Dvije nove zastave vihore se ispred Europskog vijeća u Bruxellesu.
Zastave Bugarske i Rumunjske, dviju zemalja koje su se pridružile
Europskoj uniji 1. siječnja ove godine. Članstvo u EU ostvarenje je
dugoročnog političkog cilja za obje zemlje cilj koji većina
njihovih građana promatra kao jamstvo budućeg mira i prosperiteta. Ta
velika prekretnica u dvije države u regiji trebala bi također djelovati
kao poticaj političarima i građanima Bosne i Hercegovine da provedu
reforme koje su nužne da bi i ova zemlja vrlo brzo krenula istim putem.
Tijekom proteklod desetljeća Europska unija usavršavala je
mehanizme primjenjivane u fazi pretpristupnih pregovora, koji pomažu
zemljama da se pripreme za članstvo. Sa stajališta
svakodnevnih događanja, u tome procesu nema ništa
spektakularno jer se najvećim dijelom radi na ispunjavanju utvrđenih
standarda i izradi zakona ili prilagođavanju postojećih zakona kako bi
zemlja bila potpuno usklađena s europskim normama. Međutim, u razdoblju
od nekoliko godina taj proces može transformirati cijelo
društvo.
Integracija je imala vrlo snažan utjecaj na sve zemlje koje danas čine
Europsku uniju i pomogla je da budu stvoreni: mir, prosperitet i nove
mogućnosti, bez premca. Svi mi koji smo osobno iskusili najmračnije
dane Europe i od tada poživjeli dovoljno dugo da doživimo da se
Europska unija toliko razvije da obuhvati i zemlje koje su nekad bile
dio Istočnog bloka, razumijemo kako se daleko i kako brzo
društva mogu kretati kad idu pravim putem.
Reforme koje se traže od Bosne i Hercegovine donijet će stvarne
prednosti. Ako se uspješno uvedu temeljite promjene u
oblastima ekonomije, pravosuđa, policije, oružanih snaga, sustava
javnog emitiranja, kao i u drugim područjima kako bi se
ispoštovali standardi EU, građani ove zemlje mogu očekivati
da će uživati sve povlastice koje građani Europske unije već imaju.
Značajan i održiv ekonomski razvoj jedna je od najistaknutijih
beneficija te vrste.
Ne radi se, naravno, o nečemu što je u dalekoj perspektivi.
Iskustvo starih, ali i novih zemalja članica EU, pokazuje da
prosperitet može pratiti reforme iznimno brzo.
U Njemačkoj je bruto domaći proizvod (GDP) porastao za dvije trećine u
razdoblju između 1950. i 1960. godine. Otvoreno je šest
milijuna novih radnih mjesta u istom desetljeću. Druge zemlje osnivači
EU doživjele su sličan, nevjerojatan razvoj tijekom 50-ih i 60-ih
godina. Sve su te države provodile politike koje su za cilj imale
privlačenje privrednih ulaganja, dok je javna potrošnja bila
usmjerena na poboljšanje infrastrukture, kako bi stimulirala
trgovinu i industrijski razvoj.
To je bilo prije pola stoljeća. Postoje jednako uvjerljive, ali novije
priče o uspjehu. Početkom 70-ih godina Irska je bila jedna od
najsiromašnijih zemalja u Europi. Do kraja 90-ih postala je
jedna od najbogatijih.
A to nije uspjela pukom slučajnošću. Irske vlade koje su se
smjenjivale jedna za drugom vodile su politiku usmjerenu samo jednom
cilju, a to je da unaprijede poslovno okruženje i infrastrukturu,
otvore ekonomiju za međunarodna ulaganja te za ulaganja u stručno i
visoko obrazovanje kako bi osigurali dobro obrazovanu radnu snagu u
koju međunarodni investitori mogu imati povjerenja.
Christian
Schwarz-Schilling visoki je predstavnik međunarodne zajednice i
specijalni predstavnik Europske unije u Bosni i Hercegovini.
Bh političari moraju u reforme
Iskustvo Irske i drugih zemalja koje su se pridružile Evropskoj uniji tokom proteklih godina, uključujući Grčku, Portugal i Španiju, zemlje Centralne i Istočne Evrope koje su se pridružile 2004. godine, te sada Bugarsku i Rumuniju, veoma uvjerljivo dokazuje da društvo može ostvariti izuzetan napredak u veoma kratkom vremenu. Ova zemlja, također, može ostvariti brz napredak i dobiti vlastito ekonomsko čudo. Ali to će se desiti samo ako izabrani zvaničnici Bosne i Hercegovine iskoriste naredne mjesece da se usredsrede na program reformi i osiguraju potpisivanje sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom, što je prvi korak na putu ka eventualnom članstvu.
