Budući da je izbor motiva za hrvatsku varijantu eura opet aktualan, vjerujem da se ovoj temi može pridodati i ovaj kraći uradak. S obzirom na to da je natječaj doživio onakav debakl, svakako bi se moglo još ponešto oko svega toga kazati. Naime, dok je recimo izbor glagoljice i Nikole Tesle potpuno opravdan, izbor životinje kune djeluje promašeno jer se van uskog kruga povjesničara i zainteresirane javnosti, slabo zna što ona uopće predstavlja, bez obzira na činjenicu da je već skoro trideset godina naziv i motiv naše službene valute. Uostalom, mijenjati valutu koja se zove kuna, novom valutom na koju ponovo stavljamo motiv valute koje se odričemo, djeluje u najmanju ruku nedovoljno promišljeno. Ako zanemarimo, a to bi samo po sebi predstavljalo kolosalan pothvat, potpuni fijasko oko natječaja za motiv same životinje kune, i dalje ostaje otvoreno pitanje, zar zaista nije bilo kvalitetnijeg izbora od navedenog? Naravno, svatko će imati svoje mišljenje te a priori ne bi trebalo odbaciti neki prijedlog samo zato što nama nije atraktivan ili zanimljiv.
Međutim, postoji jedan motiv koji, koji nije prošao sud javnosti, iako predstavlja najpoznatiji predmet vezan uz Hrvate i Hrvatsku na globalnoj razini, bez obzira što većina svijeta vjerojatno i dalje nije svjesna poveznice s našom zemljom. Riječ je, naravno, o kravati.
Prema objavi Komisije za novac Hrvatske narodne banke, osnovni kriterij za odabir motiva na kovanicama bili su: prihvatljivost motiva najširem dijelu javnosti, neovisno o regionalnoj pripadnosti, dobi, svjetonazoru ili političkom opredjeljenju te njegova djelotvornost da bude nacionalni simbol, odnosno da postiže visok stupanj identifikacije u najširoj javnosti. Ključno je bilo da motiv predstavlja Hrvatsku, i to kroz općeprihvaćene simbole, velikane, kulturne ili prirodne znamenitosti, izume ili povijesna zbivanja. Važno je i da postoji prepoznatljivost motiva kao hrvatskog u međunarodnom okružju te je bitna i tehnička izvedivost motiva na malim dimenzijama kovanica, kao i činjenica da predloženi motiv nije podložan autorskim pravima. Naposljetku, tu je i kriterij konverzije, odnosno sposobnost motiva da olakša prijelaz na novu valutu, u likovnom obliku, ali istodobno i u emocionalnom povezivanju tradicije s novom valutom, eurom.
Rijetko koji predmet vezan uz Hrvatsku ima takav potencijal da bude nacionalni simbol i predstavlja Hrvatsku te da, osobito, osigura prepoznatljivost motiva kao hrvatskog u međunarodnom okružju, kao što to ima kravata. Pa ipak, kravata nije ušla u uži izbor, što bi moglo inicirati sumnje u metodologiju provedbe odabira motiva – da li je baš sve trebalo pustiti sudu javnosti ili ne? No, bilo kako bilo, bez obzira na taj (privremeni) neuspjeh, kravata je i dalje jedan od najpotentnijih simbola nama na raspolaganju. Njenu (pret)povijest nužno je dubinski istražiti, prezentirati i iskoristiti za promoviranje naše zemlje, naše povijesti, tradicije, upotrijebiti kao važan element u gospodarstvu, znanosti, kulturnoj diplomaciji - drugim riječima učiniti maksimalan napor na prezentiranju veza kravate i Hrvatske te i na tome graditi političke, diplomatske, kulturne, gospodarske, znanstvene i druge mreže.
Nema potrebe ponavljati cijelu povijest kravate, koja ionako nije ni približno adekvatno istražena, iako bi to trebao biti jedan od važnih zadataka zemlje koja se ponosi činjenicom da je njena domovina (bez obzira što je raznih čvorova, vrpci i marama oko vrata bilo u raznim dijelovima svijeta kroz povijest). Vjerojatno je nedostatna istraženost i manjkava promocija i razlog zašto je kravata tako loše prošla na natječaju, barem u odnosu na njen potencijal. Sredinom 17. stoljeća marame i/ili vrpce nošene oko vrata od strane hrvatskih konjanika u francuskoj službi pobudili su kuriozitet vladara i njegova dvora, odakle se taj odjevni predmet a la Cravat strelovito proširio diljem svijeta. Dakle, ako je i rođena (u toj formi) u Hrvatskoj, stasala je i potvrdila se u Francuskoj, ondašnjoj i sadašnjoj političkoj, kulturnoj i gospodarskoj velesili koja je i zaslužna za njenu popularnost. Još jedan most preko kojeg se može trasirati intenzivna suradnja s Francuskom recimo, kada bi se to dostatno prepoznalo.
U mnogim zemljama svijeta taj se odjevni predmet primarno i tako zove La Cravatta, die Krawatte, Krawatt, La corbata, Kravat, itd., dakle zove se imenom našeg naroda. Stotine milijuna ljudi diljem svijeta svakodnevno, vlastitim izborom ili često diktatom (uglavnom istaknutijeg) radnog mjesta nose oko svog vrata odjevni predmet koji se zove prema jednom, u globalnom pogledu, brojčano nevelikom narodu. Iako su za općesvjetsko širenje kravate zaslužne velike europske države i europska civilizacija per se, ipak je to nevjerojatan podatak. To je kuriozitet kojeg treba znati iskoristiti, što ionako ne bi trebao biti tako kolosalan napor kao što se iz današnje perspektive može činiti. No, iako se zadnjih desetljeća u Hrvatskoj nešto više pisalo o kravati te su se neke privatne inicijative pokazale vrlo propulzivnima (Academia Cravatica prije svih), njene poveznice s Hrvatima i dalje predstavljaju nepoznanicu većini svijeta. Štoviše, vjerojatno nije ništa bolje ni u samoj Europi, koja bi ipak mogla nešto bolje poznavati genezu kravate.
Stoga i dalje propuštamo ogromnu priliku i nepotrebno gubimo dragocjeno vrijeme. Jer kravata je simbol civilizacije, visoke politike, poslovnog svijeta, znanosti, uglađenosti, znak prestiža i indikator lijepog ponašanja. Ona je doslovno standard, preduvjet ulasku u više sfere odnosno znak pripadnosti najvišim ešalonima društva. Ona predstavlja jedan od najpotentnijih simbola modernog svijeta, i to svakako nije pretjerana izjava. Teško je pretjerati kada se radi o kravati, o njenom statusu i mogućnosti reprezentacija za one koji su sa kravatom na neki način povezani. A Hrvati, po kojima ona nosi ime, svakako spadaju u sam vrh bliskosti i postavlja se pitanje kako je moguće da mi na tome ne profitiramo u onoj mjeri u kojoj bi ne mogli, već morali?
Delegates of fifty nations met in San Francisco, California, USA, between 25 April and 26 June 1945 at the United Nations Conference on International Organization. Working on the Dumbarton Oaks proposals, the Yalta Agreement, and amendments proposed by various governments, the Conference agreed upon the Charter of the United Nations and the Statute of the new International Court of Justice. (The San Francisco Conference | United Nations)
Hrvatska bi trebala imati Institut za kravatu, financirati istraživanja, promocije, suradnje, sustavno koristiti i taj element za soft power i kulturnu diplomaciju, morala bi svijetu dati do znanja da jedan od najprepoznatljivijih i najcjenjenijih (odjevnih) predmeta generalno potječe ili barem nosi ime prema narodu Hrvata. Naša država to strateški ne čini i sve prepušta privatnim inicijativama, ako ne i stihiji. Tako je i sada propuštena jedna odlična, vjerojatno najbolja prilika do sada da se to promijeni. A stavljanje kravate, te ikone stila, na kovanice eura uz hrvatsko ime, pokazalo bi Europi i svijetu, da svakako imamo adute za prezentaciju na globalnoj razini. Ova je šansa propala, ali ostaje nada da će država ipak započeti ozbiljnije koristiti puni potencijal kravate, jer sve drugo bilo bi jednostavno porazno.
