Podzemna rijeka po kojoj su Vodice dobile ime stoljećima je bezimena. Tehnički, još uvijek nema imena, ali uskoro će ga dobiti zahvaljujući Šimi Strikomanu, snimatelju, fotografu, producentu i redatelju koji je pokrenuo kampanju davanja imena rijeci koja je ime dala Vodicama, mjestu pod kojim teče, čije bunare puni i na čijoj rivi utječe u more. Podržala ga je Turistička zajednica Vodica koja je njegovu kampanju ocijenila kao dobar marketinški projekt pa je krenuo u prikupljanje prijedloga.
Vodičanka, Karmela...
Stiglo ih je tridesetak. Vodiška, Vodičanka, Podvodica, Karmelica, Karmela (i druge varijacije na tu temu, na spomen Gospi od Karmela), Arausa, Bunarica, Vodarica – neka su od zanimljivih prijedloga imena, ali najviše ljudi predložilo je da se podzemna rijeka “krsti” imenom grada kojemu je ime dala i da se zove Vodica.
– Sve je počelo prošle godine kada se u Vodicama održavao seminar direktora vodoprivrednih poduzeća. Bio sam pozvan da im organiziram izlet na temu vode. Ponudio sam im da im u centru Vodica kod bunara ispričam kako su se Vodice razvile upravo na tim izvorima. Prvi spomen je 1402. godine. Tada sam shvatio da ta naša podzemna rijeka uopće nema ime niti ga je ikada imala u stoljetnoj povijesti – govori Šime Strikoman.
A povijest vodičke rijeke, novonazvane Vodice, vrlo je bogata. Naselje Vodice nastalo je baš zbog vode, a njegov stanovnici bavili su se prodajom vode. Najstariji sačuvani račun za vodu koja je iz Vodica prodana Šibeniku datiran je 1444. godini i čuva se u samostanu svetog Frane u Šibeniku.
– Pitao sam direktore svih vodoprivrednih poduzeća koji su se okupili kada su izdali prvi račun. Naravno da to nisu znali, a onda sam im pokazao taj račun koji svjedoči da je prodaja vode u Vodicama već tad bila privredna djelatnost. Ovdje su se razvijali ljetnikovci, ali i sadržaji vezani uz prodaju vode. Juraj Dalmatinac imao je mlin u Vodicama – priča zanimljive pojedinosti Strikoman i naglašava kako je u to vrijeme more bilo niže i rijeka očito cijelim svojim tokom nije bila podzemna.
Središte Vodica i danas se zove Obala, a 200 metara je udaljeno od obale. Mjesto se razvijalo i širilo, a obala se nasipavala.
Galije dolazile po vodu
– Nakon Vodica, odveo sam ih u Šibenik, u Azimut, pokraj šibenske katedrale gdje je napravljena jedna velika cisterna za vodu u 15. stoljeću. Šibenčani su u Vodice brodovima dolazili po vodu i punili te cisterne. Krka im je bila pod kontrolom Osmanlija. Isto tako, postoji dokument da su galije koje su išle u Bitku kod Lepanta 1571. godine, došle s Raba u Vodice i opskrbile se vodom. Sačuvani su i akvadukti kojim je voda s tih izvora dolazila do obale gdje su je krcali u brodove i galije – kaže Strikoman koji je tako, vodeći direktore, shvatio da bi bilo dobro da bezimena, nevidljiva rijeka, oko koje se veže bezbroj povijesnih priča i zahvaljujući kojoj su Vodice Vodice, ima ime.
Dobio je podršku Turističke zajednice i preko Facebooka pozvao ljude da bezimenoj rijeci daju ime.
”Mudri su bili naši stari i svoj su grad na podzemnoj rijeci sazidali. Jako zaposleni, vridni, ime joj dati nehotice su zaboravili.
Voda je izvor života, za njen put pod gradom do mora, svi su dobro znali. Svjedoče o tome baštinjeni vodički bunari.
Zato Ti, prolazniče, stani, u smjeru podzemne rijeke ka moru kreni, zahvalan, bezimenoj rijeci ime od srca nadjeni” pozvao je stihovima Željke Bitenc sve Vodičanke i Vodiške, kao i njihove prijatelje i goste da pošalju svoje prijedloge i imenom se oduže rijeci na kojoj su nastali. Na kraju kampanje, koja je zaključena u petak, izabrao je ime koje mu se činilo marketinški vrlo efektno – Vodica iz Vodica, ali i koje je imalo najviše prijedloga.
Međutim, da bi se Vodica službeno tako nazvala, ime će joj trebati potvrditi Gradsko vijeće.
– Pripremit ću, u suradnji s Turističkom zajednicom, inicijativu i obrazloženje. Očekujemo podršku i vijećnika i gradonačelnika. Nadam se da će taj formalni dio biti gotov do 12. studenoga kada se ponovno održava seminar i ja ću te sudionike snimiti tako što će tijelima tvoriti natpis VODICA – najavljuje Strikoman još jednu milenijsku fotografiju, po kojima je poznat i koje se tijekom desetljeća i više od 800 fotografija, postale brend.
– U središtu Vodica bit će postavljena jedna naljepnica duga šest metara, široka pola metra, od bunara do ušća, gdje ona zapravo i izvire i uvire u more i na njoj će pisati “Rijeka Vodica”. Ona će zapravo označavati podzemni tok Vodice. To će biti vidljivi znak cijele akcije, ljudi će osvijestiti, ono što naši stari oduvijek znaju, da su Vodice pune izvora i podzemnih tokova, a da smo i nastali upravo zahvaljujući vodi i bunarima. Naravno, dolaskom vodovoda, bunari u Vodicama su izgubili na važnosti, ali tijekom Domovinskog rata, upravo zahvaljujući njima nismo strahovali da ćemo ostati bez vode ako se prekine opskrba s Krke. Bez obzira na sušu, voda je u Vodicama čista i pitka, kako u dva bunara u središtu mjesta tako i na ostalim mjestima gdje se pojavljuje. Osim što nam je dala ime, naša Vodica ima potencijal postati vodički brend, po kojoj možemo biti prepoznatljivi. Uz nju se vežu fantastične priče, na njima treba raditi i još ih malo istražiti – kaže Strikoman.
Kaže da ima puno ideja o brendiranju Vodice, ali kako prvo treba pričekati da prvo službeno dobije ime.
Možemo mu samo poželjeti da bude jednako uspješan kao i s milenijskim fotografijama. Prva je nastala 2001. kada je želio fotografijom zabilježiti Vodičanke i Vodiške koji su doživjeli prelazak iz stoljeća u stoljeće, a do danas milenijska fotografija postala je njegov zaštitni znak, ali i sinonim za fotografije s mnogo ljudi. Strikoman je u Vodicama pokrenuo i Festival žudija koji je davno prerastao mjesto u kojem je nastao i održava se diljem Hrvatske.
Zašto je niste nazvali rijeka Franje Tuđmana? Koji ste vi antidomoljubi!