Opet se na sva usta govori o tome kako je suradnja sa zemljama u našoj regiji pitanje opstanka. Tvrdi se kako jedino integrirana gospodarstva ovdašnjih država mogu konkurirati na nemilosrdnom svjetskom tržištu. Ali, meni svejedno u cijeloj stvari nešto ne štima. Jer, o nužnosti regionalnog povezivanja ne zbore ekonomisti ili privrednici, nego kulturnjaci. Zar je moguće da pisci i kritičari bolje od ekonomista kuže gospodarske procese? Zar je moguće da privrednici moraju čekati na kulturnjake da im ovi kažu što treba da rade?
Dakako da to nije moguće. Ekonomisti su odavno rekli svoje, a privrednici živahno surađuju u regiji, onoliko koliko treba i koliko to tržišne zakonitosti dopuštaju. Stvar je samo u tome što oni nemaju potrebu da o tome filozofiraju. Tu potrebu imaju glazbenici, filmaši i slična čeljad, i to iz interesa. Ne govore oni radi privrednika, nego radi sebe, i ne govore radi ekonomije, nego radi kulture. Još točnije, radi ideologije.
A cilj je te ideologije uspostava osobitoga sustava odnosa prema kojem smo mi provincija, i provincijom zauvijek ostajemo. To se postiže regionalnom suradnjom: centar je uvijek negdje drugdje, a ne kod nas, pa makar centar u zbilji i ne postojao. Što kulturnjaci time dobivaju? Pa, dobivaju to da su uvijek iznad svoje provincijske sredine, jer se predstavljaju kao namjesnici regije. A to nije malo, to je sve. Jer, u objedinjenoj regiji ima više mogućnosti za stvaranje lažnih veličina. Ako nikoga u Hrvatskoj ne zanima ono što snimaš, pjevaš ili slikaš, uvijek možeš kazati da su ljudi u Srbiji ili u Bosni za tvojim djelima naprosto poludjeli. I možeš tražiti da se tamošnje priznanje transferira ovamo. Prepustiti nekome drugom da sudi što kod nas vrijedi nekome tko tu ulogu suca ne traži i ne želi san je svakoga hrvatskog kulturnjaka.
Onda, time dobivaš mogućnost da svoju zajednicu stalno držiš i šahu. Reći ćeš, na primjer: to što vi pišete, snimate i skladate, vrlo je zanimljivo, ali da vi vidite što rade u Novom Sadu i u Skoplju! To je književnost, film i glazba, a ne ovo naše! I, time si automatski u prednosti, i svi ti daju za pravo. Ali, najvažnije je ipak nastojanje da se pojam vrijednosti nadomjesti pojmom regionalne suradnje. Jednostavno: kad se jednom suradnja pretvori u vrhunski cilj dakle u ideologiju tada ono što je plod suradnje naprosto više neće smjeti biti loše. Bolji umjetnik neće biti onaj tko bolje slika, piše ili glumi, nego onaj tko bolje regionalno surađuje.
Ukratko, zagovornicima regionalne suradnje pravi je cilj ekonomiju isključiti iz kulturne sfere i nadomjestiti je ideologijom. A to smo već imali u ono doba kad su zemlje ove regije bile i te kako integrirane, pa je ta zamjena ekonomije ideologijom i bila glavni razlog što su se potom dezintegrirale.
