Deponij radioaktivne šljake u krugu nekadašnjeg Jugovinila, tvornice plastičnih masa u Kaštel Sućurcu, jedna je od devet ekoloških crnih točaka u Republici Hrvatskoj. Iako se o potrebi njegove sanacije govori već 30 godina, do danas nije napravljeno ništa. Zbog šljake koja je ostala rasuta u tvorničkom krugu i nakon gašenja Jugovinila, a pokazivala je povišenu radioaktivnost, Kaštelani su prije 15-ak godina prosvjedovali, pisali dopise i tražili od države da šljaku ukloni ili sanira. Međutim, kemijska industrija u međuvremenu se u potpunosti ugasila, nije više bilo radnika koji su obolijevali i umirali, a radioaktivnu šljaku kao da je počela prekrivati prašina zaborava. O njoj se više ne govori i ne piše, mnogi i ne znaju gdje je. A nije je ni lako pronaći. Zato smo s najpoznatijom kaštelanskom ekologinjom Ivnom Bućan i predsjednicom ekološke udruge Lijepa naša Kaštela Verom Rilov obišli deponije šljake kako bismo se uvjerili u kakvom je danas stanju.
Do šljake smo došli kroz tvornički krug nekadašnjeg Jugovinila. U unajmljenim tvorničkim halama posluje niz tvrtki. Prostor na kojem je deponirana šljaka danas je gusta, neprohodna šikara, ograđena žicom. Potok koji je prolazio kroz šljaku i predstavljao opasnost da ispiranjem štetne tvari dospiju u more presušio je, a put koji je graničio sa šljakom sada je nepristupačan, zarastao je u makiju.
– Ovdje se ništa nije promijenilo u posljednje dvije godine, otkako smo zadnji put obišle ovaj prostor. Jedino što je narasla trava i makija pa šljaci nitko ne može prići. Ostalo je sve isto, potpuno neprihvatljivo da u gusto naseljenom prostoru, koji ima visoku povijesnu, kulturnu, ekološku, a sada i turističku vrijednost, imamo ogromnu količinu radioaktivne šljake koja se prostire na visokovrijednoj površini – komentiraju kaštelanske ekologinje.
Tvornica Jugovinil počela je s radom 1949. godine. Od samog početka rada koristila termoenerganu na ugljen u kojoj su se stvarale znatne količine pepela i šljake. Tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća, za potrebe Savezne komisije za nuklearnu energiju, u termoenergani Jugovinila kao gorivo su korišteni ugljeni s povišenim sadržajem uranija. Pepeo i šljaka skladišteni su u bazenima u koje je brodovima dopremljeno, prema nepotpunim podacima, dodatnih 5000-7000 tona materijala s povišenom prirodnom radioaktivnošću. Navodno je u to vrijeme Aleksandar Ranković htio proizvesti atomsku bombu. Nakon prestanka interesa za ekstrakciju uranija iz šljake i pepela, krajem pedesetih godina, prikupljeni materijal ostao je u bazenima sve do 1973. godine kada je saniran, i to nekoliko stotina metara zapadnije na području Kaštel Gomilice.
Međutim, nakon izgradnje zaštitnog priobalnog nasipa ispred tvorničkog kompleksa Jugovinila, počelo je zatrpavanje tog prostora otpadnim materijalima, šljakom i pepelom. Nakon što je nasut prostor između tvornice i "starog" deponija krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća šljaka i pepeo odlažu se direktno u more i na priobalnom području.
Tako su nastali ovi do dana današnjeg neuređeni deponiji na kojima je utvrđena povećana radioaktivnost. Stručnjaci ističu da je riječ o "neznatno" povišenoj vrijednosti radioaktivnosti koja sama po sebi nije opasna, ali zbog ogromne količine odloženog materijala nužna je sanacija deponija.
Iako se na terenu ništa nije promijenilo, od vlasnika Marine Kaštela Josipa Berketa doznajemo da će na dijelu pomorskog dobra sanaciju provesti Republika Hrvatska, a na zemljištu u privatnom vlasništvu vlasnici zemljišta, sve to u okviru uvjeta i mjera prema važećoj prostornoplanskoj dokumentaciji Grada Kaštela. Naručio je plan sanacije radioaktivne šljake na lokaciji nekadašnje tvornice Jugovinil u Kaštel Sućurcu, a izradila ga je ovlaštena tvrtka Eko Invest iz Zagreba.
– Kao Kaštelaninu, bivšem gradonačelniku Kaštela i vlasniku Marine Kaštela u interesu mi je sanirati radioaktivnu šljaku koja je naša rak-rana, ali želim istaknuti da Marina Kaštela nema baš nikakve veze s Jugovinilom ni šljakom koja je iza njih ostala. Bitno je da ljudi znaju istinu. Mi mjerimo razinu zračenja, zadnje ispitivanje je provedeno u ožujku i od Instituta Ruđer Bošković dobili smo nalaz koji pokazuje da izmjerene vrijednosti radioaktivnosti ne predstavljaju opasnost za ljude i okoliš – kaže Berket.
– Mi radimo projekt sanacije uz obveznu studija utjecaja na okoliš. Na toj tzv. šljaci nastaloj iz ugljena koji se koristio u termoelektrani, koji je saniran, bila je ista stvar, a tamo je naša servisna zona. Na kopnu, gdje će biti sanacija, napravit će se sarkofag u koji će se zatvoriti materijal s najvećom radioaktivnosti, a iznad će biti beton i tu ne može biti ništa nego samo parkiralište, a ovaj drugi dio bit će u sklopu gradske šetnice koja ima 42.000 kvadrata. To mi je bio motiv, to je u GUP-u, to je bilo prije mene. Ovdje više neće biti kemije, to se odlučilo prije nego što sam postao gradonačelnik i prije nego što sam počeo graditi marinu. Sada je taj materijal bezopasan ako se po njemu ne šeta, ograđen je i tamo ne može nitko, ali želimo li šetnicu, mi taj prostor moramo sanirati – poručio je Berket.
Detaljnije nas je u projekt sanacije uputila direktorica Marine Kaštela Ivona Smoljić koja ne početku ističe da je projekt sanacije šljake na prostoru bivšeg Jugovinila predviđen važećom prostornoplanskom dokumentacijom i dokumentima koji su prethodili njihovu usvajanju.
– Za prostor bivšeg Jugovinila prema usvojenom GUP-u Grada Kaštela predviđa se složeni gradski prostor mješovite namjene, dakle s gospodarskim namjenama, ugostiteljsko-turističkim i pratećim sadržajima cjelogodišnje ponude, poslovni i servisno zanatski sadržaji, naravno bez utjecaja na okoliš iznad dopuštenih graničnih vrijednosti, koji osiguravaju znatan udio radnih mjesta za visokoobrazovane stručnjake. Tijekom 2019. i 2020. izrađen je plan sanacije lokacije bivše tvornice Jugovinil u Gradu Kaštelima koji je 28. svibnja 2020. odobrilo Ravnateljstvo civilne zaštite. Prema odobrenom planu, sanacija će se provesti u okviru izgradnje luke nautičkog turizma Kaštel Sućurac – Sustipan – govori Ivona Smoljić.
Riječ je o luci državnog značaja s 285 vezova. U kopnenom dijelu luke planirana je javna dužobalna šetnica između Kaštel Gomilice i Kaštel Sućurca te brojni javni sadržaji, parkovno uređenje okoliša te javno dostupne zelene površine.
– Cijelo planiranje prostora i realizacija izvest će se nakon sanacije prostora koja će teći tako što će se provesti pripremno radiološko mjerenje, a potom izraditi projekt sanacije, odnosno razrađeni plan sanacije s detaljnim tehnološkim rješenjima i kompletnom radiološkom zaštitom radnika uključenih u sanaciju, koji mora odobriti nadležno tijelo za izdavanje lokacijske, odnosno građevinske dozvole cijelog zahvata. Nakon sanacije također će se provesti radiološka mjerenja, ishoditi potvrda o provedenoj sanaciji od Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, Sektora za inspekcijske poslove, Inspekcije za radiološku i nuklearnu sigurnost i, na koncu, sustavno ćemo pratiti stanje okoliša nakon sanacije i provoditi mjere određene usvojenom studijom utjecaja na okoliš za tu lokaciju – kaže Ivona Smoljić.
Dodaje kako je tvrtka Marina Kaštela d.o.o. nositelj zahvata temeljem ovlaštenja Vlade RH po odluci Ministarstva pomorstva, mora i infrastrukture za ishođenje lokacijske dozvole za zahvat izgradnje luke nautičkog turizma – Marina Kaštela na kopnenom dijelu i na dijelu morskog akvatorija pa je tako i nositelj i naručitelj odobrenog plana sanacije i studije utjecaja na okoliš koja je u tijeku donošenja.
– Preduvjet za realizaciju prostora je odgovarajuća sanacija lokacije bivše tvornice Jugovinil sukladno planu sanacije koji je odobrio MUP. U tijeku je izrada studije o utjecaju na okoliš na zahvat izgradnje luke nautičkog turizma na području Grada Kaštela, u predjelu Kaštel Sućurac Sustipan, na temelju rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike o prethodnoj ocjeni prihvatljivosti tog zahvata za ekološku mrežu. Dana 31. siječnja 2023. održana je prva sjednica povjerenstva u postupku procjene utjecaja na okoliš za luku nautičkog turizma Kaštel Sućurac – Sustipan, Grad Kaštela, čiji se nastavak očekuje. Sanacija lokacije na kojoj se nalazi prirodni materijal povećane radioaktivnosti je sastavni dio obuhvata tog zahvata. Tehnologija i redoslijed radova bit će određeni postupkom procjene utjecaja na okoliš, idejnim projektom, lokacijskom dozvolom, glavnim projektom sanacije i građevinskom dozvolom sanacije prostora u cijelosti – ističe Ivona Smoljić.
Zanimalo nas je postoje li nekakvi rokovi, kada planiraju započeti sanaciju prostora i kada se Kaštelani mogu nadati šetnici čija je izgradnja najavljena nakon sanacije.
– Rokovi sanacije u velikoj i glavnoj mjeri ovise o brzini provedbe postupka usvajanja studije utjecaja na okoliš. Nažalost, teško je predvidjeti rokove završavanja postupaka jer ne ovise o željama nositelja zahvata, već o dugotrajnim i složenim upravnim postupcima koji moraju uslijediti prije konačne realizacije prostora – kaže Ivona Smoljić i dodaje kako je važan čimbenik u donošenju odluke za realizaciju ovog projekta i samo pitanje financiranja postupka sanacije, pitanje nositelja cijelog postupka sanacije kao i mogućnost dobivanja sredstava iz EU fondova. Ističe kako su u tijeku pripremne radnje za prijavu na natječaje za dobivanje bespovratnih sredstva s obzirom na to da je planirana investicija u vrijednosti od 10-15 milijuna eura.
Koliko će sve koštati, teško je procijeniti jer nema točnih podataka koliko je šljake koju je nužno sanirati ovdje odloženo. Riječ je o golemom prostoru na kojemu je prema nekim procjenama čak 510.000 tona šljake i pepela. Prema mjerenjima, na većem dijelu nema povećane radioaktivnosti, ali postoje dvije kritične točke koje se kontroliraju. Međutim, posljednja mjerenja pokazuju da ni tu situacija nije alarmantna. Direktorica Marine Kaštela dostavila nam je i rezultate najnovijeg mjerenja radioaktivnosti Instituta Ruđer Bošković kao i neslužbeno tumačenje dr. Roberta Bernata koji ih obrazlaže.
"Navedene vrijednosti ne predstavljaju opasnost za zdravlje stanovnika ni eventualnih radnika koji će se tamo zateći. U slučaju kad bi netko 24 sata dnevno i 365 dana u godini boravio na području gdje je najviša brzina doze zračenja, primio bi efektivnu dozu zračenja od 1,17 mSv. To je zanemarivo više od najviše doze zračenja koju može dobiti pripadnik stanovništva (1 mSv/godišnje), ali takav scenarij nije realan. Već da boravi 20 sati dnevno na toj lokaciji doza koju bi primio bila bi ispod granica propisanih zakonom. Ali ni takav scenarij nije realan. Dakle, vrijednosti ispitivanja su blago povišene, ali ni u kojem slučaju ne mogu predstavljati opasnost za radnike ili stanovništvo", tumači stručnjak s Ruđera Boškovića.
Iz Marine Kaštela objašnjavaju kako će nakon usvajanja studije utjecaja na okoliš i zadovoljavanja uvjeta za dobivanje lokacijske dozvole raspisati natječaj za dodjelu koncesije za sadržaje predviđene važećom prostornoplanskom dokumentacijom Grada Kaštela, važećim GUP-om i detaljnim planovima prostornog uređenja.
– Ekološke udruge iznimno su zainteresirane za ono što će se na ovom prostoru događati. Najgore je od svega da šljaka tu ovako stoji. Raduje što se vlasnik Marine Kaštela trudi pomaknuti stvar s mrtve točke, ja vjerujem da je njemu u velikom interesu da se to riješi, međutim bez države očito ne može ništa. Došao je do točke kada ovisi o birokraciji – kaže Vera Rilov, predsjednica ekoudruge Lijepa naša Kaštela, i pojašnjava kako je šljaka na pomorskom dobru, koje je državno.
Ivna Bućan smatra da je država odgovorna za šljaku i smatra kako jedino ona može problem kvalitetno riješiti. Iako po državnoj strategiji do 2025. godine ovakav otpad mora ostati na mjestu na kojem se nalazi i tu mora biti odgovarajuće zbrinut, ona smatra da u ovom slučaju treba biti napravljena iznimka i da se šljaka iz Kaštela, koja je praktički na plaži, mora odnijeti.
– Toj šljaci ovdje nikako nije mjesto i ovaj deponij odavde mora nestati! To bi jedino bilo ispravno, a to može učiniti samo država. Ne može Marina, ne može Grad Kaštela, ali država može, ako hoće. Ovo je specijalno mjesto, drugačije od svih ostalih crnih točaka u Hrvatskoj i ja se nikako ne mogu složiti da taj otpad ovdje ostane – poručila je Ivna Bućan, jedna od najuglednijih ekoloških aktivistica u Hrvatskoj, koja je za svoj rad dobila nekoliko nagrada za životno djelo. Svoj stav argumentira činjenicom da je šljaka na prometnom području, turistički iznimno atraktivnom.
– U protivnom, ako se i sanira, to uvijek ostaje tu kao crna mrlja. Morale bi se uvažiti iznimne vrijednosti ovoga prostora: povijesne, biološke, ekološke... – kaže Ivna Bućan.
Vera Rilov dodaje kako bi bilo idealno kada bi se šljaka premjestila, ali to nije realno očekivati. Ona se nada da će se provesti planirana sanacija i da će birokracija svoj dio posla odraditi kako bi se konačno stvar pokrenula s mrtve točke.
– Najgore je da ostane ovako kako je sad. Nadam se da će plan sanacije prestati biti samo lista lijepih želja, odnosno da će birokracija odraditi svoj dio posla pa da investitor krene u realizaciju. Očekujemo da će se prostor sanirati po pravilima struke, a potom kontinuirano nadzirati, uz mjerenje razine radioaktivnosti – drži Vera Rilov.
U svakom slučaju – država je na potezu.
