolicu, odvesti se do prvog proplanka, napuniti avion strujom koja se prikupi solarnim panelima i – odletjeti. Taurus G4 pak prvi je električni zrakoplov s četiri sjedala. Sinus 912 prvi je ultralaki avion koji je obletio svijet. Slovenski pilot Matevž Lenarčič kojemu je to uspjelo jednu je dionicu, 3700 km od Concepcióna u Čileu do Uskršnjeg otoka, savladao samo s 305 litara goriva.

– Moj otac ima jednu vrlo jednostavnu filozofiju. Ciljeve postavite toliko visoko da su nedostižni, jedino tako možete postati najbolji na svijetu. Drugi može biti svako, prvi je uvijek samo jedan. Ili prvi ili ništa! Uvijek imamo jasnu ideju kako će naš novi avion izgledati i prije nego što ga uopće počnemo graditi, sve je u ideji koju nastojimo u djelo provesti tako da ostane jako blizu osnovnoj zamisli – govori nam Taja Boscarol. Osnovna je premisa da Pipistrelov avion pruža što je manje moguće otpora u letu, ima što je moguće više uzgona, ali i da ima što slabiji motor i što manju potrošnju jer mora biti kadar letjeti i bez motora, ali i što manje bučiti, biti čim upravljiviji, jeftin u proizvodnji u kojoj se moraju koristiti biorazgradivi materijali i jeftin za održavanje. Možda i najvažnije – da bude praktički u cijelosti – “zelen”.

Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

U svijet Pipistrela ušli smo u staroj tvrtkinoj hali, odmah pokraj sportskog aerodroma u Ajdovščini. Na zidu male sobe za sastanke niz je fotografija. Slovenski i svjetski državnici, poslovni ljudi, pa onda poznati DJ Carl Cox, sama Kraljica Majka s kojom se Ivo Boscarol upoznao za njezina posjeta Sloveniji. Steve Morse iz Deep Purplea ima dva Pipistrela. Pa onda Giorgio Perfetti, jedan od dvojice braće vlasnika Perfetti Van Mellea u čijem su posjedu etikete poput Brooklyna, Chupa Chupsa, Mentosa... I na jednoj Larry Page, suosnivač Googlea. – Još o tome ne možemo, žao nam je – ostajemo znatiželjni podatka što će jedan od najbogatijih ljudi svijeta, čija je supruga iz Motovuna, raditi s Pipistrelom. Međutim ne zadugo! Na jednoj je fotografiji u kokpitu Đuro Gavrilović.

– Imao je zanimljiv zahtjev. Naručio je da se na svako sjedalo ušije lik djevojke s poklopca paštete Gavrilović. Na trup isti taj lik. Nema problema, udovoljili smo – kaže Taja Boscarol. Inače je moguće svaki Pipistrelov zrakoplov personalizirati maksimalno po željama kupaca. Jasno, bilo je tu i neobičnih zahtjeva. Jedan je kupac, bogataš iz Meksika, naručio maksimalno opremljeni Taurus. A postavio ga je u – svoju dnevnu sobu!

– Vaš je avion predobar da bi ga se riskiralo oštetiti ga leteći vani. Kada supruga zaspi, sjednem u kabinu i divim se – poručio je Meksikanac pipistrelovcima.

Zadovoljni zaposlenici

Fascinacija zrakoplovima sada više ne tako male slovenske tvrtke obišla je zemaljsku kuglu.

– Dobro došli, čujem da vam je Taja već dosta rekla o našoj tvrtki – pruža nam ruku sam Ivo Boscarol. Neposredan, dinamičan i pristupačan u razgovoru, konkretnih i jasnih odgovora, jednostavno odjeven, odmah odaje dojam smjerna čovjeka.

– Pipistrel je život. Mora biti. Do sada je iz tvrtke na svih šest svjetskih kontinenata u 95 zemalja otišlo 1700 naših zrakoplova. Nakon ekstenzivnog testiranja svih naših modela kao dobavljača trenažnih zrakoplova prepoznala nas je indijska vojska. Sklopili smo ugovor za 194 Garuda, trenažne varijante našeg Virusa SW 80. I inače smo rasprodani, narudžba se čeka šest mjeseci. Imamo i za vas nešto zanimljivo, uskoro se otvara pilotska škola u Zemuniku Gornjem kod Zadra gdje će se budući piloti obučavati na našim Virusima SW 121, kupljeno je pet komada. Zamislite, tamo će s obučavati piloti za Lufthansu, Emirates i slične velike avioprijevoznike, kandidati će ostajati godinu i pol dana, živjeti dolje, trošiti u Hrvatskoj, naši avioni omogućili su velik doprinos lokalnoj ekonomiji – govori Boscarol.

Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Jasno, nije to prva suradnja u Hrvatskoj. U povijesti tvrtke stoji kako je Pipistrel 1991. godine prodao hrvatskim oružanim snagama nekoliko motornih zmajeva, navodi se da su to bili prvi hrvatski zrakoplovi za vojnu upotrebu. Otkriva kako je novih Panthera vrijednih pola milijuna eura po primjerku prodano već 130.

– Osim ideje, kreacije, ambicije, važno je da u tvrtki rade zadovoljni ljudi. Kod vas ima problema s kadrovima, kažete? Mi kadrove ne tražimo, dolaze sami. Inače je Vipavska dolina bila bazen za velike tvrtke s područja Ljubljane, no danas smo mi traženi. Jer, kod nas uvijek možete doći s idejom, a mi ćemo je realizirati ako procijenimo da može funkcionirati i za nju imamo novca. U Pipistrelu se ljudi mogu realizirati, napraviti i postići ono što ne mogu u velikim korporacijama. Ne radi se tu o novcu, nego o postignuću. Dva smo puta pobijedili na natjecanjima NASA-e nakon čega su Amerikanci nudili mojim inženjerima 250.000 dolara na godinu. Odbili su iako ovdje imaju puno manje, zaključili su da bi u NASA-i bili tek netko od tri tisuće drugih i lako se izgubili, a ovdje imaju priliku raditi ono što drugdje ne mogu. Isto tako, zaposlenici sudjeluju u raspodjeli dobiti tvrtke. Zapravo, kada bolje razmislim, samo je jedan naš čovjek sam otišao iz tvrtke u ovih 29 godina. Danas u Pipistrelu rade i Nijemci, Švicarci, imamo i jednog Hrvata, došao je iz Zagreba, Srbina, otkako smo otvorili novi pogon u Italiji, dosta je i Talijana. Volim Pipistrel gledati kao obiteljsku tvrtku, no iako je Taja suvlasnik, nećak Peter direktor novog pogona, na način da se u njoj svi osjećaju kao dio obitelji, ne kao da rade za obitelj Boscarol – kaže Pipistrelov spiritus movens. Spominje i još jedan detalj.

– Mi radimo na radno vrijeme, od osam do 16, od nikoga se ne traži prekovremeno. Vikendima ne radimo. Želim da moji zaposlenici imaju obitelji, normalan život uz tvrtku, da i s te strane budu zadovoljni. Da se razumijemo, nismo bogataši, svaki zarađeni euro vraćamo u tvrtku kako bismo je mogli dalje razvijati. Sve to uvjetuje da ljudi ovamo dolaze i ostaju – govori Pipistrelov osnivač koji sam nema slobodnih dana, pa ni previše vremena po danu, otkrio nam je da većinom spava manje od četiri sata dnevno.

Tako je kad radiš istodobno u više zemalja i na nekoliko kontinenata. Jer, nedavno je Pipistrel objavio i zajedničko ulaganje u izgradnju tvornice u Kini s tamošnjim partnerom vrijedno 350 milijuna dolara. Boscarolova je tvrtka jedina u svijetu koja ima četiri modela zrakoplova s dozvolom da se u Kini slobodno prodaju i registriraju. Već je i to dovoljno razloga da se opravda podatak da je Pipistrel sve ove godine poslovao bez gubitaka, svaka od 29 godina poslovanja bila je pozitivna. Stara je hala u Ajdovščini postala premala za sve što radi Pipistrel koji danas čini čak šest tvrtki. Upravo je nedavno otvoren novi pogon pored Gorizije na šest tisuća kvadrata pokraj kojeg se gradi još jedna hala od četiri tisuće. I opet je sve smješteno kod lokalnog sportskog aerodroma, ali i na sasvim logičnoj adresi – Ulici braće Rusjan. Razlog je jednostavan, svaki Pipistrelov zrakoplov prije isporuke provede u zraku tri do pet sati.

– Naši zrakoplovi imaju oko pet tisuća dijelova od kojih svaki mora biti savršeno napravljen, funkcionirati besprijekorno. Ukupno seza svaku letjelicu koristi 180 kg kompozita, razlika između modela istog zrakoplova može biti tek 600 grama. Ti su kompoziti ugljikova vlakna te kevlar koji će spriječiti da eventualno puknuće ugljikova vlakna izazove neku veću štetu. Iz pogona dnevno izađe jedan zrakoplov, ukupno svaki od njih uzme 1800 sati rada od čega najviše otpada na kontrolu kvalitete. Od Toyote smo preuzeli njihov sustav proizvodnje, 20-keys, koji za nas odlično funkcionira, dozvoljava nam efikasnu i jeftiniju proizvodnju. Danas je praviti avione puno zahtjevnije nego kada sam kretao, kada nije bilo pravilnika o ispuhu i buci, a benzin je bio jeftin. U ovih 29 godina ishodili smo 110 certifikata za naše zrakoplove i kompaniju. Samo certifikacija nove Panthere košta sedam milijuna eura, ali ne razmišljamo samo o takvim stvarima. Taja studira oblikovanje tekstila što primjenjuje u kontekstu avionske kabine pri čemu uz pomoć neuroznanosti istražuje ponašanje putnika, materijale, boje, razinu sigurnosti koji će tražiti najmanje napora kod boravka u njoj - kaže Boscarol.

Troše obični benzin

Kada se o sigurnosti radi, zanimljiv je balistički padobran koji osigurava da avion u slučaju zatajenja pogona ne padne, nego se na zemlju spusti. Većina se dijelova proizvodi u samoj kompaniji korištenjem najmodernije opreme i tehnologija, 3D printera, rezanja vodenim mlazom. Izvana dolaze tek sklopovi koje doista nije isplativo raditi unutar kuće, no opet dolaze od najrenomiranijih proizvođača, poput motora koji dolaze ili iz austrijskog Rotaxa ili je riječ o Lycomingu kakav se postavlja u Pantheru. Spomenimo ovdje da Pipistrelovi zrakoplovi ne troše avionski, nego najobičniji benzin kakav se stavlja u automobile. Svaka komponenta dobije bar-kod, prati se od trenutka odlaganja na kolica s ostalim dijelovima do postavljanja.

Prije nego što novi model uđe u proizvodnju, u različitim se testiranjima uništi pet prototipova. Svaki dio prolazi tri provjere kvalitete, prvu nakon što se izradi, drugu kod sastavljanja i treću prije isporuke. Greške su u zrakoplovstvu, znamo, nedopustive. Prizor u pogonu u Goriziji sasvim je drugačiji od proizvodnji koje smo do sada vidjeli. Nema strke, čuje se tek razgovor radnika koji kao u nekoj velikoj manufakturi sastavljaju nove Pipistrelove avione.

To se odvija na četiri proizvodne linije, tri za benzinskim motorima pogonjene zrakoplove i jednu za ALPHA Electro. Taj avion u Pipistrelu posebno ističu, trenažni strujaš koji se puni gotovo poput mobitela, troši energije ekvivalenta 0,9 eura na sat, troškovi su mu održavanja 17 eura po satu, uključujući u to potrošenu struju, održavanje te generalni servis, s uključenom amortizacijom taj avion stoji 41 euro po satu leta. Teško da može jeftinije. Vidjeti ALPHU Electro, Pantheru, Viruse i Sinuse na jednom mjestu fascinantan je prizor koji tek tu i tamo remeti paljenje motora u završnim fazama kontrole kvalitete.

Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

– Jedan je od razloga zašto smo pogon otvorili u Italiji i to što ova zemlja ima bilateralni sporazum sa Sjedinjenim Državama pa nam to omogućava jednostavniji izvoz u tu zemlju gdje smo isto traženi. Ali i Gorizia nije tako daleko od Ajdovščine tako da nitko od radnika nije imao nekih prigovora što se promjene lokacije tiče. Osim toga, u Goriziji je ipak malo bolje vrijeme, možemo češće letjeti – govori nam direktor novog Pipistrelova pogona u Italiji Peter Boscarol i kaže da smo se upravo mimoišli s kolegom koji je s Ivom Boscarolom praktički od početka, cijelih 28 godina. Kako smo već čuli od osnivača tvrtke, u Pipistrel se dolazi da bi se ostalo.

Na jednoj od linija nalazimo Boruta Frasa koji je u tvrtki već deset godina, a zatekli smo ga pri sastavljanju vodoravnog stabilizatora.

– Da, točno je, deset sam godina već ovdje, sličnim poslom bavio sam se i u tvrtki gdje sam prije radio. Nemam nikakve namjere otići, teško je pronaći uvjete kakvi su u Pipistrelu, gdje se pogon maksimalno održava, od čistoće do opremljenosti, a kolektiv je skladan, teško može funkcionirati bolje. Investira se puno u ljude, a nema promjena koje bi taj sklad remetile, jedina nam je promjena do sada bila promjena lokacije, no kako nova nije daleko od Ajdovščine, ne utječe toliko na ukupan dojam – kaže Borut. Pipistrel s novim pogonom raste sa 160 zaposlenih za još 200 u sljedeće tri godine u novom objektu. Zalog je to i za budućnost koja već nosi neposredne izazove.

– Krenuli smo u gradnju našeg do sada najvećeg aviona, modela koji će biti pogodan za međugradske čarter-letove, imat će 19 sjedala, biti nulte emisije, pogonjen hibridnom tehnologijom i gorivnim ćelijama na vodik. Već smo isprobali naš pogon HY4 na prototipu. Međutim, nije stvar samo u pogonu i broju sjedala. Mislim da će se proizvodnja zrakoplova gotovo sasvim izmijeniti u vrlo bliskoj budućnosti. Bit će to jedan konglomerat automobilske i avioindustrije. Jer, sasvim sigurno će se doći do zaključka da su aerodrom suvišni i da ih suvremeni avion zapravo i neće trebati. Zašto uopće dajemo naše najbolje zemljište za građevine koje su pretjerane i upitne su svrhe. Ono što želim vrlo uskoro jest da naši avioni mogu uzlijetati s bilo kakve bolje ceste, već sada možemo postići da avionu ne treba više od 50 metara uzletne staze – objašnjava nam čovjek kojega često nazivaju slovenskim Elonom Muskom.

Veliki posao s Uberom

Slijedi suradnja s Uberom, no nije to jedini globalni tehnološki entitet s kojim Pipistrel surađuje. NASA je slovenskog proizvođača zrakoplova uključila u program X-57 Maxwell za koji se testiraju Pipistrelovi električni pogoni koji se koriste upravo na Taurus Electru G2. NASA-in inovativni zrakoplov imao bi 14 elektromotora integriranih u krila.

– Upravo je Uber najveći razlog zašto vjerujem da će se avioindustrija mijenjati. Oni će za svoj program Elevate trebati 80.000 inovativnih letjelica širom svijeta. Jer, megagradovi trebaju nova rješenja za prijevoz, mora se smanjiti zagađenje, buka, korištenje energije koja bi se trebala proizvoditi lokalno. Našim sustavom za deset bi se puta skratilo putovanje od točke do točke. Zadatak nam je napraviti strujom pogonjenu letjelicu za tri do pet putnika koja bi se vertikalno dizala i spuštala, imala doseg od nekih stotinu kilometara, mogla se kretati više od 300 km/h. Već 2020. na World Expou u Dubaiju prikazat ćemo prvi funkcionalan prototip, sustav mora biti gotov do 2025., funkcionalan u šest svjetskih gradova.

Kažem sustav jer bit će potrebna nova infrastruktura, ideja je da korisnik ne mora ići nikamo iz svoje sobe ili barem s kata, da letjelica dođe po njega i odveze ga do njegove krajnje destinacije, ne pred zgradu, nego baš na krajnju točku. Samo su četiri tvrtke koje je odabrao Uber za taj projekt, brazilski Embraer, Boeing, Bell i Pipistrel. Možemo razviti taj traženi Dedicated Integrated Propulsion System pa još smo 2011. godine pobijedili na NASA Green Flight Challengeu i tamo osvojili nagradu od 1,3 milijuna dolara, 11 godina bavimo se strujom u zrakoplovima, Uber Elevate za nas je jedan iskorak u novom smjeru. I to se sve razvija upravo ovdje, u Ajdovščini u Pipistrel Vertical Solutions, kaže Ivo Boscarol, jedan od najuspješnijih slovenskih poduzetnika koji je i nositelj najvišeg priznanja međunarodne zrakoplovne federacije FAI Diploma Paul Tissandier za razvoj zrakoplovstva.

Pogledajte video o vojnom avionu F-35:

Ključne riječi

Komentara 4

UJ
ujo41
15:49 04.11.2018.

bravo janezi

Avatar TheJack
TheJack
16:45 04.11.2018.

""Kojeg se moralo temeljito rastaviti te uvoziti komad po komad temeljem lažirane deklaracije, cijevi kao radijsku antenu, platno kao šatorsko...""" Prekrsio zakon tad, krsi ga i sad. Da li?? Ili to, pak VL, bas sa svakim clankom, mora povezati bivsuu drzavu? Prvo - ni u kojoj drzavi, bez posebne dozvole, civil ne moze uci na vojni posjed!! Drugo, u to doba smo imali avioklubove, gdje si mogao ici od modeliranja, pa do pilotiranja. Zmaja, sa motorom, ili ne si mogao uvesti, ako si imao novce, ali je morao proci kontrole, te si morao biti clanom nekog kluba. Sve u svemu, primjereniji naslov clanka bi bio: "Zla SFRJ, tamnica hrvata, nije dala grafickom radniku petljati oko proizvodnje zrakoplova, iako mu je za to kucalo hrvatsko srce, u hrvatskim grudima"!!

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije