Bilo je to prekrasno gledati. Neki od naših ljudi (a to su činili iz milosrđa) rezali su glave našim neprijateljima, drugi su ih gađali strelicama, kako bi pali s tornjeva, a ostali su ih dulje mučili tako što su ih bacali u vatru. Gomile glava, ruku i stopala mogle su se vidjeti na ulicama grada. Trebalo se probijati kroz tijela ljudi i konja u krvi, koja im je bila do koljena. Zaista, to je bio pravedan i graciozan prikaz Božje pravde, jer ovo mjesto treba biti napunjeno krvlju nevjernika, predugo je trpjelo njihovo bogohuljenje, riječi su kojima je kroničar i svjedok Prvog križarskog rata, svećenik Rajmond D’Aguilers opisivao mučne scene koje su se odigravale nakon što je ujedinjena kršćanska vojska Europe tog 15. srpnja 1099. godine osvojila Jeruzalem i u dva dana pobila 40 tisuća muslimana i židova.
A upravo je jedan od mačeva koji je pripadao nekome od vitezova koji su sudjelovali u opsadi i osvajanju Jeruzalema u Izraelu u blizini obale Karmela prije nekoliko dana sasvim slučajno pronašao ronilac Shlomi Katzin.
Papa Urban II. i poziv na rat
– Često ronim na tom području, a otkako je izraelska uprava za antikvitete u lipnju objavila da u potrazi za artefaktima iz doba križarskih ratova obavlja dodatna istraživanja na tom području, tako se i moje zanimanje za to povećalo. Znao sam i prije tamo ugledati komadiće starog metala, ali nemate pojma kako sam se iznenadio kad se ispred mene, i to na istom mjestu na kojem sam jučer ronio, a tada tamo nije bilo ničega, pojavio veliki mač – rekao je Katzin za izraelske medije.
Gotovo jedno tisućljeće staro oružje nije se presijavalo u moru. Naime, oko metar dugačka oštrica, baš kao i drška, bili su prekriveni školjkama i morskim travama te teško uočljivi. Mač je na morskom dnu “izronio” nakon što su morske struje s tog istog mjesta pomaknule sloj od nekoliko centimetara pijeska, koji se do tada tamo nalazio. Katzin ga je uzeo u ruke i donio na obalu, a nemalo se iznenadio kad je vidio da je oružje gotovo pa savršeno očuvano.
O svom pronalasku obavijestio je upravu za antikvitete, koja će sljedećih tjedana oružje očistiti od morskih organizama i ostataka koji su se na njemu tijekom stoljeća taložili, nakon čega će ga, s obzirom na to da je riječ o izuzetno vrijednom i rijetkom nalazu, izložiti u muzeju. Yaakov Sharvit, koji vodi jedinicu za pomorsku arheologiju navedene uprave, kaže da je obala Karmela, na kojoj je oštrica pronađena, pružala sklonište brodovima kad bi ih pogodile oluje tijekom stoljeća pomorskih aktivnosti duž obale. Njegov kolega Nir Distelfeld istaknuo je da je riječ o jednom od rijetkih potpuno sačuvanih oružja iz tog doba te da se nada kako će, kada bude izložen, posjetitelje sam pogled na njega vratiti u doba vitezova, oklopa i mačeva.
Podsjetimo, najkrvaviji sukobi srednjovjekovne Europe – križarski ratovi – započeli su nakon govora pape Urbana II., koji je na koncilu u Clermontu 11. studenoga 1095. godine pozvao na borbu za oslobođenje Isusova groba u Jeruzalemu te kršćanskog teritorija u Palestini od vlasti muslimana.
Palestinskim područjem vladao je islamski narod Seldžuka, koji je ugnjetavao tamošnje kršćansko stanovništvo, a napetosti su kulminirale četiri godine nakon njihova dolaska na vlast, kada su nasilno ugušili ustanak protiv svoje vlasti. Deus vult, odnosno “Bog to želi”, poznata je fraza koju je papa Urban II. tada navodno izgovorio da bi moralno opravdao ratovanje. Svima koji budu umrli bilo na zemlji bilo na moru obećao je oprost grijeha.
Dva stoljeća krvoprolića
Papa se potom otisnuo na put po Europi šireći vijesti i okupljajući pristaše rata, što je činio vrlo uspješno jer su mu se talijanski, francuski, flandrijski, normandijski i ostali moćnici rado priklanjali. Križarski ratovi protegnuli su se kroz dva stoljeća i podijeljeni su u devet glavnih ratova.
Prvi križarski rat trajao je tri godine, između 1096. i 1099. godine. Bio je najpoznatiji po opsadi Jeruzalema i pokolju nad muslimanskim stanovništvom, ali i po opsadama Nikeje i Antiohije, koje su mu prethodile. Prvi pohod započeo je koncem ljeta 1096. godine kada su se balkanskom rutom, pri čemu su prolazili i kroz hrvatska područja, križari uputili u Svetu Zemlju.
Križari su u Jeruzalem, kao svoj konačni cilj, stigli 7. lipnja 1099. godine te započeli njegovu jednomjesečnu opsadu koja je okončana 15. srpnja. Jeruzalemski vladar Iftikhar al-Dawla pobrinuo se da izvori vode u okolici grada budu zagađeni, a životinje odvedene, što je otežalo uvjete kršćanskoj vojsci. Voda se nosila s udaljenosti od deset kilometara, a u početku je nedostajalo drva za gradnju oruđa i alata pa opsada isprva nije bila uspješna. Ubrzo su ipak sagrađena dva opsadna tornja na sjeveru i jugu grada. Jeruzalem je u početku odolijevao napadima, pri čemu su na grad neprestano bacane strijele i kamenje, ali križari su se naposljetku sa sjeverne strane probili u grad i počeli pokolj.
Prvi kralj Jeruzalema trebao je biti Gotfrid, ali odbio je rekavši kako ne može nositi zlatnu krunu u gradu u kojem je Isus nosio onu od trnja. Godinu dana nakon pobjede Gotfrid je umro od bolesti, a naposljetku je tu dužnost prihvatio njegov brat Balduin. Kršćani su tako uspostavili kontrolu nad tim područjem, a održavanje takvog poretka kasnije se pokazalo kao velik izazov te bio uvod u cijelu seriju novih krvavih ratova.
Video - Jezivo otkriće na Google Earthu uznemirilo mnoge
Europska krscanska vojska 1099 godine,a ja sma u skoli ucio skroz drugacije,kao sto je u filmu "Gladijator",u pozadini snimljen Boening 377,pa suga zaboravili losovati.......