– Tata je tog jutra rekao mami da će doći na večeru. Nije došao ni te večeri ni idućeg dana... Nikad se nije vratio kući – kaže nam Ivo Herzog.
Taj je Brazilac hrvatskih korijena sin Vladimira Herzoga, mitske osobe u brazilskom društvu čije je ubojstvo 1975. označilo prekretnicu u političkom životu zemlje i početak kraja vojne hunte. Ivo Herzog podsjetio je javnost na vrijeme diktature – u pratnji nogometne legende Romarija, sada zastupnika u parlamentu, predao je peticiju s više od 50 tisuća potpisa nogometnom savezu Brazila sa zahtjevom da smijene predsjednika, 80-godišnjeg Joséa Mariju Marina jer je otkrio da upravo on stoji iza ubojstva njegova oca.
Otišao u komuniste
– Otac je porijeklom Židov iz Osijeka, tamo se i rodio 1937. Za 2. svjetskog rata obitelj je pobjegla pred ustaškim režimom u Italiju, potom u Brazil. Studirao je filozofiju i počeo se baviti novinarstvom. Pratio je glazbu, književnost, film... Kad je vojna hunta došla na vlast 1964., odselio se u London i radio za BBC – kaže nam Ivo. Obitelj se vratila u Sao Paolo 1968. Otac je uređivao program TV Cultura na javnoj televiziji.
– Kako je bio Židov, nije mogao u katoličku organizaciju pa se uključio u Komunističku partiju, tada ilegalnu. Pokušao je pridonijeti demokraciji na nenasilan način – govori njegov sin. Iako je imao devet godina kad je ubijen, sjeća se da je otac volio astronomiju i fotografiju.
– Naučio me fotografirati – dodaje. Idila je trajala do jednog petka 1975.
– Policija je došla po oca, no on je bio na poslu kao dežurni producent. Otišli su po njega, ali su ih nagovorili da ga puste da odradi pa će se drugo jutro sam javiti. “Nisam kriv, dat ću iskaz”, kazao je obitelji – sjeća se Herzog.
Iskaz je dao, ali i bio zatvoren. Od tog trena postoje dvije verzije – službena kaže da se objesio. Usto je išao i izvještaj s obdukcije.
– Pravi izvještaj dobili smo kasnije. Majka je tužila državu i dobila – govori. U samoubojstvo nije povjerovao nitko: Židovi koji se ubiju pokapaju se uz rub groblja.
Nastao je bunt
– Oca su pokopali na sredini. Tako je odlučio rabin kad je vidio ozljede od mučenja – ponosan je Ivo. Tad je bilo više od 30 zatvorenika koji su se “objesili”, tenzije su bile jake. Skupili su se ljudi da isprate vladu.
– Sjećam se mase, osam tisuća. Pretvorilo se u bunt. To je bila prva pukotina u režimu koji je napokon pao 1985. – nastavlja Ivo.
Prije godinu dana Ivo je našao dokument koji ga je vratio u prošlost. Naime, Marino je nedugo prije smrti njegova oca javno prozivao “protivnike režima”. Štoviše, tvrdi Herzog, zahvalio je i šefu tajne policije. Prvi impuls bio je inicirati potpisivanje peticije. Kad je to vidio Romario, sam mu se javio.
– Sramota je za državu koja će biti domaćin Svjetskog prvenstva, ali i za demokraciju da Marino obnaša tu dužnost – završava Herzog.
>>Romario traži ostavke zbog novinara Hrvata
