Čudno zvuči u danima straha i krvi na pariškim ulicama i domaće političke neizvjesnosti, ali za ovu zemlju i ovo društvo ima nade. Nadu, u rječniku ljudskog roda toliko izlizanu riječ, nećete nužno naći u programima hrvatskih političkih stranaka, mjestima gdje se odluke donose iznad i ispod stola te besmislenim međusobnim napadima često opterećenim prošlošću. Ona se nalazi u stisku ruke, razgovoru, dobrohotnoj sumnji i pogledu podrške različitih ljudi poput bračnog para narkomana na jarunskoj tržnici, hrvatske predsjednice, recepcionara u opatijskom hotelu, kardinala i nadbiskupa, inovativnih poduzetnika iz Osijeka, znanstvenika iz Splita, Zorana Milanovića, tisuća nastavnika, ateista iz noćnih klubova, Tomislava Karamarka... Sve njih povezuje ono što kao osobe smatraju najvrednijim u životu, a to su djeca.
Trnovit put
Od osobne do društvene razine dug je i trnovit put. Kao društvo u proteklih smo 25 godina zapustili i zanemarili najvredniji potencijal koji imamo, onaj ljudski. Želimo li smislenije i korisnije obrazovanje za vlastitu djecu i mlade te konkurentno društvo i gospodarstvo, ključna je reforma potrebna Hrvatskoj reforma odgoja i obrazovanja.
Cjelovita kurikularna reforma dio je Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije, čiju je izradu potaknula Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, a koju je u studenom 2014. usvojio Hrvatski sabor. Cjelovita je zato što se odnosi na sve dijelove sustava prije fakulteta, od jaslica i vrtića, preko osnovne škole do gimnazija i strukovnih i umjetničkih srednjoškolskih programa. Njezina cjelovitost jasna je i u tome što se prvi put izrađuju i dokumenti za one koje često kao društvo zanemarujemo, a to su djeca i učenici s teškoćama te daroviti.
Kurikulum je tehnički termin koji je najbolje objasniti kao put. Put djeteta od trenutka kada uđe u vrtić do trenutka kada kao mlada osoba napušta srednju školu. Taj put mora biti takav da obrazovni sustav svako dijete, roditelja i nastavnika uputi što se želi postići odgojem i obrazovanjem, koja se očekivanja postavljaju pred djecu i mlade osobe u pojedinom predmetu, ali i iskustva koja im sustav treba osigurati kako bi ostvarili postavljene ciljeve. Kurikularna reforma nije samo izrada dokumenata, jer ako jest, treba je odmah prekinuti. Ona uključuje i izradu novog sustava vrednovanja i izvješćivanja o napretku učenika te izradu novih udžbenika, priručnika i digitalnih sadržaja. Osobno najvažnijim dijelom reforme smatram usavršavanje odgojitelja, učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja. Papir trpi sve, pa i najbolje ideje. Ako sve što je osmišljeno nema tko i gdje provesti, ako to onima koji provode nije dovoljno razumljivo ili to ne prihvaćaju, reforma neće uspjeti. Stoga većinu truda i financijskih sredstava treba usmjeriti na vrtiće, škole i nastavnike kako bi mogli primjerenom opremom i metodama poučavanja ostvariti namjere nas 430 koji radimo na kurikularnoj reformi, a dolazimo iz svih dijelova zemlje, iz škola, vrtića, učeničkih domova, fakulteta, vjerskih zajednica, privatnog i nevladina sektora.
Reformom želimo odmaknuti obrazovanje od usvajanja i reprodukcije činjenica, tog štrebanja i "biflanja" o kojem je još Stjepan Radić na početku 20. stoljeća govorio, k razvoju rješavanja problema, kritičkog mišljenja, kreativnosti i inovativnosti. Cilj nam je naučiti mlade osobe kako učiti u različitim predmetima i područjima te razviti u njima komunikacijske i suradničke vještine. Nema ništa loše u tome reći "Dobar dan, kako ste?", a još manje u "Probajmo zajedno?" U komunikaciji i suradnji kao društvo za drugima zaostajemo puno više nego u matematici. Cilj nam je osigurati razvoj osobne i socijalne dobrobiti mladih osoba da se osjećaju dobro sami sa sobom i s drugima te odgovornost za osobni i karijerni put, da znaju koje su im prilike za obrazovanje i zapošljavanje odaberu li određenu srednju školu ili fakultet. Navedeno treba poticati od vrtića do fakulteta i to u svim predmetima bez iznimke.
Vrtić: igra, ne imitacija škole
Vrtić će ostati vrtić. U njemu treba osigurati okruženje u kojem se djeca cjelovito razvijaju i to kroz igru, a ne imitacijom škole. Kroz osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje svi predmeti imat će jasno iskazane ishode koji će osigurati jasnoću onoga što se od učenika i nastavnika očekuje, a oni će se odnositi i na osnovnu i na srednju školu kako bi činili povezanu cjelinu. Ti će ishodi poslužiti i vrednovanju i ocjenjivanju jer se prvi put u Hrvatskoj jasno određuju opisi razina usvojenosti određenog ishoda. Cilj je da, među ostalim, kao mama, tata ili baka imate pregled nad očekivanjima koje društvo postavlja pred vašu djecu. Nastavnicima se ostavlja autonomija kako će ostvariti navedene ishode. Npr. na Lastovu u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi nastavnik će određeni ishod možda ostvariti aktivnošću na moru, u Čabru odlaskom u gorje. U gimnazije se uvodi orijentacija na način da će u trećem razredu gimnazije učenici moći birati orijentacijski modul koji odgovara njihovim fakultetskim odabirima. U strukovnom obrazovanju uvodi se učenje na radu u sve strukovne škole, a u četverogodišnjim programima uvodi se upis u sektor gdje bi prva dva razreda učenik upisao npr. računarstvo, a treći i četvrti bio bi vezan uz pojedino zanimanje u tom sektoru.
Na taj način obrazovanje i regionalno tržište rada bilo bi lakše povezati, a učenici bi dobili širu sektorsku osnovu koja bi im omogućila lakše snalaženje na promjenjivom tržištu rada. Darovitim učenicima, onima koji mogu ovu zemlju odvući prema boljim vidicima, posvećuje se posebna pažnja kroz rad s mentorima, znanstvenim institucijama i drukčijim organiziranjem nastave.
>>Mogu li 60-godišnji nastavnici provesti reformu školstva
>>Ukida se opći uspjeh, prva dva razreda osnovnih škola bez brojčanih ocjena
Susterski pokusaj uvodjenja i nametanja nekog drugog nastavnog programa drugih sustava u nase okvire. Konzultacijski tim prevelik, a vodi ga covjek koji nema prakse s osnovno-i srednjoskolskim programima i daljnjim inicijativama (11-13, 13-16, 16-18). Zanemaruje se NEET kategorija (Not in Education Employment or Training- tj. ne rade, ne obrazuju se, ne izucavaju). Uskogrudno i kratkovidno sa slabom vizijom. Ovo sto se sad uvodi je vec zastarjelo, provodilo se prije 8-10 godina, vodece edukacije vec i to mijenjaju. Slusah neki dan razgovor gimnazijalaca- prenerazih se da nastava i ispitivanje provodi ko prije-30, 40 godina. Bilo je i biflanja i primjena, bili smo pismeni i obrazovani, a sad izlaze nepismeni, s zabrinjavajucim nedostatkom rudimentarnih elemenata, a kamoli vrijednosti, manira, kulture i velicine. Odraz drustva, mi smo ipak zivjeli u zdravom drustvu, kako god se zemlja zvala i bili velicina.