U organizaciji roditelja djece s poteškoćama u razvoju u petak će, 14. prosinca, na Markovu trgu biti održan prosvjed roditelja kojim žele upoznati Vladu RH s teškom borbom za zdravlje i prava svoje djece.
Cilj im je mirnim prosvjedom ukazati i na administrativne probleme i birokraciju s kojom se suočavaju kao i nelogičnosti na koje nailaze u borbi za zdravlje svoje djece. Nezadovoljni roditelji ističu da su vrlo često sami u borbi za zdravlje svoje djece, kao i da gotovo redovito nailaze na raznorazne zidove koji su neprelazni za njih.
– Na istoku Hrvatske ne postoji centar za rehabilitaciju, pa je obitelj Špoljarić već pet godina prisiljena plaćati fizioterapeuta i defektologa te svakodnevno putovati u Osijek. Kod djece s višestrukim oštećenjima izuzetno je bitno održavati postojeće stanje i ne dopustiti da ode u regresiju. To se postiže samo kontinuiranim radom struke i roditelja kod kuće. Bez obzira na financijsko stanje roditelja, s vremenom dođe do potpune financijske iscrpljenosti. Tada se nađete pred zidom i postavlja se pitanje što dalje, rekla je Spomenka Špoljarić iz Belog Manastira, majka šestogodišnjeg sina koji boluje od teškog oblika epilepsije. On je do sada četiri puta operiran u Njemačkoj i iako mu je poslije operacija izuzetno bitna intenzivna rehabilitacija, na istoku Hrvatske nema uvjete za to. Špoljarić tvrdi da je država u ovom dijelu u potpunosti zakazala kada su u pitanju prava djece s invaliditetom koja su im zajamčena i Ustavom.
– Na području Baranje ne postoji ni jedna javna zdravstvena ustanova sa zaposlenim fizioterapeutom, pa ako dijete i dobije uputnicu za svakodnevni rad fizioterapeuta, to pravo nemaju gdje realizirati, ističe Špoljarić. Jedna od onih majki koja se godinama bori s raznim vjetrenjačama je i Viktorija Matin iz Vukovara i njezin šestogodišnji sin Leo kojem je dijagnosticiran peti stupanj oštećenja mozga, oštećenje bazalnih ganglija i epilepsija. – Žalosno je, ali takva su djeca od starta etiketirana i otpisana i zbog toga svi zajedno pronalazimo kroz pravu kalvariju. Roditelj ne može samo tako otpisati svoje dijete, već nastavlja borbu sâm. Liječenje moga djeteta počelo je humanitarnim akcijama i zahvaljujući dobrim ljudima polako napreduje. Krenuli smo nekim čudnim putem, za našu struku nepoznatim. Od dijagnoze teške mentalne retardacije i uobičajenog termina "bit će kao biljka", preko aminokiselina, homeopatije, ABR metode i implantacije matičnih stanica, stigli smo do motoričkog i visokog kognitivnog napretka. To je pravi pokazatelj koliko prave terapije, kvalitetan i kontinuiran rad može dovesti do poboljšanja stanja i kvalitete života djeteta, rekla je Matin.
Slične su priče i ostalih roditelja koji često u svojim ispovijestima ukazuju na nerazumijevanje sustava i činjenicu da im se omogućuje dovoljno kvalitetno liječenje i rehabilitacija. Ukazuju i na činjenicu da na istoku Hrvatske nema dovoljno stručnih kadrova te da u potrazi za njima moraju u Zagreb ili čak izvan hrvatskih granica. Napominju i ogromne troškove, da vrlo često plaćaju i neke lijekove i slično, kao i činjenicu da im se vrlo često ne osiguravaju ni najosnovniji uvjeti.
>>Najteža životna uloga: Kojoj roditeljskoj kategoriji pripadate?
Naravno da su prepusteni sami sebi, nije im ovo socijalizam!