– Nije mi bitna dob radnika. Važno je da zna posao i da hoće raditi – kaže Nikola Ivić, privatni poduzetnik iz Zagreba koji preko državne burze traži deset montera centralnog grijanja i klimatizacije. Svi bi oni radili u Njemačkoj kao izaslani radnici, gdje Ivić ima ugovorne brojne poslove, no bez obzira na to što im nudi dobru plaću, rijetki mu se javljaju na oglas.
– Veliki je problem naći radnike. Trenutačno ih u Njemačkoj radi 18, a mogao bih zaposliti stotinu radnika kad bi ih bilo – kaže Ivić. Prema vlastitu iskustvu, Ivić kaže da mu je najlakše raditi s ljudima između 35. i 50. godine života, no ni on ni drugi hrvatski poslodavci više nisu u prilici da traže idealno.
Bitno je da zna i hoće
– Nije mi bitno koliko radnik ima godina, kod nas rade i osobe starije od 55 godina, bitno je da zna i hoće raditi – iskren je Ivić.
Taj zagrebački poduzetnik koji usporedo vodi posao u Hrvatskoj i Njemačkoj, nije jedini koji se okrenuo starijima. Posljednje desetljeće udio starijih od 50 među zaposlenima skočio je s 24 na 28 posto, dok je udio mladih radnika u dobi do 30 godina pao ispod 19 posto. Danas je u radnom odnosu oko 80 tisuća osoba starijih od 50 i više nego što ih je bilo 2010. Istodobno, broj zaposlenih mladih ljudi do navršenih 29 godina smanjio se za oko 15 tisuća usprkos brojnim poticajima i olakšicama koji se za mlade ljude nude poslodavcima. Kontingent zaposlenih najmlađih radnika do navršenih 29 godina života kreće se oko 301.000, dok se broj starijih od 50 popeo na oko 450.000. Među starijima je gotovo stotinu tisuća radnika koji su zakoračili u sedmo desetljeće života i oni čine oko 6 posto ukupno zaposlenih. Osim migracija, na starenje radne snage utjecalo je i produljenje radnog vijeka žena na 65 godina.
Svejedno, bez obzira na to što stariji dobivaju više prilika na tržištu, Hrvatska je i dalje među zemljama koje slabo koriste potencijale starije generacije i njihov udio među nezaposlenima raste. Primjerice, na svakih stotinu trenutačno nezaposlenih radnika 35 ih je starije od 50 godina, a 42 su dugotrajno nezaposlena. Godine 2010., s kojom smo uspoređivali zaposlenost, udio starijih od 50 godina među nezaposlenima bio je 26 posto (danas je 35 posto), ali u apsolutnom broju ih je bilo 80 tisuća. Otad je ukupan broj nezaposlenih pao 2,6 puta, a broj nezaposlenih starijih od 50 godina smanjivao se sporije – dva puta, s 80 na 40 tisuća osoba.
Eurostat navodi da je 2018. stopa zaposlenosti u skupini od 55 do 64 godine u Hrvatskoj bila samo 42 posto (kod žena 35%), za razliku od prosjeka Europske unije gdje je zaposleno 58 od stotinu osoba te dobi, i to 65 od stotinu muškaraca i 52 žene od njih stotinu. Jedino su Grčka i bogati Luksemburg iza nas. Najviše zaposlenih u skupini starijih od 55 ima Island – 80 posto, Švedska 78 posto, Norveška i Švicarska 72, Njemačka 71 posto. Istočna se Europa, slično kao i Hrvatska, značajnije okrenula starijim osobama tek nakon problema s nedostatkom radne snage i migracijama radnika mlađe i srednje dobi. U Sloveniji je udio zaposlenih u starijoj populaciji 47 posto, Poljskoj 49 posto, Mađarskoj 54 posto, Rumunjskoj 46 posto, a Češkoj, gdje gotovo i nema nezaposlenih, 65 posto.
Davorko Vidović, savjetnik za radnu politiku Hrvatske gospodarske komore, kaže da su si poslodavci mogli dopustiti “luksuz” da većinom zapošljavaju mlade ljude u vremenima kad je na burzi bilo više od 300.000 nezaposlenih. Danas se, htjeli ne htjeli, moraju okretati starijima i više ulagati u cjeloživotno obrazovanje.
– Pojedini dijelovi Hrvatske, primjerice sjeverozapadni dio, gotovo više i nema bazena iz kojeg će moći crpiti radnu snagu. Pali su u vodu svi stereotipi o starijima kao bolesnima, manje produktivnima. Poslodavci sad shvaćaju da su stariji radnici često i lojalniji, manje izostaju zbog bolovanja, jednako brzo uče, produktivni su – kaže Vidović.
Manje nego 2008. godine
Radni se kontingent zbog demografskih procesa u 10 godina smanjio za oko 200 tisuća, zbog čega Vidović sugerira poslodavcima da se osim prema starijim radnicima okrenu i osobama s invalidnošću kojih je više od 300 tisuća u radnoj dobi.
– Kod većine osoba s invalidnošću problem angažmana nije invalidnost nego nisko obrazovanje – kaže Vidović.
Sredinom ljeta broj zaposlenih u zemlji premašio je 1,6 milijuna, prvi put od 2008. Analitičari MacroHuba Ekonomskog fakulteta ističu da se od završetka recesije broj novozaposlenih popeo na 140 tisuća. No, u odnosu na vrhunac zabilježen potkraj 2008., u Hrvatskoj još radi 60,2 tisuće radnika manje nego prije 11 godina.
"Savjetnik za radnu politiku Hrvatske gospodarske komore". Još jedan od onih koji se hrane nametima na moju firmu, a da mi ništa ne daju zauzvrat.