Ratni put zločinca Ratka Mladića bio je pomno isplaniran i to s točno određenom svrhom koju je na kraju i ostvario. Kao osobu koja je po svojem profilu bila podobna da izraste u hladnog egzekutora, velikosrpska politika vrlo je promišljeno Mladića najprije postavila u zapovjedništvo IX. korpusa JNA u Kninu, a potom ga premjestila u BiH gdje je postao zapovjednik svih srpskih vojnih snaga. Tvrdi to Smiljan Reljić, šef SZUP-a iz devedesetih (sadašnje SOA-e) koji je, još kao načelnik Kriznog štaba općine Drniš u ljeto 1991. pregovarao s Mladićem o puštanju jedanaestorice gardista koje je zarobila JNA. Reljić je čvrsto uvjeren i u to da Srbija namjerno u ovih 16 godina nije uhitila Mladića, a da je to učinjeno baš sada jer, bez obzira na to što će na sudu reći, aktualnoj srpskoj politici Mladić više ne može nanijeti ozbiljnu štetu, ali može priskrbiti korist.
Neugodan u pregovorima
Reljić napominje da je u ljeto 1991. godine kao predstavnik civilne vlasti na području Drniša bio zadužen za kontakte i pregovore s JNA. – U sjedištu IX. korpusa u Kninu nastale su kadrovske promjene iz kojih je već bilo jasno da se sprema nešto veliko. Smijenjen je bio zapovjednik Kočevski i postavljen Špiro Ninković, a u zapovjednoj se strukturi pojavilo još nekoliko imena – navodi Reljić. Kaže da se Ratko Mladić prvi put spominje u drugoj polovici kolovoza 1991., nakon sukoba hrvatskih gardista i lokalnih Srba. – Molio sam generala Ninkovića da intervenira i zaustavi taj sukob, posebice jer je jedan gardist već bio ozlijeđen. Odgovorio je da će poslati jednog od svojih najboljih oficira da zaustavi sukob i svaku stranu vrati na njene pozicije – kaže bivši šef tajne službe i navodi da je došao Ratko Mladić, i to transporterom te da je uhitio devet gardista, a onda ušao u selo u kojem je sve otpočelo i uhapsio još dvojicu pripadnika hrvatskih oružanih snaga. Reljić je nakon toga tražio objašnjenje od Ninkovića, a on mu je tvrdio da se u danim uvjetima to jedino moglo učiniti te obećao da će još razgovarati. – Drugog sam jutra zvao Ninkovića, a na telefon mi se javio Ratko Mladić. Tada sam prvi put razgovarao s njim. Pokušavao sam izmoliti od njega da nam vrati tih jedanaest vojnika, no on je to uvjetovao povlačenjem hrvatske garde s Velike Glave u šibenskom zaleđu. Kako ja za takve odluke nisam bio ovlašten, niti je to povlačenje uopće dolazilo u obzir, njegov sam zahtjev odbio – prisjeća se Reljić. – U kakvu se tonu vodio taj razgovor između vas i Mladića? – zanimalo nas je. – Bilo je vrlo neugodno. U jednom sam mu trenutku čak revoltirano rekao da i za oficira JNA previše laže. Razgovarali smo dulje od sata tijekom kojeg je Mladić bio jako neugodan. No, očigledno je telefonska linija bila otvorena jer me već za pola sata nazvao general Ninković i rekao mi da ranjenoga gardista možemo preuzeti u podne na policijskom punktu u Siveriću, a ostale na punktu u Oklaju – prepričao je naš sugovornik navodeći da je taj dogovor bio poštovan.
– Nije Mladić slučajno došao u Knin. Došao je kao pukovnik JNA, a kada je Ninković otišao, postao je zapovjednik IX. korpusa i dobio čin generala. S njime je bio Zdravko Tolimir, oficir KOS-a koji ga je slijedio i u BiH te bio njegov pomoćnik kada je Mladić postao zapovjednik Glavnoga štaba Vojske bosanskih Srba, i koji je sada u Haagu – kaže Reljić i navodi da je činjenica da je Mladić stalno bio pod mentorstvom oficira KOS-a također važan detalj koji govori da njegov ratni put, kao i zločini koje je činio, nisu slučajni, već su bili dirigirani iz Beograda. – Pa neće netko poubijati 8000 ljudi u Srebrenici zato što mu je to taj tren palo na pamet – kaže Reljić.
Ipak najveća zvjerka
S pozicije višegodišnjeg šefa tajne službe Reljić također tvrdi da Srbija nije željela uhititi Mladića. Kao argument ističe da je struktura obavještajnih službi u Srbiji naslijeđena iz bivše Jugoslavije, što znači da ima kadrove i metodologiju pred kojima Mladić ne bi imao nikakve izglede da se sakrije bilo gdje na području Srbije da su ga doista željeli otkriti. Osim toga, to što se skrivao kod rođaka govori da nije ni bio tražen jer se u svakoj potrazi najprije motri krug članova obitelji i prijatelja. Reljić smatra da je za uhićenje Mladića odabran trenutak kada je on zbog starosti i bolesti posao politički bezopasan. Uvjeren je da bi se jednako tako moglo uhititi i Gorana Hadžića, ali je izbor pao na Mladića ne samo zato što je zbog lošeg zdravstvenog stanja upitno koliko će mu se stvarno moći suditi (što s Hadžićem ne bi bilo tako) nego i zato što je u percepciji međunarodne javnosti jednostavno Mladić veća zvjerka.
>>Sve o uhićenju Ratka Mladića čitajte u našem specijalu
VL - od kud isčupaste ovaj članak? Znate li vi koja je godina sada? Kaj ste par let prespavali? Kaj vlada gripa ili kaj?