Posljednjih deset dana svijet nam se pred očima promijenio do neprepoznatljivosti. Čak i ono što nam se do jučer činilo nenormalno, sada nam se u mislima vraća kao nešto što je imalo bar neku sponu s normalnošću. Sada su te veze pokidane i čovječanstvo je kročilo na neobilježeni teritorij. Pred nama je terra australis, nepoznata zemlja, i izvjesnost da svijet kakav smo poznavali nećemo više sresti na tom putu.
A sve se to dogodilo odlukom jednog čovjeka. Kao i svi, pokušao sam sebi objasniti taj postupak, razumjeti neki širi kontekst za takvu odluku, no nikako mi nije uspijevalo. Preveliki je jaz između onoga što je prethodilo toj odluci i onoga što se dogodilo nakon toga. Taj jaz može popuniti samo jezik hladne političke kalkulacije, a znamo kako je to jezik koji je stvoren da bi laž prikazao kao istinu i bio opravdanje za ubijanje ljudi.
Stoga mi se čine promašene trenutne rasprave je li to odluka nekoga tko je poludio ili nekoga tko je šahovski precizno analizirao i predvidio svaki svoj potez. Promatrani izolirano, luđak u ovom kontekstu djeluje odviše humano, dok hladni kalkulant djeluje suviše racionalno. Tek njihov spoj omogućuje predodžbu o dijaboličnoj prirodi poteza koji jedan takav korak ima za čitavo čovječanstvo.
INTERVJU: Je li krenuo rat iscrpljivanja između Ukrajine i Rusije komentira vojni analitičar Ivica Mandić
Taj 21. veljače 2022. ostat će upisan u povijest kao jedan od onih datuma kada je politika susrela svoju mračnu sjenu. Vladimir Vladimirovič Putin tog je dana obznanio svoju odluku da napadne susjednu Ukrajinu. O ideološkoj motivaciji koja ga je potaknula na taj potez puno više od samog sadržaja tog obraćanja, govori sam izbor datuma za tu objavu. To je datum kada je 1613. prvi ruski car iz dinastije Romanov stupio na prijestolje.
Iz toga je jasno kako Putin sebe vidi kao nekoga tko stoji u tradiciji carske Rusije i želi je obnoviti ne samo simbolički, već i u njenim teritorijalnim granicama. Kao što je i sam rekao u svom govoru to je tradicija u kojoj ukrajinska državna samostalnost ne postoji. Za njega je Ukrajina "boljševička tvorevina", koja treba nestati u "procesu dekomunizacije". "Spremni smo vam pokazati što prava dekomunizacija znači za Ukrajinu."
Njegova ambicija da povrati rusko carstvo, naravno, nije lišena ni osobne ambicije, u kojoj on sebe vidi kao nekoga tko vraća rusku zemlju u njene granice. Očito imamo posla s nekim tko je povjerovao u vlastitu propagandu - cara koji misli da je stvarno car. Tako vidimo kako je novi ruski car Vladimir I. napadom na Ukrajinu gurnuo obje ruke u košulju koja se kopča na leđima.
Pored svakog Romanova uvijek stoji i jedan Rasputin, pa ima neke simbolike u tome što se ovaj novi “ruski car” preziva Putin. Znamo kako je carski savjetnik Rasputin svojom reputacijom nanio veliku štetu svome caru, a ovdje to dvojstvo imamo objedinjeno u jednoj osobi. Zato sada vidimo cara Rasputina kako igra ruski rulet, pa svaki put kad potegne obarač cijev je uperena prema njegovoj glavi.
Postoje nagađanja o tome kako je na Putinovu psihičku ravnotežu prilično utjecala izolacija i strah od korone. Kolika je njegova fobija imali smo prilike vidjeti u bizarnim scenama sastanaka za dugim stolom, gdje svoje sugovornike drži na distanci većoj od one koju preporučuju i najzagriženiji oštromjeraši. Znali smo kako je korona panika zahvatila i elite, ali nitko se nije nadao ovako pogubnim posljedicama.
I kao što je savjetnik Rasputin svojom reputacijom utjecao na pad Romanovih, tako imamo i bipolarnog Putina koji želi povratiti carski sjaj, a svojom će reputacijom doći glave ruski narod. Jer, i da ostvari ono što je zacrtao, račun za naplatu će stići ruskom seljaku. S jedne strane u crno zavija djecu i majke u Ukrajini, a s druge strane majke u Rusiji, čiju je golobradu djecu poslao u rat da ginu za njegove ciljeve.
Putin je zaigrao igru u kojoj će svakim svojim narednim potezom pridonijeti tome da u povijesti ostane zapamćen kao novi Rasputin. I kao i kod onog starog, igri bi mogli označiti kraj oni koji su ga prvo primakli carskom tronu, ali koji bi ga sada mogli i maknuti kada je preko noći njihove milijarde pretvorio u milijune. Već se čuju glasovi pojedinih oligarha, u želji da spasu sebe i svoje bogatstvo, kako nude milijune da se ovog sruši i privede u Haag.
A ako, kao i kod pravog Rasputina, ne prođu vino i kolači, moglo bi na kraju biti po onoj kako neprijatelj puca s leđa, dok prijatelj to napravi sprijeda. Rusija je velika zemlja, bogate povijesti, za koju nacionalna simbolika ima ogroman značaj. Poigravanje s tom simbolikom i pokušaj da se kotač njene povijesti okrene unatrag, na kraju bi mogao samljeti onoga kome je palo na pamet njenu veličinu stavljati na kocku. Ruski rulet u konačnici uvijek ima jedan i predvidljiv ishod.
Video: Mit o Duhu iz Kijeva koji obara Ruse kao od šale: 'Ako postoji, neka ga Bog čuva'
Ne mislim da je uzrok rata ideologija. Neki dan sam naletio na intervju politologa Milardovića na jednoj televiziji i on čak onako nervozno kaže kako mu američki analitičari idu na živce jer umanjuju ideološku komponentu sukoba. A ja smatram da su američki analitičari u pravu. Uzrok je geostrategija a pogonsko gorivo agenda klimatskih zelota zbog kojih je Biden otkazao naftovod Keystone a pošto mu zbog toga fali nafte on manjak nadoknađuje uvozom iz Rusije. Sean Hanity neki dan je na Fox newsu objavio da je SAD lani uvezla 232 milijuna barela iz Rusije. I pazi sad, ove sankcije koje su uvedene Rusiji nakon što je počela agresija ne odnose se na naftu i plin. Također, nisam siguran da bi Putin krenuo ovako da s Xi Jinpingom nije potpisao onaj ugovor 6 dana prije početka agresije. Ristić mi inače dobro piše ali ovaj tekst ide linijom manjeg otpora što mogu i razumjeti jer u ovoj histeriji šovinisti bi mu brojali krvna zrnca čim bi narativ proširio dalje od Putina i Rusije. Ja tih problema nemam.