Hrvatska na slomu Agrokora treba puno toga naučiti, a jedna od tih stvari je da iz Zakona o trgovačkim društvima treba izbaciti koncern. Kod koncerna nije posrijedi samo forma, način organizacije grupe poduzeća. Nije problem samo u tome da on može biti nepošten, nepravedan i omogućavati otimačinu; glavni je problem što je on za relativno malo gospodarstvo poput hrvatskoga sistemski rizik. To znači da njegov slom može dovesti u opasnost cijeli ekonomski sustav.
Koncern je na prvi pogled sličan holding kompanijama u anglosaksonskom pravnom poretku, no među njima zapravo postoji ogromna razlika. Poduzećima koje holding posjeduje upravljaju njihovi direktori samostalno i na vlastitu odgovornost, a svi dioničari, većinski i manjinski, imaju jednaka prava. Kod koncerna “vladajuće društvo” upravlja poduzećima koje posjeduje, a ne njihovi direktori. A vladajuće društvo, kao većinski suvlasnik, smije direktorima ovisnih tvrtki potpuno zakonito dati nalog koji može biti štetan za manjinske suvlasnike, a oni ga svejedno moraju provesti.
Ivica Todorić prepoznao je i prigrlio taj koncept čim se on potkraj 1993. sa Zakonom o trgovačkim društvima pojavio u Hrvatskoj. Sredinom 1994. novinarima je rekao da smatra kako Agrokor s kompanijama u kojima je preuzeo pretežni dio kapitala kao holding “još uvijek ne upravlja kvalitetno”. Tako je Agrokor počeo djelovati kao koncern čim je to od 1. siječnja 1995. postalo moguće. No, Todorić je koncept koncerna htio primijeniti ne samo na svoj privatni poslovni sustav nego i na cijelu hrvatsku ekonomiju.
“Samo su veliki i jaki koncerni naša jedina gospodarstvena snaga”, rekao je, “a o hrvatskom gospodarskom uspjehu moći će se govoriti tek kada kapital bude usredotočen u barem 50 koncerna.” Hrvatski korporativni pravni poredak preuzeo je koncern iz njemačkog prava i njemačke tradicije. Koncern je u Njemačkoj nastao u specifičnim povijesnim okolnostima, kad je ta zemlja u industrijalizaciji morala ubrzano sustizati Englesku i Ameriku. Za to joj je trebao krupni bankarski i krupni naslijeđeni obiteljski kapital pa je upravo njemu, u tvrtkama koje je stjecao i kojima je upravljao, osigurala posebna prava i zaštitu. Ali Njemačka je predvidjela i odgovornost: ako im je načini, vladajuće društvo mora manjinskim dioničarima ovisnih društava nadoknaditi štetu.
A kako ta šteta može izgledati, najbolje znaju manjinski dioničari Agrokorovih ovisnih društava, Leda, Jamnice, Zvijezde, Konzuma... Do jučer su bili uvjereni da su svoj kapital dobro uložili, da puno vrijedi i da ga uvijek mogu dobro unovčiti. A onda, odjednom, saznali su da ih je načinom na koji je upravljao njihovim poduzećima Agrokor upropastio. Preko noći su se našli u situaciji da ne znaju vrijede li više njihove dionice išta ili ništa. Sada bi im, po hrvatskom Zakonu o trgovačkim društvima, vladajuće društvo Agrokor svu štetu trebalo nadoknaditi. A kako će vladajuće društvo to učiniti ako i samo propadne?
Biti ce jako interesantno kad kreditori utvrde svoje gubitke u Agrokoru i pocnu sa tuzbama prema drzavi, zbog ne izvrsenigh obaveza kroz institucije drzave.