Morale su proći godine i godine nakon rata pa da stručnjaci iz riječkog
Centra za psihotraumu uoče da osim sudionika rata postoje i neke druge
žrtve – njihove supruge. Kako i bi? I danas, petnaest godina poslije,
one pomoć traže samo onda kad im se ta pomoć ponudi, kada ih ta pomoć "pronađe". Pa i tada se otvaraju sporo, poput školjki. Jer, kako
priznati da dalje ne možeš sam?
Na grupnoj terapiji okupljaju se
ponedjeljkom, i tada nemaju status pacijentica poput svojih supruga
oboljelih od PTSP-a, već klijentica – sve dok to ne zatraže same.
Jedna
od njih je i 34-godišnja službenica Marijana Medić. Njezinu suprugu, s
kojim je još od gimnazijskih dana, bilo je samo 17 kada je obukao odoru
i krenuo u rat.
– U početku nismo shvaćali što mu je. Mučio ga
je osjećaj gušenja, tjeskobe, skakao je iz sna. Iako mu se nekad činilo
da će umrijeti, nikad nije želio pričati o ratu, a za psihijatra nije
želio ni čuti. Prag tolerancije postao mu je jako nizak: u sekundi iz
njega sukne vulkan, u drugoj je već miran. Prema obitelji nije bio
agresivan, ali znali smo se jako "zakrviti" oko običnih, životnih
situacija – kaže Marijana.
A kako je njoj?
Premda
cijela obitelj diše u ritmu suprugova PTSP-a, nije joj lako čuti kada
njihov sedmogodišnji sin pita: “Tata, jesi li popio tabletu?” No, pita
li je itko sve ove godine kako je njoj, Marijani? I tako je u siječnju
prihvatila poziv iz Centra za psihotraumu.
– Već na prvoj
terapiji sam se raspala, rasplakala kao kišna godina. Rekla sam sve što
nisam imala kome reći i odmah osjetila veliko olakšanje. Nakon tolikih
godina dobila sam pažnju samo za sebe i vidjela da nisam sama i da
mnoge žene proživljavaju isto – priča Marijana.
Je li ikada
pomislila dići ruke od svega? Nikad, kaže, puno je prošla sa suprugom,
obitelj joj je svetinja, a ljubav prije svega.
– Znam da nikad neće biti kao prije rata, ali molim Boga da ne bude gore. Ali znate kako kažu, sutra je novi dan – dodaje.
Marijanine
novostečene prijateljice prešutno se slažu: njihove su priče različite,
a opet tako slične. Slažu se u još nečemu: da se osjećaju mnogo bolje.
–
Puno mi znači što sam ovdje, već se dan prije veselim što ću doći u
Centar. Bilo je teških situacija u mojoj kući, no otkako to mogu
podijeliti s drugima, snažnija sam osoba i mogu se nositi s time – kaže
45-godišnja Zlata, koja je uz svog supruga 28 godina.
I Marija (50) kod sebe primjećuje odlučnost i samopouzdanje koje je negdje izgubila putem.
– Konačno sam shvatila svoju ulogu u obitelji: ja nisam terapeut, ja sam samo njegova supruga – kaže.
Na žalost, neki, poput Lorene (41), još uvijek ne nalaze načina da prodru kroz bedeme suprugove duše.
Novo samopouzdanje
–
I dalje mi nameće osjećaj da sve što kažem ne valja. Čak i nakon
terapije u Centru, nikome ne priča o svojim osjećajima, pa ni meni.
Zbog toga sam depresivna i svi se čude mojoj upornosti, ali drži me
vjera.
Pomažem si čišćenjem po kući, čitanjem knjiga,
druženjem s djetetom. Sve dok ne budem mogla pomoći njemu, pokušat ću
pomoći barem sebi, olakšati dušu sa ženama sličnih sudbina – kaže
Lorena.
I Adrijana (41) je godine i godine provela strepeći:
najprije dok je čekala supruga da se vrati iz rata, potom da postane
osoba koja je nekad bio. – Godinama je bježao od mene i od kuće, a ja
sam živjela po onoj: ne pitaj, ne pričaj.
On je imao svoje
probleme, a ja naše. Ima dana kada možemo skupa zapjevati, a ima i dana
kad ga ne smijem ni pogledati. To stvarno nije bio brak, dok nismo
počeli dolaziti ovamo, svaki u svojoj grupi. Primjećujem da je malo
smireniji i da se u nekim situacijama počeo kontrolirati – kaže
Adrijana.
Voli dolaziti u Centar i radi sebe same: tek se ovdje
može isplakati i nasmijati. I čuti da nije jedina koja, cijelom svijetu
u inat, nikad neće ostaviti svog supruga jer ga beskrajno voli, usprkos
tome što za njih rat nikada nije prestao.
Riječki psiholozi pružaju podršku ženama veterana
57 supruga ratnih veterana kojima je dijagnosticiran PTSP i koji su liječeni u riječkom Centru za psihotraumu sudjelovalo je u istraživanju.
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.