Samo nekoliko sati prije termina u kojem je jučer, prema nalogu jednog slavonskog centra za socijalnu skrb, u Zagrebu bila zakazana predaja trogodišnje djevojčice Maje, javljeno je da se to ipak neće dogoditi. Djevojčica ostaje u obitelji kod koje je od srpnja, a koja se za nju borila otkad su čuli da je rođena. Spojili su je, naime, s njezinom biološkom sestrom, koju su posvojili prije.
Apsurdno, ali i zastrašujuće jest to što se pod geslom dobrobiti djece, zbog šlampavo odrađene birokratske procedure, djeci u ovom slučaju nanose traume.
– Srce nam se kidalo dok smo njoj i seki objašnjavali da je moramo vratiti. A bili smo prisiljeni to učiniti jer bi u protivnom prekršili zakonsku odluku. Obje su plakale, nisu mogle shvatiti zašto se moraju rastati. U dva mjeseca jako su se zbližile i navikle jedna na drugu – u dahu nam je u nedjelju ispričala M. P., očajna jer su ona i suprug u ponedjeljak ujutro, prema rješenju Centra za socijalnu skrb, morali vratiti dijete prethodnim udomiteljima. Ujutro im je javljeno da od toga ništa, a tokom dana se u Ministarstvu socijalne politike i mladih raspravljalo o ovom slučaju.
– Dijete ostaje kod udomiteljske obitelji u kojoj je i njezina biološka sestra. Centar je prihvatio preporuku Ministarstva da se dijete ne izdvaja iz obitelji kako bi se spriječila djetetova daljnja traumatizacija. Ravnateljica centra o tome je izvijestila Ministarstvo – potvrdili su nam poslijepodne u Ministarstvu Bernardice Juretić. Malena bi Maja, po svemu sudeći, umjesto udomitelja s više udomljene djece, ipak trebala dobiti vlastitu obitelj – mamu, tatu i sestru.
Naime, supružnici M. P. i R. P., koji su već posvojili Vitu, sada su u proceduri posvajanja i mlađe sestrice. Vitu, danas petogodišnjakinju, posvojili su prošle godine, nakon pravne bitke koja je trajala tri i pol godine. Godinu i pol čekali su samo na prvo ročište. Njezina biološka majka mogla ju je posjećivati redovito, no došla ju je vidjeti samo jednom i tom su prilikom M. P. i suprug čuli da je rodila još jedno dijete te da je i ono udomljeno.
– Vita nema nijednu fotografiju iz vremena kad je bila beba. Pitala me: “Otkad ti mene voliš?”, rekla sam joj da je to oduvijek jer oduvijek sam je željela, ali mi je trbuščić bolestan pa nije mogla biti u mom trbuhu. Tada je rekla kako bi htjela seku, pa smo mi, čuvši da je rođena njezina biološka sestra, znali da želimo i nju posvojiti. Nismo željeli biti udomitelji, htjeli smo obitelj – ispričala je M. P.
Mlađe je dijete bilo u udomiteljskoj obitelji, koja je uložila žalbu kad je ono smješteno u obitelj gdje je sestrica već posvojena. A Centar je onda predmet vratio na početak – zbog proceduralne pogreške.
>> Angelina Jolie: On možda nije moje biološko dijete, ali je moje!
ispred svih 'odluka i zakona' bi trebala biti obitelj, a braća, koja imaju tu nesreću da moraju živjeti bez roditelja, moraju imati svu zaštitu države, a svi udomitelji moraju pristati na tu braću, da žive kao jedna obitelj. jer braćaa koja odrastu u različitim obiteljima nisu više braća. osim biološka. a što nam znači što je nas većina biološki hrvata? ne podnosimo se, ne volimo...