RIJEKA- Cijelu noć nije spavao, prevrtao se, ustao je u pet sati, nema
mira, stalno zove mamu. Danas je najgori dan, kao da je sada shvatio da
majka ipak neće doći po njega, pa on je tek dječačić, ima samo godinu i
pol, ne može mu se objasniti da mame sad nema, ali da ga nije napustila
- ispričala je danas mlada Riječanka, kojoj je 28-godišnja V.S.
prošloga četvrtka, jer je morala poći na izdržavanje zatvorske kazne u
zagrebački Remetinec, povjerila brigu o svome 18-mjesečnom sinu. Majka
dječaka osuđena je zbog posredovanja u preprodaji droge, a to je
(ne)djelo počinila prije devet godina.
Nemoral i sramota
Riječanka koja je nedavno i sama rodila, a ima i djevojčicu školske
dobi, i njen suprug, umirovljenik, sami su ponudili pomoć V.S. koja je
došla “do zida”. Tek je prošlo nekoliko dana i svjesni su da neće biti
lako, ali ne žale. Obitelj je za dječaka bolje rješenje od doma, a s
tim su se složili i socijalni radnici. Priskočili su u pomoć jer su
bili svjedoci da za situaciju u kojoj se našla V.S., nitko nije imao
razumijevanja.
- Pisala je i Helsinškom odboru, pravobraniteljici za djecu u Rijeci i
Zagrebu, Centar za socijalnu skrb četiri je puta riječki Županijski sud
molio odgodu izvršenja kazne zatvora, ništa nije pomoglo - priča
Riječanka ne skrivajući tugu i ogorčenje. Smatra da je ovo što se
dogodilo nemoralno, sramotno i za pravosuđe i sve druge službe.
- Ovaj mali dječak nije ni za što kriv, a ispašta više od svih,
zauvijek će imati traumu, strah od napuštanja. Njegova majka osuđena je
za nešto što je učinila kad je imala 19 godina, nije tada imala dijete
ni muža. Kad je presuda postala pravomoćnom uspjela je odgoditi
izdržavanje kazne jer je dječak bio mlađi od godinu dana, a sada kad je
tražila odgodu jer o djetetu nema tko brinuti, ona nema ni majke ni
oca, a suprug, otac dječaka, je u zatvoru, kao da su se igrali s njenim
živcima.
Nada predsjednik Mesić
Odgađali su joj dan po dan, ili za mjesec dana, no na kraju su bili
neumoljivi. Još ga je dojila. Vratite mu mamu, to je jedino što ja mogu
poručiti mjerodavnima, ne zbog mene i moje obitelji jer smo odluku
donijeli i ne pomišljamo odustati, nego zbog njega.
U ovoj obitelji učinili su sve da se dječak osjeća dobrodošao, s majkom
je prije njena odlaska, da bi se priviknuo, bio nekoliko dana u
obitelji. Pripremili su mu sobu, brinu o njemu jednako kao o svojim
djevojčicama, ali sve to ne može mu nadomjestiti majku. - Dječak jako
pati, izgubljen je, tužan, plače, zove ju kad treba ići spavati, ili se
probudi, teško je to gledati i proživljavati, on treba svoju mamu,
vratite mu je.
Majka i dječačić, priča, jako su povezani. Stalno su bili zajedno, a o
V. S. kao majci kaže da je prava, dobra mama. Svjesna je da je
pogriješila, govorila je da bi pristala i na deset godina dobrovoljnog
rada da odsluži kaznu. Iz zatvora u Remetincu V.S. se još nije javila
jer prvih dana izdržavanja kazne to nije moguće, no naša sugovornica
kaže da zna da joj je jako teško i da sigurno neprestano misli na
maloga.
- Ona zna da je na sigurnom, da se brinemo o njemu, ali spoznaja da ju
mali treba i zove, a nje nema, lomi joj srce. Posljednja nada je
predsjednik Mesić kojem je V.S. uputila molbu za pomilovanjem, no
procedura je duga pa strahuje da će, ako i bude pomilovana, to biti tek
za nekoliko mjeseci.
RAZDVOJENI Izgubljen je, vratite mu mamu!