Odašiljući “našoj braći i sestrama islamske vjeroispovijesti najljepše čestitke za ramazanski Bajram”, provincijal franjevaca konventualaca fra Josip Blažević uputio je i iskreno hvala za donaciju u korist siromašnih koji se hrane u fratarskoj pučkoj kuhinji na zagrebačkom Svetom Duhu, a koja je bila plod ramazanskog posta i odricanja. Kakva vijest! Turska Agencija za suradnju i koordinaciju (TIKA), kako je objasnio fra Josip Blažević na svome Facebook profilu, donirala je Caritasu njihove župe sv. Antuna Padovanskog, pučkoj kuhinji, sto paketa prehrambenih proizvoda za najpotrebitije.
Ukupna vrijednost donacija TIKE, objasnio je provincijal konventualaca, koje se raspodjeljuju po Hrvatskoj je 50.000 eura, no ovo je prvi puta da jedan dio stiže baš u fratarsku pučku kuhinju. Vijest je to koja je, doista, zavrijedila pažnju upravo u današnje vrijeme, kada je kreatorima globalnih politika stalo do stvaranja razdora upravo među vjerskim zajednicama i religijama, koje ponekad znaju zaboraviti da baštine veliki dio zajedničkih univerzalnih vrijednosti i, prepuštene političkom vrtlogu i radikalnim pojedincima, često plešu na rubu provalije održivih odnosa. Stoga je papa Franjo upravo u svibnju, kada katolici cijeloga svijeta gorljivo usmjeravaju svoje molitve Blaženoj Djevici Mariji u njezinu mjesecu, pozvao na zajedničku molitvu vjernike svih religija 14. svibnja kako bi se u istome duhu suprotstavili pandemiji.
Dakako, Papin je potez izazvao sprdnju kod nekih sekularnih krugova, kao i škrgut zubi vječitih kritičara pape Franje da se radi o sinkretizmu, no papa Franjo očigledno dobro zna koliko je snažna upravo zajednička molitva. Pokazao je to onom svojom povijesnom gestom na Trgu sv. Petra u Vatikanu 27. ožujka, kada je na praznome trgu, pred cijelim svijetom udijelio blagoslov Urbi et orbi svijetu za prestanak pandemije. Ta njegova gesta dirnula je i vjernike i nevjernike, i katolike i kršćane i pripadnike drugih religija, koji su se ujedinili u molitvi s Papom.
A ovih je dana izašao i zanimljiv statistički podatak da je nakon toga dana u Italiji počeo opadati broj zaraženih, pa su se mnogi zapitali je li tome pridonio upravo Franjin molitveni vapaj i poziv na molitvu. Svijet možda više nego ikada vapi za zajedničkom molitvom svih onih koji vjeruju. Ona nije sama sebi svrha i kadra je snažno utjecati na prilike u kojima živimo, a nadasve poslati poruku zajedništva i konkretne pomoći, što se upravo u vremenu korone pokazalo kao nasušno potrebno. “
Učinimo sve da se naša vjera osjeti, a ne da se samo čuje. Od praznog busanja u prsa islamom ili bilo kojim drugim dijelom identiteta, čemu svakodnevno svjedočimo, nikakve fajde/koristi nikome nema, može biti samo štete. Kur’an nas na više mjesta poziva da s riječi pređemo na djela. Djela su ta koja rese čovjeka, a ne prazna priča, hvalisanja i lažna obećanja. Časni Kur’an osuđuje takav narativ”, poručio je u svojoj bajramskoj hutbi (propovijedi) iz Zagrebačke džamije muftija Aziz ef. Hasanović.
Njegove riječi i poruka su univerzalne i svaka bi ih religija mogla primijeniti kada bi izmijenila tj. dodala svoje ime, ime Boga kojega štuje i Pismo iz kojega crpi nauk. To je, naprosto, univerzalni jezik koji svatko razumije, a što se potvrdilo u priči s početka ovoga teksta u kojoj jedna islamska humanitarna organizacija daruje hranu katoličkoj kuhinji za siromašne, koji možda nikada neće čuti niti za jedan ovaj detalj, ali će u obroku kojega su toga dana dobili prepoznati isto Božje lice koje štuju pripadnici svih religija svatko na svoj način.
Taj univerzalni jezik zove se jezik ljubavi i na prvome bi mjestu trebao biti svakome vjerniku. I nevjerniku. Statistika bi to sigurno zabilježila kao veliki pomak u međuljudskim odnosima. Baš kao što je popratila gestu pape Franje u borbi s pandemijom, kada je s praznoga rimskoga trga odaslao nedvojbenu duhovnu poruku zajedništva i jedinstva cijeloga svijeta. Koji nakon toga ne može ostati nepromijenjen.
ww︆︅︆︅︆︅w︆︅︆︅︆︅.kis︆︅︆︅︆︅st︆︅o︆︅︆︅k︆︅︆︅︆︅.c︆︅︆︅︆︅om