Zaštitarska je branša od početka ove godine povećala prosječne plaće zaposlenih za nešto više od 400 kuna, s 3800 koliko je bila prosječna plaća u prosincu 2017. godine na 4226 kuna koliko je isplaćeno za ožujak. Ta je povišica, međutim, većim dijelom posljedica državne intervencije, odnosno odluke Vlade da poveća minimalac za 5 posto. Povrh toga na pritisak sindikata Vlada je mijenjala zakon tako što je obvezala poslodavce da dodatke na prekovremeni, rad nedjeljom ili blagdanom te ostale naknade radnika isplaćuju povrh zajamčene minimalne plaće. Porezna uprava navodi da ih je u siječnju ove godine 12.142 poslodavca informiralo da će isplaćivati minimalnu plaću za 45.245 radnika. Sve te tvrtke kao ustupak za povećanje minimalca za pet posto koriste pravo da plaćaju 50 posto zdravstvenih i ostalih doprinosa na plaću.
Nekad dvostruka dnevnica
Minimalac je od ove godine skočio na 3439 kuna bruto (neto 2752 kune) uz obvezu tvrtki da povrh njega isplaćuju i pripadajuće naknade. Kako to izgleda u stvarnosti, ispričala su nam dvojica zaštitara, koji zbog straha od gubitka posla mole za anonimnost. Jedan je zaposlen u sjeverozapadnom dijelu zemlje i svaki dan putuje na posao i s posla 50-ak kilometara, za što je do ove godine mjesečno primao 500 kuna naknade za prijevoz. Od ove godine ta mu je naknada smanjena na 250 kuna! Ni 500 kuna nije mu bilo dovoljno za benzin, a nema javnog prijevoza kojim bi putovao. Novac koji je dobio povišicom izgubio je tako u naknadi za prijevoz.
Drugi naš sugovornik u travnju je radio svih pet nedjelja po 12 sati, za što mu je plaća povećana za 61 kunu bruto, odnosno oko devet kuna neto po nedjelji.
– Kako je to moguće? Volio bih uzeti svog direktora i svoje malo dijete za ruku, odvesti ih oboje u trgovinu pa da direktor mojem sinu izabere nešto za tih 50-ak kuna koje sam zaradio, da se sinu iskupim što ga tata ni jednu nedjelju praktički nije ni vidio – ogorčen je taj zaštitar. Više od polovice svojih smjena radio je noću, skupio je dvadesetak prekovremenih sati, a na kraju mjeseca na ruke dobio je nešto više od 3000 kuna, odnosno upola manje od prosječne plaće u državi.
– Prije deset godina, u drugim branšama, dobivao sam za rad nedjeljom cijelu ili barem pola dnevnice više. Tada su mi za rad nedjeljom plaćali stotinjak, a danas plaćaju devet kuna – uspoređuje naš sugovornik. Nikola Sraka, tajnik Sindikata zaposlenih u zaštitarskoj djelatnosti, kaže da su male plaće glavni razlog što zaštitarske tvrtke imaju oko tri tisuće slobodnih radnih mjesta, jer na tom poslu ostaju samo oni koji nemaju izbora.
– Događa vam se da ljudi rade po 300 sati, ali to se na listama ne vidi, prekovremeni rad se krivo prikazuje, priča Sraka. Da apsurd bude još veći, naš je sugovornik još i dobro plaćen za prekovremeni rad jer ima tvrtki koje rad nedjeljom honoriraju s jednom kunom.
– Puno ih je gdje se za rad nedjeljom primjenjuje koeficijent 0,01, a za prekovremeni ili noćni rad 0,02. Trinaest godina radio sam u toj branši i otišao sam, a sad volonterski kao tajnik sindikata pokušavam zaštititi radnike – kaže Sraka i dodaje da država ne štiti radnike kako treba.
Inspekcija najavi dolazak
– Inspekciji su vezane ruke. Kad im nešto prijavimo, oni najave dolazak u firmu i ondje ih čekaju frizirani podaci. Otvoreno smo počeli govoriti ljudima neka daju otkaz i odu u inozemstvo tko god može – kaže Sraka.
Inače, isplata naknada uz plaću regulirana je kolektivnim ugovorima i drugim internim aktima tvrtki.
Zaštitarska je branša posljednji put potpisala granski kolektivni ugovor 2011. godine i u njemu je stajalo da se prekovremeni rad i rad blagdanom plaćaju 10 posto, a noćni rad i rad nedjeljom 5 posto više od cijene redovitog sata rada. Tri tisuće praznih radnih mjesta pokazuje da je sve manje radnika koji pristaju na takvu cijenu.
Zaustaviti rad generalno ,zaštitari i gazde bu mjenjale nekaj.Nema alternative.