Korupcija je jedna od najpogubnijih društvenih pojava koju bez iznimke dijele sve tranzicijske zemlje južne i istočne Europe. Periodično s ovog ili onog dijela starog kontinenta, koji je do prije gotovo 30 godina kao jedinu službenu ideologiju imao komunizam, dolaze velika obećanja o preobrazbi, konačnom obračunu s tom rak-ranom društva i slično, da bi onda ubrzo sve obećano palo u vodu. Ipak, borci koje političari istaknu prve redove te njihove borbe ubrzo postanu narodni junaci. Ali brzo i izgore.
Najekstremniji je primjer Laure Codruţe Kövesi, najmlađe rumunjske tužiteljice koja je vrlo brzo došla na dobar glas u svojoj zemlji jer je nemilice hapsila svakog političara s utvrđenom sumnjom na politički ili gospodarski kriminal. Simpatije naroda bile su nepodijeljene, a glas o “ratnici protiv korupcije” ubrzo se proširio i diljem Europske unije. Njezina je nedavna smjena s čela DNA, rumunjske antikorupcijske uprave, odjeknula stoga cijelom Europom, ali i upozorila na stanovitu regresiju rumunjskog društva, odnosno sve slabiju poziciju tamošnjeg predsjednika Klausa Iohannisa.
Podrška EK nije pomogla
Laura Codruţa Kövesi rumunjskom je glavnom državnom tužiteljicom postala 2006. godine kad je imala samo 33 godine. Tako mlada i još prva žena na čelu tima za progon. Sedam godina poslije postala je i prva antikorupcijska službenica, u vrijeme kad je Rumunjska trebala ući u Europsku uniju. Tadašnja je vlast njezino imenovanje očito vidjela kao dobar marketing i za domaću i za stranu upotrebu. Kakva pogreška, Kövesi je svoj posao shvatila krajnje ozbiljno.
Njezine su istrage obuhvatile ministricu Elenu Udreu, gradonačelnika Bukurešta Sorina Oprescua, brata bivšeg predsjednika Traiana Băsescua koji je uhićen dok je ovaj još bio predsjednik, pa i nekadašnjeg premijera Victora Pontu. Samo je u prvih devet mjeseci 2015. godine “dignula” 14 tadašnjih ili bivših zastupnika, četiri ministra i deset gradonačelnika. Sve je to potvrdilo sumnje Rumunja da im je politika jako korumpirana, no sada su saznali i dokle sve to ide. Neki su, pogotovo oni vladajući, plasirali priče da Laura Kövesi ima samo političke ambicije. No, statistika koja govori kako je 90 posto uhićenja završilo presudama, priča drugačiju priču. A možda je bilo bolje da se borkinja protiv korupcije malo i uključila u politiku. Tada bi izbliza vidjela s kakvom se aždajom uhvatila u koštac, takvom kojoj se na kraju nije mogao oduprijeti ni njezin jedini podupiratelj iz visoke rumunjske politike – predsjednik Klaus Iohannis.
Krajem veljače počelo je ono čega su se Rumunji dugo pribojavali. Ministar pravosuđa Tudorel Toader predstavio je izvještaj na 36 stranica kojim se dokazivalo veliko prekoračenje ovlasti Laure Codruţe Kövesi. Nije ga bilo briga za prosvjede koje je time izazvao, očekivao je kako će predsjednik Iohannis bez riječi prihvatiti prijedlog i otpustiti šeficu DNA. Međutim, ovaj to nije učinio, rekavši javno kako su dokumenti nejasni te je osnovao komisiju da ih temeljito istraži. Možda je i najveći grijeh koji su strukture predbacile Kövesijevoj kako je istraga o tome na koji je način hitnim postupkom rumunjska vlada prihvatila hitni dekret kojim su se dijelom dekriminalizirala neka djela korupcije izvan njezina djelokruga.
Donošenje spornog dekreta izazvalo je goleme prosvjede, veće i od onih protiv Ceausesçua, pa je dekret odbačen. Tome je Toader pridružio i navode kako su Kövesijeva i njezini ljudi fabricirali dokaze u istragama. Antikorupcionašica je odbacila sve navode, a dobila je i podršku Europske komisije koja je pratila rumunjsku borbu protiv korupcije od njezina priključenja EU. Bili su oduševljeni jer je DNA prošle godine poslala na suđenje 573 osobe, a četristotinjak ih je i osuđeno grupnim ili pojedinačnim presudama. Nakon mjesec i pol dana Iohannis je doista i odbio prijedlog ministra pravosuđa.
“Dokazi me nisu uvjerili, ne vidim ih kao zakonite”, rekao je rumunjski predsjednik. No, vjerojatno ni sam nije očekivao kakva će reakcija vladajućih socijalista i njihovi saveznika liberalnih demokrata biti. Oni su ni više ni manje nego zaprijetili kako će stupiti u proceduru njegova opoziva koju je moglo zaustaviti samo njegovo pristajanje na opoziv Kövesijeve. Sve je nakon toga završilo na Ustavnom sudu koji je zaključio da Iohannis zapravo nema moć da spriječi smjenu državnih tužitelja ili dužnosnika na poziciji sličnoj onoj koju je držala Laura Kövesi, nego samo može procijeniti je li neka procedura regularna i legalna te treba odobriti njezinu smjenu. Time je sud praktično sudbinu Kövesijeve stavio u Toaderove ruke.
Odluka za koju je glasalo šest od devet ustavnih sudaca izazvala je novi val prosvjeda diljem Rumunjske. Jer, bio je to šlag na torti izmjena zakona koje su antikorupcijska tijela Vijeća Europe žestoko kritizirala zbog izravnog kršenja europskih pravila. Odnosno praktične legalizacije velikog dijela korupcije.
Izmijenili zakone
Nakon najvećih prosvjeda u Rumunjskoj ovog stoljeća vlada je odustala od primjene, no kako će se pokazati, ne zadugo. Sada više Iohannis nije imao izbora, ako odbije provesti odluku rumunjskog Ustavnog suda i sam bi mogao biti smijenjen, ako je provede, pokazat će da je preslab da vodi državu. Izabrao je ovo drugo. O cijelom je slučaju pisao i The New York Times koji je, uz to što je Iohannis sada razočarao Bruxelles i druge zapadne saveznike svoje zemlje, postavio pitanje i neovisnosti rumunjskog pravosuđa uz to što Rumunjska ubraja među najkorumpiranije zemlje Europske unije.
U članku jedan od sugovornika, profesor političkih znanosti sa sveučilišta u Cluju Sergiu Miscoiu navodi kako je predsjednik napravio pravilan izbor jer bi u suprotnom dalje delegitimirao sustav i produbio krizu. Ostaje, međutim, pitanje kako će to prihvatiti njegovi birači. “Iohannisu ostaje da ih uvjeri kako je njegova odluka bila jedina razumna. A to može potvrditi samo odabirom takve zamjene koja bi vodila DNA jednako kao i Kövesi. Vjerodostojan istražitelj koji ne bi bio tako eksponiran kao sad već bivša miljenica javnosti, koji ima vjerodostojan životopis kada se o istragama radi te koji ne bi predstavljao rizik barem za bližu budućnost. Takvoga nije lako pronaći, no nije ni nemoguće”, rekao je novinaru The New York Timesa profesor Miscoiu. I Laura Kövesi izjavila je kako postupanjem u kojem je očito da se ne poštuje neovisnost osobe na položaju poput njezina takav posao ne čini težim, nego ga naprosto čini nemogućim.
Ona svoj odlazak ne smatra porazom, nego tek epizodom u dugom serijalu rumunjske borbe s korupcijom u kojoj je pokazala kako se s korupcijom može uspješno boriti te da u njezinoj zemlji još postoje institucije koje rade zakonito. Laura Kövesi neće više raditi u DNA, ali će ostati tužiteljica negdje u rumunjskom pravosudnom sustavu. Čini se kako su njezine tvrdnje prilično točne jer je 21. lipnja vjerojatno najutjecajniji rumunjski političar, vođa socijaldemokratske stranke, osuđen zbog zloporabe položaja nepravomoćno na tri i pol godine zatvora.
On je u periodu od 2006. do 2013. godine kao lokalni dužnosnik na državnoj plaći držao dvoje svojih stranačkih kolega iako oni nisu obavljali nikakav državni posao. Ne predaje se ni predsjednik Iohannis, koji je rekao kako će spomenute zakonske promjene u pitanjima korupcije pobijati na Ustavnom sudu kojem očito i dalje vjeruje. Ne uspije li, Rumunjsku će možda čekati nova runda korupcionaštva u kojoj se svaki iznos manji od prosječne plaće neće smatrati mitom, a kazne za korupciju ozbiljno bi se smanjivale. Iohannis i nema previše izbora, kako god gledali, pozicija mu je u opasnosti, djelovati mora, ili će ga kazniti birači ili vladajuća politička garnitura. Izbjegavanja sada više nema, netko u takvoj situaciji mora odnijeti pobjedu bez kompromisa.
Čekajte, nisam baš shvatio dali se u članku govori o Hrvatskoj ili Rumunjskoj? Hapšenje gradonačelnika, ministara, premijera, državnih dužnosnika... nekako me sve to podsjeća ne Hrvatsku s jednom razlikom: U Hrvatskoj za desetke milijuna pronevjerenog novca političar dobije godinu dana guljenja krumpira. Protiv premijera, gradonačelnika i drugih ministara se već godinama vodi sudski postupak, a o postotku osuđenih kao u Rumunjskoj možemo samo sanjati. Ima još jedna velika razlika: Rumunjska nema cijelu jednu stranku optuženu za udruživanje u zločinački pokret!