U nedostatku ozbiljnih razgovora sindikati javnih službi jučer su upriličili mali igrokaz. Pozvali su novinare na, kako su ga nazvali, prvi pregovarački sastanak Vlade i sindikata javnih službi u prostorijama sindikata iako su znali da se taj sastanak neće održati. Nije ga bilo, naime, jer nitko iz Vlade nije došao, ali sindikalisti su znali da će tako biti jer nitko iz Vlade nije ni potvrdio dolazak na sastanak u sindikalnu zgradu.
Međutim, medijske najave o sastanku na temu sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama zavele su pregovarača iz Ministarstva kulture. On je jedini iz Vladinih redova stigao na pregovore, da bi se, zbunjen, ubrzo okrenuo na peti i napustio sindikalnu zgradu kad je shvatio da je pogriješio. Scena je to koja više priliči teatru apsurda nego ozbiljnim pregovorima na državnoj razini i govori o načinu na koji se rješavaju problemi u državi.
Dok Vladin pregovarač Petrov šalje sindikatima uljudno pismo prepuno uvažavanja i snažne želje za konstruktivnim dijalogom, sramežljivo ih podsjeća i na težinu ekonomske situacije i važnost potrebe održavanja društvene solidarnosti. Sindikati pak uzvraćaju da je cijela vladajuća garnitura u stanju košmara jer su bačeni u posao koji ne znaju raditi. Ukratko, nisu ni korak bliže rješavanju pitanja teškog 1,8 milijardi kuna. Toliko zasad iznosi šestpostotni rast plaća zapisan u sporazumu iz 2011. i 2012. godine, koji jamči rast osnovice za plaće nakon što poraste BDP za dva i više posto dva tromjesečja zaredom. Zasad, jer u slučaju tužbi i kamata iznos raste.
Prvotno oduševljenje sindikalista Vladinim priznanjem duga brzo je zamijenila skepsa i verbalno prepucavanje, a daljom će se “mrtvom trkom” odnosi samo pogoršavati. Novca u državnoj kasi nema, nije se našlo ni tristotinjak milijuna kuna za potpore novorođenčadi, a neke su stavke, poput socijalnih naknada, u startu predodređene za rebalans pa je veliko pitanje što će dužnik/Vlada ponuditi vjerovniku/sindikatima, a istodobno zadržati socijalni mir.
>>Od osam sindikata iz javnih službi na pregovore došla tek dva