Hypo, Karla, Obama, Pupa mlađa, Whirpool, Tozio, Šimica, Antonija, Srića, Kike….. Svakog dana u isto vrijeme, od 11 do 16 sati dočekuju i ispraćaju goste. Što se događa u međuvremenu, ostaje zapisano na tisućama fotografija turista iz cijelog svijeta. Netko je dobacio - magareća posla! I nije pogriješio, jer uistinu riječ je o magarećoj družini koja je dane ponosa i slave živjela prije 10, 20, 30 godina na sjevernodalmatinskim otocima, a umirovljeničke dane, gle simbolike, provodi pored uvale i jezera Mir u Parku prirode Telašćica na Dugom otoku u prvom i jedinom službenom utočištu za magarce.
A sve je počelo slučajno i neplanski 2003. godine. Upravi PP Telašćica obratio se za pomoć jedan stariji Saljanin koji zbog bolesti više nije mogao brinuti o svome paru magaraca.
-Udomili smo ih i već za nekoliko mjeseci imali tri para. Počeli su dolaziti tovari s Dugog otoka, Ugljana, Pašmana. Stari i isluženi, koje je zamijenila moderna mehanizacija ili su im vlasnici umrli pa su i oni sami bili su osuđeni na smrt. Nijednog nismo odbili i kod nas su dobili priliku za novi život. Nekih više nema, ali zato se u devet godina u utočištu okotilo 12 novih magaraca, a samo ovog proljeća pet, što je rekord, kaže ravnatelj PP Telašćica Božidar Puhov, a Šime Jagić, veterinarski tehničar, zadužen za odgoj i brigu oko životinja, dodaje da imaju pravi magareći baby-boom. Danas ih je 15 odraslih i pet malih, pulića, i jedina im je zadaća uživati u životu i uveseljavati goste, a samo prošle godine Telašćicu je posjetilo 109.000 turista iz cijelog svijeta. Pulići su još bezimeni, a kako će ih nazvati, odlučit će najesen, najvjerojatnije po karakternim osobinama koje će do tada pokazati.
Na slanom jezeru magarci borave veći dio dana, a kad gosti oko 16 sati napuste Telašćicu, vraćaju se u uvalu Mir, na pojilište, i čekaju novu grupu turista koja će doći sljedećeg jutra. -To je svakodnevni ritual. Strateški se rasporede u tri, četiri grupice, svaki drži svoj dio teritorija i „obrađuje“ turiste. Uvijek nešto dobiju i zabavljaju goste, a najviše uživaju djeca. Neki ih se i boje, nekima smetaju, ali većina reagira pozitivno. Nekad nanjuše hranu u vrećicama i torbama pa kad se turisti odu kupati, sami se posluže. A događa se i da ukradu salatu iz zdjelice gostima koji ručaju u restoranu, prepričava Šime dogodovštine s magarećom družinom. Ravnatelj dodaje da ih hrane voćem, povrćem, starim kruhom i sijenom, ali da su turisti zapravo njihov neiscrpan izvor bjelančevina, ugljikohidrata i vitamina pa su magarci dobroga zdravlja.
Lani su im sagradili nove staje, ali magarci ni ne ulaze u njih. Navikli su na ljude, žele biti s njima i kad nema turista, motaju se oko kuhinje. Idilu u utočištu, kaže Puhov, ponekad remete zaigrani i naprasiti mužjaci koji se bore za dominaciju nad ženkama.
–Zato sada, radi mira u kući, na susjednom otočiću glave hlade četiri mužjaka i vratit će se u uvalu Mir tek kad ženke više ne budu toliko potrebne pulićima, dodaje.
. Magarac je danas prava atrakcija za turiste i steta da ih nema mnogo vise.