Svakako je za nas iz medija hvalevrijedna odluka uglednoga američkog magazina Time da kao osobu godine jučer proglasi - novinare.
Redom su to ubijeni saudijski kolega Jamal Khashoggi, filipinska urednica portala Rappler Maria Ressa, koja ne štedi kritika tamošnjeg predsjednika Rodriga Dutertea koji se "proslavio" ratom protiv droge, Wa Lone i Kyaw Soe Oo, dvojica mjanmarskih novinara zatočenih u toj zemlji zbog praćenja progona naroda Rohindža, te redakcija američkih novina The Capital Gazette iz Annapolisa koja je napadnuta vatrenim oružjem, a u napadu je poginulo četvero novinara i jedan prodavač. Nagrada ne ide svakome pojedinačno nego, kako to Time običava, jednoznačno nazvanoj grupi - "Čuvari".
Politička korektnost
No, valjda zbog nastojanja da budu politički sasvim korektni, u veličanju važnosti današnjeg novinarstva i istine, čuvara demokracije i slobode, u doba lažnih vijesti, Time je ipak pretjerao. Sasvim je očito da je nagradu trebalo posmrtno dodijeliti Jamalu Khashoggiju, saudijskom novinaru i kolumnistu The Washington Posta čije je ubojstvo, danas je to već dokazano, naručeno iz vrha saudijske kraljevske obitelji.
Ako to ne bi bio on, onda bi to trebao biti čovjek koji stoji iza njegova ubojstva, saudijski prijestolonasljednik Mohammad bin Salman. Način na koji je ubojstvo isplanirano i izvedeno, pa i to da Khashoggijevi ostaci još nisu nađeni govore o slučaju bez presedana u povijesti novinarstva i suvremene politike. A pogotovo zato što je Saudijska Arabija saveznica najveće svjetske sile, SAD-a, kojem se previše toga dosad opraštalo.
Khashoggijevo ubojstvo ne bi trebalo biti dijelom tog repertoara. Isto je tako Time trebao reagirati na opasnosti koje novinarstvo donosi znatno ranije, već kada se dogodio Charlie Hebdo. Dosad je ovaj ugledni američki magazin tek jednom nagradio nekoga iz medija, a bio je to Ted Turner, osnivač CNN-a. I to ne zato što je osnovao tu veliku TV mrežu, nego zato što je ta mreža "sjajno pratila operacije američke vojske Pustinjska oluja te Zaljevski rat". Kao da to nisu činili njegovi novinari, nego on sam. I inače je Timeov izbor više dvojben nego što je opravdan, pogotovo dugoročno.
Galerija - Saudijska Arabija nije umjerena ni tolerantna
Dva je puta Josif Visarionovič Staljin bio proglašen Timeovom osobom godine, prije njega jednom čak i Adolf Hitler, dva puta titula je išla američkom vojniku i tako dalje. Nedvojbeno je da su spomenute osobe obilježavale godine u kojima su izabrane, no nekako je teško vidjeti šablonu po kojoj se Timeova osoba godine dodjeljuje. Sada prepoznajemo nedostatak stava u dodjeli te cijenjene nagrade. Pogotovo kada znamo sljedeće - Donald Trump bio je Timeova osoba godine 2017., drugoplasiran lani kao i - ove godine! S prilično neuvjerljivim objašnjenjem o njegovoj kontroverznoj ostavštini. Kao da čovjek nije američki predsjednik koji, htio - ne htio, nekakvu ostavštinu uvijek ostavlja. Trećeplasirani je, pak, Trumpova suprotnost, istražitelj Robert Mueller.
Glava u torbi
Kako bilo, ne može se reći da ostali novinari pored Khashoggija nisu zaslužili biti u tom društvu. Jer, doista je potrebna osobita hrabrost da na otvoren i objektivan način izvještavate o bizarnoj vladavini Rodriga Dutertea na Filipinima koja je dobrano okupana krvlju.
Tako nešto radi Maria Ressa na svojem portalu Rappler, a tamo, dakako, ne pišu samo o Duterteu nego o Filipinima općenito, zbog čega je Ressa jedna od najutjecajnijih osoba u toj državi. Nije to bez pritisaka, na razne načine urednicu koja je inače molekularna biologinja, a ima i diplomu iz kazališne umjetnosti pokušavaju izvesti pred sud. Nekadašnjoj dopisnici CNN-a to također nije prva novinarska nagrada.
Kyaw Soe Oo i Wa Lone dvojica su Reutersovih reportera koje je mjanmarska vlast zatočila pri obavljanju posla, naime, pratili su progon naroda Rohindža u mjanmarskoj pokrajini Rakhine. Na jučerašnji dan, dakle na dan kada su proglašeni laureati Timeove nagrade, navršilo se ravno godinu dana otkako su dvojica novinara u zatočeništvu. Znajući kakva sudbina može zadesiti čak i novinare agencije poput Reutersa u zemlji kao što je Mjanmar, može nas sve ostale zabrinuti i podsjetiti na vremena kada su i ovdje novinari i snimatelji stradavali "bez pardona", pa onda učiniti zahvalnima i poniznijima na tome što danas među opasnije novinarske zadatke spada slušanje kojekakvih eskapada po sabornici.
I onda je tu napad na redakciju The Capital Gazette koji je počinio stanoviti Jarrod Ramos kojemu su iz nekog razloga te novine išla na jetra. Pa se jednog dana pojavio i ustrijelio petero ljudi. U novinarskom poslu ne može se očekivati da vas vole svi i lako je, pogotovo u današnje vrijeme podvojenih emocija, potaknuti animozitet. Na slučaju iz Annapolisa vidi se u što se taj animozitet može pretvoriti. Možda je ipak vrijeme za novi format jer u današnje vrijeme zasnivati izbor na osobama koje su dominirale vijestima doista znači uključiti i britansku kraljevsku snahu Meghan Markle kao što je to bilo ove godine.
>> Pogledajte što je rekao Tomislav Krasnec o jednoj od afera Donalda Trumpa
Nažalost, raskomadani čovjek je simbol "pišanja u vjetar". Imamo mi i Asanža u središtu Londona... pišao je protiv američkog vjetra i što li mu se to dogadja već godinama!?!?!? Ništa nije ni slagao ni izmislio.