Most je kao junior partner u pregovorima o sastavljanju zajedničke vlade s Plenkovićevim HDZ-om dobro trgovao i zadobio “seniorske” ovlasti. Pod punu kontrolu preuzeo je policiju s policijskim Uskokom, pravosuđe, upravu, porezni Uskok, a nadzirao je, preko funkcije predsjednika Sabora, i zakonodavnu vlast.
Nadzirao je, dakle, cijeli tzv. represivni aparat i jedino nije uspio da njegov čovjek iz Vlade preuzme i predsjedanje Savjetom za koordinaciju obavještajno-sigurnosnog sustava, gdje je Plenković postavio Krstičevića. Njegova su ministarstva ujedno nadzirala kadroviranja nad dvije trećine državnih službenika! Uzgred, Most je veći dio tih ključnih ministarstava nadzirao godinu i pol dana, jer je te pozicije imao i u Oreškovićevoj vladi. Stoga jako čudi kada mostovci sada fingiraju iznenađenost što se Hrvatskoj dogodio Agrokor. Kad se, ustvari, to dogodilo najviše baš Mostu.
Ako je točno ono što sada iznose mostovci, da je u Hrvatskoj i “baba znala što se s Agrokorom događa”, onda je izvjesno da su to ostovci saznali puno prije “baba”. Pitanje je, dakle, zašto Most nije prvi uključio alarm? Prema reakcijama koje su trenutačno uslijedile nakon što je Most “abortiran” iz Plenkovićeve vlade, Grmoja, Orepić pa i Šprlje počeli su iznositi do sada tajne podatke o aferi Agrokor. Da Porezna uprava, primjerice, nije slala svoje agente 10 godina i provodila porezni nadzor u Agrokoru. Ako je to točno, potpuno je moguće da su Mostu skloni kadrovi u poreznom Uskoku, čiji je posao upravo otkrivanje krupnih slučajeva izbjegavanja plaćanja poreza i pranja novca, za to znali. Naivno je, naravno, očekivati da će netko povjerovati da su to mostovci saznali tek prije tjedan dana, kada su, kažu, o tome upozorili Plenkovića, stavljajući problem na dušu Zdravku Mariću i kasnije Martini Dalić – i da su te informacije dobili iz “anonimke”.
Što će im anonimne prijave, kad su nadzirali cijeli represivni i pravosudni aparat, dijelom i porezni. U ovoj dramatičnoj situaciji neki su pak mostovci otkrili i vlastiti mentalni sklop. Njihove čudne i ultimativne reakcije te netipično, nekontrolirano izlaganje državnog prljavog rublja, a tek smo na početku toga, ukazuju na to da je riječ o zalaganju za tzv. revolucionarno pravo. Svakako je u tome, a nećemo zaboraviti onaj Orepićev poziv narodu na ulice, primjetan i neototalitaristički refleks nepoštovanja pravne države i preskakanja institucija kada to odgovara “partiji”. Da se Most, ustvari, zalaže za “ukidanje posredništva između naroda i vlasti” dokazuju i postupci njihovih ministara, primjerice Kovačića, koji je planirao sječu tri stotine nadzornika u državnim agencijama, dakle ukidanje upravnih i nadzornih odbora, čime bi on, a i drugi resorni ministri, mogli izavno postavljati svoje ljude i preuzeti nadzor nad ogromnim novcem.
Da u Mostu nešto ne štima vidjelo se kad ga je prije mjesec i pol napustio njegov ideolog Relković, jer se Most odlijepio od realnosti te podcjenjuje birače. Od početka priče o vladajućem Mostu, još od sklapanja prve koalicije s HDZ-om, mnoge je čudilo što se od izbornog programa koji se primarno temeljio na gospodarskim i drugim reformama, Most na vlasti pretvorio u lovca na funkcije kojima se nadzire baš represivni sustav zemlje. Netko je od analitičara bio odmah primijetio kako time Most zapravo želi zaštititi sebe i svoje funkcije od HDZ-a.
No, s tih se funkcija, kako je pokazala i huda sudbina vlade Oreškovića i Karamarka, moglo nadzirati HDZ, koji je tada, a događa se to i sada, često zapadao u shizofrenu situaciju da je na vlasti, ali uvijek pod blokadom “juniora”. Koji se u toj igri rado postavljao poput partizanskog komesara. Bez kojega zapovjednik nije mogao isplanirati niti krenuti u operaciju. Sve dok se partija ne složi.
Agrokor se jednostavno dogodio, nije se dogodio ni Mostu ni HDZ-u, svaki balon od sapunice jednom mora puknuti, kadda to odluče oni kojima je bio dužan. Agrokorova prošlost je od manje političke važnosti, ovdje su ulozi budućnost Agrokora. Koliko god neka firma bila u dugovima i bankrotirana, ona uvijek ima neku vrijednost. Agrokor radi promet od 40-50 milijardi kuna, to što ne može vraćati stare dugove ne znači da i dalje nije zlatna koka. Most i HDZ ovdje imaju različite scenarije, i na tome počiva sukob. Kad je puknula afera, Most je napravio sve da Agrokor uništi do kraja, da ga uništi, da i formalno bankrotira, i da onda bude razmrvljen na male komadiće. To je Božo Petrov otvoreno govorio. Dobro znamo da u takvoj situaciji Agrokor više ne bi bio u stanju vratiti ni kunu duga bankama, niti bi mogao platiti dugove dobavljačima i seljacima, vrijedio bi manje od apsolutne nule, manje od starog željeza. Tada bi dijelove Agrokora jeftino kupili Mostovi sponzori Roglić i austrijski mešetari s kojima Most odavno ima deal, još od afere Grizli, i to u prvom redu Konzum, a onda i druge brendove, Ledo i Jamnicu, a poljoprivreda bi onda potpuno propala, i sva bi se hrana uvozila, a još bi nam na leđima i ostao dobar dio Agrokora. To je Most i to je strategija Bože Petrova, umaskirana u tobožnje razotkrivanje kriminala i hapšenje Gazde, koji je odavno ispao iz igre, ostao je samo kao predmet mržnje od strane zapjenjenih sljedbenika Bože Petrova i njegovih austrijsih pokrovitelja.