Rumunjska ulazi u politički vrtlog koji bi mogao, kako analitičari tvrde, eskalirati najesen. Svrha je antivladinih prosvjeda, koje su prije desetak dana organizirale skupine rumunjske dijaspore, rušenje ljevičarske vlade. Na njima se u nekoliko gradova, a najviše u Bukureštu, okupilo više od 100 tisuća prosvjednika ističući kako je zemlja prožeta korupcijom.
Ograničenje ovlasti
Ti prosvjedi nastavak su rumunjske borbe na ulicama koja je započela još od formiranja vlade lijeve stranke PSD-a krajem 2016., koja je prvo pokušala ublažiti kazneni zakon, no nakon niza prosvjeda ipak se odlučila za pravosudnu reformu. Krajem prošle godine vlada je ponovo predložila promjene zakona koje bi omogućile oprost nekih kaznenih djela te donošenje amandmana kaznenog zakona koji se tiču zloporabe moći, što bi omogućilo brojnim političarima da izbjegnu kazneni progon zbog korupcije. Njihova reforma pravosuđa, smatraju Rumunji, prijeti neovisnosti sudaca, a političkim dužnosnicima omogućuje da izbjegnu progone. Pola milijuna ljudi u veljači 2017. godine u najvećim prosvjedima nakon pada komunizma izišlo je na ulice kako bi se usprotivili toj dekriminalizaciji korupcije.
Rumunjska koalicijska vlada progurala je zakone koji su ograničili ovlasti antikorupcijske agencije DNA i omogućili otpuštanje ugledne čelnice te agencije Laure Kövesi. Kövesi i njezina protukorupcijska agencija priznati su na međunarodnoj sceni kao ključni akteri u borbi protiv korupcije u Rumunjskoj. To je dovelo do novog vala prosvjeda koji su tijekom ljeta dijelom posustali, a sad su se opet razmahali kulminirajući kada su u zemlju stigli i brojni građani iz dijaspore. Prema neslužbenim podacima, između 4,5 i 5 milijuna Rumunja, od ukupno 22 koliko ih ima, radi u inozemstvu – polovica u Italiji, Španjolskoj i Njemačkoj, što ih čini drugom po veličini, nakon Poljaka, europskom manjinom u zapadnoeuropskim zemljama. Većina ih je Rumunjsku napustila u potrazi za poslom u posljednjih deset godina, pogotovo nakon rumunjskog pristupanja Europskoj uniji 2007. godine, pa zbog toga među njima i dalje prevladava jak osjećaj povezanosti s domovinom i želja za uključivanjem u domaće političke procese.
Rumunjski zavod za statistiku objavio je da oni u domovinu šalju više od tri milijarde eura godišnje, a u proteklih deset godina to je bilo oko 40 milijardi eura. Samo tijekom 2017. godine iseljeni Rumunji obiteljima u domovini poslali su 4,3 milijarde eura ili 2,5 posto BDP-a zemlje, jedne od najsiromašnijih u Europi, gdje prosječna plaća iznosi između 550 i 600 eura. Analitičari su uvjereni da bi rumunjska ekonomija doživjela krah da Rumunjska nema toliko veliku dijasporu koja pomaže obiteljima u domovini. Zbog doprinosa koji daje svojoj zemlji, rumunjska dijaspora smatra da ima pravo javno izraziti nezadovoljstvo stanjem u državi, koja ide u pogrešnom smjeru i u potpunu propast. S druge strane, vladajuća stranka PSD naziva te ljude prosjacima, lopovima i prostitutkama, odnosno “lumpendijasporom” koju plaća Židov Soros i koja je pod utjecajem SAD-a koji želi oslabiti Rumunjsku ili ih možda Bruxelles tjera da to čine. Međutim, ne prosvjeduje samo dijaspora, koja tvrdi kako je upravo zbog takvih politika morala otići iz zemlje, već i građani koji su ostali u Rumunjskoj.
Politički analitičar Žarko Puhovski smatra kako je ono što se događa u Rumunjskoj postkomunistička zbrka s lošim programom borbe protiv korupcije, i to do te mjere da su sve druge svjetonazorske teme skinute s dnevnog reda.
Za razliku od stanja u Hrvatskoj, pojavilo se uvjerenje da ljevica i desnica uopće nisu važne, problem je u tome što tvrdokorna rumunjska ljevičarska vlada odbija napustiti neke funkcije i ponaša se slično kao desničarska vlada u Poljskoj. – Što se tiče dijaspore, za koju stalno ističu da stoji iza prosvjeda, ona je drugorazredni čimbenik. Eventualno može prevagnuti pri izjednačenom odnosu snaga, ali ti ljudi žive izvan zemlje i ne osjećaju težak život ljudi koji su ostali u Rumunjskoj, i to su ti ljudi koji nisu zadovoljni – uvjeren je Puhovski. Ističe kako najveći dio ljudi, koji nemaju privilegij surađivati s vlasti na ovaj ili onaj način, zadnjih nekoliko godina doživljava funkcioniranje izvršne vlasti u Rumunjskoj kao pravi val korupcije i pokušava u tom smislu odigrati ulogu u rušenju vlasti na ulici.
– Ta vlast ima puni legalitet i izabrana je većinom. Međutim, po svemu sudeći, u ovom trenutku nema legitimitet ili se tako čini. Vlada bi u takvoj situaciji trebala prihvatiti izazov i pristati na izvanredne izbore.
Vjerujem, ako ova vlada neće raspisati prijevremene izbore, da će se sukobi i dalje zaoštravati i ne bih isključio mogućnost da se dogodi i “rumunjsko proljeće” i da narod bude prisiljen rušiti vlast na ulici – kazao je Puhovski.
U posljednjih četvrt stoljeća višestranačke demokracije Rumunjska je provela određene ograničene lustracijske mjere poput zabrane bivšim članovima Centralnog komiteta kandidiranja na političke dužnosti, zabrane slavljenja Ceausescuova kulta ličnosti itd. No ipak, bivši komunisti i agenti Securitatea u redovima su svih rumunjskih političkih stranaka – od onih lijevog centra poput Socijaldemokratske stranke pa do nacionalističkih stranaka, kao što su Stranka Velike Rumunjske i Narodna stranka Dana Diaconescua.
Bez sankcija
Političku nestabilnost u Rumunjskoj potpiruje i predsjednik desnog centra Klaus Iohannis koji je u stalnom otvorenom sukobu sa socijaldemokratskom vladom i premijerkom Vioricom Dancilom, što bi moglo otežati provođenje reformi. Iako je Europska povjerenica za pravosuđe Vera Jourova pozvala rumunjsku vladu da preispita najnovije pravosudno zakonodavstvo koje je izazvalo raširene prosvjede u toj zemlji, rumunjska vlada ostala je pasivna, a Bruxelles nije sankcionirao rumunjsku vladu.
– Bruxelles se već pokazao pasivan u nizu situacija – u odnosu na Mađarsku, Poljsku, pa čak i u odnosu na Veliku Britaniju kada je riječ o Brexitu i sada u Rumunjskoj – tumači Žarko Puhovski naglašavajući da se Bruxelles u zadnje vrijeme ponaša po logici čekanja.
– Logika čekanja ima smisla kada stvari idu u našu korist – tada čekamo. Sada ne vjerujem da stvari idu u korist Bruxellesa pa da mogu čekati, u korist funkcioniranja EU kao zajednice... Zato mi se čini da je čekanje Europske komisije i drugih tijela posljedica vjerovanja da su slabiji, a ne spoznaje da se događaji odvijaju u njihovu smjeru – zaključio je politički analitičar Žarko Puhovski.
Divan narod. Ja im se divim od kad su predsjednika poslali skup sa babom u nebo.