Prijateljsku utakmicu između reprezentacija Hrvatske i Izraela, koja je u srijedu igrana u Osijeku, narušilo je skandiranje ustaškog pozdrava “Za dom – spremni”, već standardni repertoar hrvatskih navijača.
Takvo sramotno skandiranje moglo bi se svrstati pod rubriku “brendiranja zla”, slično onima s nošenjem majice komunističkog zločinca Che Guevare ili ritualnim odlaženjem na poklonjenje u Kumrovec. To je kultura u kojoj ikone zla postaju komercijalni brend za masovnu upotrebu, čista površina bez dubine, kojoj je teško suprotstaviti se racionalnim argumentima. To je koketiranje s tamnom privlačnošću zla, koje je našlo načina uklopiti se u našu steriliziranu komercijalnu kulturu. Davati joj dublji smisao i ulaziti u složeniju sociološku analizu, može samo značiti promašiti tu površnu, banalnu razinu na kojoj ona operira. Ne, nije to “povratak fašizmu”, već rastrganost površinom koja u prizivanju zla traži osjećaj vlastite dubine i posebnosti, slika naše suvremenosti.
Ipak, puno značajnija od ove ružne slike, koju je odaslala ljudska glupost željna dubine, jest sama činjenica da je prijateljska utakmica s Izraelom igrana u sklopu priprema za EP u Francuskoj. Naime, ako se sjetimo događaja od prije nepune dvije godine, kada su se, povodom izraelske intervencije u Gazi, ulice i stadioni širom Europe orili od antisemitskih demonstracija i uzvika, kada su europski nogometni klubovi bojkotirali klubove iz Izraela, a novinski stupci bili puni najcrnje ljevičarske propagande o izraelskom “militarizmu” i “holokaustu” koji nad Palestincima provodi država Izrael, ovo je svakako napredak. Ta propaganda izgubila je snagu.
Puno se toga promijenilo pod terorističkim napadima islamskih militarista kojima je u posljednje vrijeme izložena Europa. Može se vjerovati da će se time mijenjati i slika Europljana o Izraelu, koji je od samog osnutka suočen s terorizmom koji sada pogađa Europu.
Sasvim sigurno da užasna stvarnost terorizma ugrožava i rašireni ljevičarski antisemitski stereotip o Židovima koji su svoju državu ogradili žicom, a Palestince strpali u “koncentracijske logore”, gdje ih, na milosti Boga, neselektivno ubijaju. Danas i Europa podiže žičane ograde, a ulicama njezinih metropola patroliraju naoružani specijalci, baš kao i u Izraelu. Europski parlament, koji je do jučer donosio deklaracije u kojima se osuđuje Izrael zbog “kolektivnog kažnjavanja” Palestinaca i “kršenja odredbi UN-a”, uskoro će i sam biti prisiljen donositi odredbe kojima se ograničavaju ljudska prava. Jer, ideologija ljudskih prava je jedno, a život drugo. Europa će se morati osvijestiti da je pravo na život i samoobranu temeljno ljudsko pravo, bez kojega ni ostala prava nemaju svoju svrhu, te da je zaštita sigurnosti građana njezina osnovna funkcija. Nije bilo veliko iznenađenje kada smo, povodom terorističkog napada u Bruxellesu, saznali da su teroristi iz Bruxellesa bili otprije poznati policiji, ali da ona nije ništa učinila kako bi ih na vrijeme spriječila, jer je bila ograničena mogućnošću kršenja njihovih ljudskih prava.
Europske države morat će naučiti da im osnovna svrha nije promoviranje ljudskih prava, već zaštita sigurnosti građana. Ne može se praviti “balans” između prava na život i ostalih ljudskih prava, jer se time dovodi u pitanje i smisao ljudskih prava i osnovna funkcija države. I tu se ne radi o “militarizaciji društva”, već o potvrđivanju same ideje liberalne države, a to je zaštita prava na život. Čini se kao da europske elite toga još nisu potpuno svjesne, kao da još traže taj izgubljeni “balans” između života i ružičaste ideologije, očajnički pokušavajući ostaviti neokrznutom tu uljepšanu sliku o samoj sebi.
Tu je sliku moguće graditi samo u svijetu sigurnosti, kada je prijetnja daleko od nas, i kada je moguće drugima držati lekcije o ljudskim pravima i Povelji UN-a. Pogođeno je samo srce Europe, učinili su to ljudi koji nemaju drugi cilj do uništenja europske civilizacije i njezinih vrijednosti. Baš kao što je i Izrael suočen s državama i terorističkim skupinama kojima je jedini cilj uništenje izraelske države. Zbog toga Europa ima jako puno učiti od Izraela. Ako želimo ozbiljno shvatiti terorističku prijetnju s kojom je danas suočena Europa, moramo se osloboditi kulture samookrivljavanja i ideološkog fanatizma koji je spreman ideologiju staviti ispred vlastite sigurnosti. Ako pri tome padne i pokoji antisemitski stereotip, kojem smo predugo robovali, utoliko bolje po nas i našu civilizaciju.
>>Vlada osudila skandiranje u Osijeku. Kraus: Zašto utakmica nije prekinuta?
>>'Good, good', naše je nogometaše hvalio premijer Tihomir Orešković
