Hrvati su stvarali Partizan. Predsjednik Sportskog društva bio je Franjo Tuđman, pa zvijezde Branko Zebec, Zlatko Čajkovski, Bruno Belin, Stjepan Bobek koji je najbolji strijelac u povijesti crno-bijelih s nevjerojatnih 417 pogodaka... No posljednja četiri desetljeća dres kluba iz Humske nije nosio niti jedan hrvatski nogometaš. Do ove jeseni.
Marin Romić (20), nekadašnji kadet Hajduka i junior Rijeke, ostao je zasad pred vratima Partizana! Iako je lijevi bočni igrač za boravka na probi među crno-bijelima zadovoljio struku, zasad mu još nije ponuđen ugovor. Čeka odgovor...
Struka zadovoljna
Relativno je nezamijećeno, čak i u medijima u Srbiji, prošao njegov boravak u Beogradu za kojeg se pokušao nametnuti stručnom stožeru Partizana, a odigrao je i jednu prijateljsku utakmicu. Struka je nakon viđenog podigla palac gore i preporučila klupskom čelništvu da mu ponude profesionalni ugovor. Konačni odgovor predsjednika Partizana Dragana Đurića Marin čeka u obiteljskom domu u Vrsaru.
– U Partizanu sam završio zapravo slučajno. Ukazala mi se prilika nakon što je, ne mojom krivnjom, propalo nekoliko potencijalnih angažmana. Izašli su mi u susret i otišao sam na probu – kratko objašnjava Marin boravak u redovima prvaka Srbije.
Do potpisa ugovora zasad nije došlo, klub iz Humske i dalje važe situaciju.
– Došao je u nezgodno vrijeme, jer prvenstvo je uvelike u tijeku. Bilo je premalo vremena i na koncu smo odlučili da mu ipak zasad ne ponudimo ugovor – otkrio je Zvonko Živković, nekadašnji napadač crno-bijelih, a danas trener Teleoptika, Partizanove razvojne momčadi koja se natječe u Prvoj srpskoj ligi (nominalno drugoj ligi). Riječ je o zapravo "čistilištu" za najbolju momčad, kroz koju su prethodno prošli svi prvotimci ponikli u crno-bijelima. Iz tog su nogometnog inkubatora lansirani Jovetić, Ljajić, Marković, Mitrović, Nastasić... Upravo u toj momčadi Marin je trebao čekati svoju priliku za nastup među crno-bijelima.
– Već je listopad, a ja nisam s momčadi prošao ni pripreme – svjestan je i nekadašnji junior Rijeke koji je proveo nekoliko tjedana u luksuznom Partizanovu kampu Zemunelu, bazi crno-bijelih u koju je s godinama uloženo čak dvadesetak milijuna eura, i radio s najboljom momčadi.
– Fantastičan kompleks, doslovno sve je na usluzi igračima, s desetak terena, s prirodnom i umjetnom travom – prenosi dojmove Marin.
Posljednji test bila je prijateljska utakmica u Šimanovcima, protiv lokalnog niželigaša Hajduka 1923. Nastupom na toj utakmici Marin Romić postao je prvi hrvatski nogometaš koji je obukao dres Partizana na nekoj utakmici nakon četiri desetljeća.
– Odigrao sam utakmicu s igračima iz prve momčadi koji nisu imali preveliku minutažu u prvenstvu. Nakon utakmice bili su zadovoljni i trener Vuk Rašović i sportski direktor Albert Nađ – veli Marin koji je zadovoljan i prijemom u beogradskoj momčadi.
– Ja sam prezadovoljan i uvjetima i načinom na koji su me primili. Iako sam na početku bio jako skeptičan, svi su bili predobri prema meni, od suigrača do osoblja u sportskom centru u kojemu sam bio smješten. Odužio sam se tako što sam dao sve od sebe.
Pri ruci su mu se našli suigrači iz njegove generacije.
– Sa stoperom Ostojićem i rezervnim vratarom Petrovićem dijelio sam sobu, oni su mi pomogli u svemu što mi je trebalo. I dalje se čujemo.
Ime Stjepana Bobeka, po glasovima navijača najboljeg nogometaša Partizana u povijesti, i danas se u Humskoj sa strahopoštovanjem izgovara. Jedan njegov rekord, međutim, uskoro bi mogao biti srušen. Kapetanu Saši Iliću (koji je za crno-bijele debitirao u beogradskoj utakmici protiv Croatije 1997. godine) nedostaju samo dva pogotka da sruši Bobekov rekord po broju postignutih prvenstvenih pogodaka (118).
– Ilić je legenda kluba. Odmah mi je ponudio pomoć. Drži se povučeno, ali svi ga strašno poštuju.
Ni navijači, sudeći po komentarima, ne bi imali ništa protiv pojačanja iz Hrvatske, pogotovo što Marin ne bi bio prvi hrvatski nogometaš u srpskom nogometu. Istina, mogao bi biti prvi nakon raspada SFRJ koji će obući dres jednog od beogradskih velikana. Robert Prosinečki vodio je Crvenu zvezdu, nekadašnji junior Dinama Marko Šimić branio je za Jagodinu, a danas čuva vrata kragujevačkog Radničkog, Osječanin Milan Pavličić igrao je za niški Radnički, dok su ovog ljeta u Vojvodinu stigli Matej Delač i Mario Barić. Uostalom, iz Crvene zvezde prije nekoliko sezona nisu ni pokušali skriti da žele dinamovca Andreja Kramarića, a ovog su ljeta na potpis nagovarali Ivana Klasnića.
– Bilo je nekih ružnih komentara po forumima, ali i dosta pozitivnih. Nije me bilo strah. Navijači me nisu zanimali, meni je bilo samo bitno da igrački napredujem.
Bio na pragu Chieva
Marin je igrač zanimljiva nogometnog puta. Od lokalnog Vrsara i porečkog Jadrana, Hajduka i Rijeke, stigao je do Partizana.
– Počeo sam u Vrsaru sa sedam godina, igrao za Jadran iz Poreča, prošao istarsku i hrvatsku selekciju i preko nje, na poziv Vilsona Džonija, završio u Hajduku. Ondje sam proveo godinu i pol, ali onda su na Poljudu počeli potresi i u dogovoru s roditeljima odlučio sam kako je najbolje da odem u Rijeku koja je nudila dobre mogućnosti za napredak. Igrao sam prijateljske utakmice za najbolju momčad, ali pravu priliku na Kantridi nisam dobio – kaže Romić.
Lani je bio pred potpisom za Chievo. Sve se činilo gotovim, ali ugovor nikada nije ovjerio.
– Imao sam na stolu ugovor na četiri godine i sve je propalo, ali ne želim se više vraćati na to, kako i zbog koga, i prozivati – dodaje Romić koji je prošlu sezonu proveo u redovima trećeligaša Rovinja. Sada u Vrsaru čeka poziv iz Beograda...
