Može li biti ljepše? Došao sam jer mi je srce reklo da moram doći... Tako je, ima tome točno godinu dana, u Vukovaru govorio general pukovnik Mladen Markač. Ionako natopljena dubokim emocijama, Kolona sjećanja eruptirala je tada zbog prisustva dojučerašnjeg haaškog uznika koji je, tek dva dana nakon dočeka u Zagrebu, stigao pokloniti se vukovarskim žrtvama.
Tog jutra general Markač jasno je trasirao svoju putanju za idućih 365 dana: obilazeći prijatelje, suborce i mjesta stradanja poginulih branitelja, prevalio je više od 120.000 kilometara. Granicu nije prelazio, tema njegovih putovanja bila je samo Hrvatska, uzduž i poprijeko, od sjevera ka jugu pa opet ispočetka. Putovao je najčešće automobilom, na suvozačkom sjedalu, u društvu ljudi od povjerenja, ponajviše bliskog prijatelja i kuma Martina Čačića te svojih negdašnjih vojnika Josipa Klemma i Tihomira Baboka.
- Snažan dojam na ratnog zapovjednika ostavio je prizor nakon slijetanja na Pleso, kada je uz cestu ugledao rijeke razdraganih građana. A tek doček na Trgu! “Zar su svi ovi ljudi došli zbog nas”, upitao me tada u nevjerici. U Vukovaru, koji dan kasnije, posebno ga se dojmio susret s dječakom koji mu je rekao: “Molio sam za vas” - prisjeća se Josip Klemm, koji danas svjedoči o generalovu zaprepaštenju toplinom kojom je posvuda dočekan. Odlučio je uzvratiti, iz više razloga. Činjenicu da je tijekom petogodišnjeg zatočeništva primao na desetine tisuća pisama nade, počeo je osjećati kao svojevrsni dug svima koji su bili uz njega tijekom možda i najsnažnijih trenutaka u mozaiku njegova života.
Osobitu obavezu osjećao je spram onih koji ga se nikad nisu odrekli, hrvatskih branitelja. I tako je krenuo na put, obilazeći godišnjice važnih operacija iz Domovinskog rata, obljetnice osnivanja brojnih postrojbi, promocije ratne proze, okrugle stolove i sve to s jednim ciljem: promovirati i širiti istinu o Domovinskom ratu, što danas osjeća kao svoju misiju.
Dobri ljudi na vlasti
Putovao je počesto nauštrb vlastita zdravlja. Još iz vremena haaškog pritvora načet srčanim tegobama, ove je godine hospitaliziran nekoliko puta.
- I mi ponekad posustanemo, ali general ne. Bez obzira na narušeno zdravstveno stanje, kojeg je itekako svjestan, bespoštedno se odaziva pozivu branitelja diljem Hrvatske vjerujući da svojom nazočnošću uveličava svečanosti vezane uz Domovinski rat i time nastoji potaknuti vlasti da poštuju naše svetinje. Na taj način želi poslati poruku i politici: neka nam bude sretna Lijepa naša i neka je vode dobri ljudi. General najbolje zna što znači kad Hrvatsku ne vode dobri ljudi - kaže Josip Klemm. Zaista, što nam je to proteklih godinu dana svojim kratkim, ali znakovitim izjavama poručio general Markač? Već na prijemu kod predsjednika Josipovića, koji sat nakon slijetanja zrakoplova iz Haaga, dalo se iščitati kako je sudbini domovine podredio vlastitu.
“Moj ponos zbog stvaranja Hrvatske vojske bio je srušen optužnicom da sam član zločinačkog poduhvata. Mislio sam da ću umrijeti, ali za mene je važnije što je oslobađajućom presudom skinuta stigma s Domovinskog rata, što gradimo budućnost bez ikakve mrlje”, izjavio je na Pantovčaku.
Tijekom godine, premda sveprisutan, intervjue dozira na kapaljku. Povjerenje je ukazao tek Media servisu i Večernjem listu.
- Sjećate se onog “sloboda za sve”? Bila je 1995. godina kada su je svi doživjeli, i mi smo se toj slobodi veselili jer ćemo živjeti bolje i imati bolji život. Onda su nas zatvorili i, u stvari, smo nas dvojica, general Gotovina i ja, slast te slobode doživjeli posljednji u Hrvatskoj – rekao je general Markač za Večernji list, pa se osvrnuo na dramatične trenutke koji su prethodili njegovu transferu u pritvorsku jedinicu.
- Prvo smo bili pobjednici, a onda je u jednom trenutku netko odlučio da moram u Haag, pa prolazim ispitivanje, a ne mogu do arhiva doći. Pa onda uđem u taj arhiv da nešto doznam i pritom mislim da nešto znam, a onda vidim da ništa ne znam iako sam tada mislio da kao general koji je od početka sudjelovao u ratu imam pojma o svemu. Nisam se želio vaditi na bolest i suočio sam se s tim da me ispituju za događaje za koje nikad nisam čuo. Rekli su mi da ulazimo u Europsku zajednicu i da se moram predati da bi otvorili pregovore – kazao je general kojeg smo pitali je li bio spreman za najcrnji scenarij.
- Očekivao sam da je realno da će optužba o zločinačkom pothvatu pasti. Bilo mi je teško uopće suočiti se s time, poslije toliko želje da se od prvog dana stvarno istinski i srcem borim za slobodu Hrvatske, da je moguće da cijela ta priča na kraju završi tako da ja budem proglašen ratnim zločincem, a svi oko mene budu amnestirani. To ne bih mogao prihvatiti – kazao je general Markač.
Međutim, usprkos sveopćoj percepciji da je 2007. izdan i žrtvovan, ni danas nikoga nije prokazao, nikad nije upirao prstom ni javno adresirao svoju gorčinu.
Poput prijatelja Ante Gotovine, posljednjih se godinu dana suzdržavao od snažnih političkih poruka, glasnog izricanja stavova o aktualnim društvenim previranjima. Premda je ime Mladena Markača moćno oružje na svakoj (pred)izbornoj listi, nije se otvoreno stavio na raspolaganje desnici, čak ni svojoj matičnoj stranci, HDZ-u. Ipak, javno je pružio potporu kandidaturi Anđelka Stričaka za varaždinskog župana te Ernesta Forjana za gradonačelnika Koprivnice, uzdanicama HDZ-a, no ponajprije stoga što je u oba slučaja riječ o njegovim suborcima, specijalcima. “Ako su se iskazali u ratu, siguran sam da će se iskazati i u stvaranju boljih životnih uvjeta u svojoj sredini za sve građane”, izjavio je tada.
- Potiče nas na rad, obrazovanje, ulaganje u sebe za korist zajednice - otkriva Josip Klemm. - Kao što nas je 90-ih tjerao da završimo škole i fakultete, tako govori i danas: znanje, znanje, znanje...
Dublje poimanje vjere
Proteklih godinu dana svoje vrijeme provodi i s prijateljima u lovu (premda je nakon objave snimaka s lovcima praktički transferiran u Haag) ili pak bilježeći ratna sjećanja, pa će iz njegova pera uskoro izaći i knjiga o Oluji, s naglaskom na ulogu specijalne policije u toj akciji, kojoj je bio jedan od najvažnijih protagonista.
Također, razvidno je i to da je general Markač u godinama uzništva pronašao dublje poimanje vjere, koju posljednjih mjeseci ponizno slušajući riječ sa oltara, svakim danom produbljuje. - U crkvi u Haagu sam nalazio svoj mir vođen nadom koja tinja i govori da će biti bolje, da će se dogoditi nešto veliko, neko čudo. I dogodilo se - kazao je Večernjem listu.
Svoje impresije o Mladenu Markaču rado je iznio i general Damir Krstičević. - U ovih godinu dana imao sam privilegij družiti se s generalom Markačem, izuzetnim čovjekom i vrhunskim profesionalcem. Već ono što se vidjelo tijekom suđenja, jednako kao i ponašanje mog dragog prijatelja generala Gotovine, ispunjavalo me ponosom i divljenjem. Danas, imponira mi njegova narav, topla i jednostavna, a opet toliko snažna i postojana. Njegovo naizgled samozatajno držanje je vjerojatno rezultat mentaliteta iz kojeg je ponikao, koji u sebi krije onu pritajenu snagu, mentalitet koji se značajno razlikuje od onog južnjačkog na koji sam naviknut.
Nesumnjivo, general Markač je svojim držanjem kroz cijeli proces, a posebno nakon oslobađajuće presude, pokazao svojim pozitivnim stavom i porukama koje su okrenute budućnosti kako se voli domovina i na kojim vrijednostima se trebaju odgajati buduće generacije - kaže general Krstičević, dodajući da svog suborca smatra istinskim simbolom i herojem Domovinskog rata.
A on će i ove godine u vukovarsku Kolonu sjećanja, u kojoj će koračati uz branitelje, ne političare. Pa opet na put, ne pokazujući znakove posustajanja. Putujući, ponovno otkriva značenje pojma osobne slobode, koju je žrtvovao za Hrvatsku.
generale Bog ti dao zdravlja!