U 7 sati i 20 minuta, 15. travnja 1979. godine, snažan potres, od čak 7.0 stupnjeva po Rihteru i 9 stupnjeva po Mercalliju, u crno je zavio Crnu Goru. Bio je to tada najjači potres u posljednjih 70 godina, na području bivše Jugoslavije, jači i od onog u Skoplju. Osjetio se na čak dvije trećine teritorija bivše države. Promijenio je tok rijeke Bojane, oštetio prugu Beograd – Bar te kotlove i visoke peći u čeličani u Zenici, potopio je kuće i Jadransku magistralu te nanio golemu štetu Dubrovniku.
Epicentar potresa bio je u moru, petnaestak kilometara od crnogorske obale, između Bara i Ulcinja. Tlo se treslo i pomicalo od 7 i 20 do 7 sati i 22 minute, no samo desetak sekundi, koliko je trajao najjači udar, bilo je dovoljno da pogine 136 osoba – 101 u Crnoj Gori i 35 u Albaniji. Tisuću je ljudi tada bilo ozlijeđeno, više od 450 sela sravnjeno sa zemljom, a bez doma je ostalo 80 tisuća Crnogoraca. Mnogima od njih, kuće je, doslovno, progutalo more. Dio hotela 'Fjord', najvećeg u Kotoru, također je nestao u moru, a pod morem je završilo i 200-tinjak metara Jadranske magistrale. Stradale su i ceste prema moru te pristaništa u Kotoru i Zelenici.
Razorna snaga potresa u crnogorskom primorju bila je tolika da se čak promijenilo i korito rijeke Bojane te je, zbog promjene toka rijeke, Ulcinju i okolici, prijetila i opasnost od poplave. Mnoga su mjesta ostala bez vode, struje i telefonskih linija, a za promet je, zbog oštećenja kontrolnog tornja i uređaja, bio zatvoren i aerodrom u Tivtu. Teško je oštećen i budvanski Stari grad – od 400 građevina, samo ih je osam bilo neoštećeno. Gotovo potpuno uništen bio je i crnogorski centar kulturne baštine, ulcinjski Stari grad, a oštećenja je pretrpio i najmlađi grad na tamošnjoj obali, Herceg Novi.
Zgrožen prizorima, Tito je sve pozvao u pomoć stradalima
„Potres, koji je jutros zadesio ovo područje, bio je vrlo snažan. Ja sam se bojao da je i ovdje, u samom Igalu, pričinio mnogo više štete. Mjesta koja sam sada obišao i nekoliko strahovitih ruševina, koje sam vidio, daju jezivu sliku. Razgledao sam brodogradilište na Bijeloj. Tamo je 70 metara obale, zajedno s radionicama i svim ostalim, potonulo u more. Sreća je što danas nije radni dan, pa se tamo zatekao mali broj ljudi, tako da nije bilo mnogo žrtava. Ali, od rukovodioca iz Crne Gore, koji su bili u Baru, Ulcinju, Budvi i Kotoru, saznao sam da su tamo bila mnogo veća razaranja. Vjerojatno su u selima, koja su u brdima, stare kuće sve porušene“, rekao je tada 87-godišnji Josip Broz, obilazeći razoreno, crnogorsko primorje. Štete su bile nesagledive, te je Tito cijelu zemlju pozvao da se ujedini u pomoći postradalima, što se i dogodilo.
Mnoge tvrtke odmah su izdvojile jednodnevnu zaradu za pomoć Crnoj Gori. Samo nekoliko sati nakon katastrofalnog potresa, u pomoć postradalima krenule su liječničke ekipe i spasioci iz svih krajeva bivše države. Pomoć je pristizala doslovno sa svih strana. Konvoji su dovozili hranu, pokrivače, krevete, no kako su ceste bile razorene i neprohodne, najveći se dio pomoći dostavljao helikopterima i avionima. Specijalnim avionom ''Transadrije'', na katastrofom pogođeno područje stigla je tada i novinarska ekipa Večernjeg lista, a članci, kojima su izvještavali s lica mjesta, ostali su do danas sačuvani u arhivi. Sačuvane su i fotografije tadašnjeg, specijalnog, seizmografskog sata, koji bilježi trenutak najsnažnijeg potresa, a tog je jutra u Zagrebu, stao u 7.22.
Treslo se čak dvije trećine bivše Jugoslavije
Prije snažnog potresa, u Boki Kotorskoj, tlo tadašnje države, od siječnja je, gotovo konstantno, podrhtavalo. Blaži potresi osjetili su se u okolici Šibenika, Kragujevca, u Visokom, Banjoj Luci, Skadarskom jezeru i Jadranskom moru, u Beogradu i u Vojvodini.
Ukupna seizmološka energija, koja je oslobođena u tim potresima, ne računajući razorni potres u Crnoj Gori, bila je jednaka energiji koja bi se oslobodila pri eksploziji oko 180 tisuća tona klasičnog eksploziva.
Udar potresa u crnogorskom primorju tog su jutra osjetili i građani Zagreba, Beograda, Ljubljane, Skoplja, Sarajeva. Tanjug je javio da su životinje, u sarajevskom zoološkom vrtu, predosjetile potres. Kako su tada opisali zaposlenici zoo vrta, neposredno prije no što se zemlja snažno zatresla, lavovi su počeli neobično rikati, medvjedi i ostale životinje bili su izrazito uznemireni, a zečevi su se dali u paničnu trku. Iako je potres bio u Crnoj Gori, njegova je razorna snaga bila toliko jaka da su čak bili oštećeni i kotlovi u čeličani u Zenici, a manjih je oštećenja bilo i na viskom pećima željezare. Oštećenja je pretrpio i dio željezničke pruge Beograd – Bar. Štete su zabilježene i na mostarskom području i diljem Makedonije. Osjetili su ga i Riječani, a u Puli mu je jačina bila 2-3 stupnja Merkalijeve ljestvice, no od hrvatskih gradova najsnažnije je tada stradao Dubrovnik, koji je bio najbliži epicentru potresa.
Dubrovnik se tresao na 7 stupnjeva po Mercalliju
Na širem području tadašnje Općine Dubrovnik, jačina potresa iznosila je 7 stupnjeva po Mercalliju. U samom Dubrovniku oštećena je 1071 građevina, uključujući brojne spomenike kulture te 885 stambenih i poslovnih objekata. Najviše je stradalo područje Konavala, Župe dubrovačke, povijesna jezgra, s područjem Pile i Ploče, Rijeka Dubrovačka, Slano i Ston. Iste te godine, 24. svibnja, Dubrovnik je pogodio još jedan potres, jačine 6 stupnjeva po Mercalliju. Prema procjenama iz 1980., ukupna šteta iznosila je 436,5 milijuna dolara. Nakon tog najjačeg potresa koji je u travnju pogodio Crnu Goru, do kraja 1979. godine registrirano je još 90 jakih potresa te više od stotinu manjih i oko 10 tisuća slabijih potresa.
Detaljnije o događajima iz prošlosti čitajte u arhivi Večernjeg lista.
VIDEO: Eksplozija tijekom govora japanskog premijera izazvala kaos, sklonjen je na sigurno
Ne dao Bog nikome ..znaci tocno 50 godina od toga zla..ima smisla