Ruski predsjednik Dimitrij Medvedev izjavio je da će Rusija od 2011.
početi intenzivno obnavljati svoj vojni arsenal, javlja ruska novinska
agencija RIA.
Nakon sastanka s ministarstvom obrane, Medvedev je rekao da će Rusija u
sljedeće tri godine svoj vojni proračun od 40 milijardi dolara povećati
50 posto te naveo da je Rusija “prisiljena na osuvremenjivanje vojske,
ponajprije nuklearnog naoružanja, zbog vojnopolitičke situacije u
svijetu”. Medvedev je podsjetio na to da se NATO približava ruskim
granicama te na sve češće regionalne konflikte.
Modernizaciju vojske spominjao je još u studenome, nakon rata u Gruziji
u kojem je bila izražena zastarjelost ruske opreme. Usto, Medvedevljeva
se izjava tumači i kao dio diplomatskih igara s novom američkom
administracijom. Rusija je posljednjih godina već udvostručila svoj
vojni budžet, a u sljedeće dvije godine na naoružanje će potrošiti 140
milijardi dolara, pri čemu Moskva računa na profit od relativno visoke
cijene nafte, unatoč tome što barel danas stoji 40 dolara, odnosno
mnogo manje od prosječnih prošlogodišnjih 100 dolara po barelu.
Zahrđali vojni div
Upravo je nafta bila ta koja je s nastupanjem Putinove ere Rusiji
omogućila ekonomsko i političko uskrsnuće nakon traumatičnog desetljeća
poslije raspada SSSR-a. To je pak pridonijelo da se Rusija osjeti
dovoljno moćnom reagirati na to što se NATO njenim granicama primakao
bliže nego ikad.
Za hladnog rata Europa je postala poligon za igre između SAD-a i
SSSR-a, a s padom cijene nafte krajem 80-ih, u kojima je na oružje
trošio između 15 i 17 posto BDP-a, SSSR je pao pod financijskim
pritiskom utrke u naoružavanju. U teškoj tranzicijskoj krizi ruski
avioni, brodovi i podmornice hrđali su cijelo desetljeće, a vojnici su
doslovno gladovali. Novi predsjednik Boris Jeljcin često je zagovarao
suradnju s NATO-om, a 1997. stari su neprijatelji potpisali povijesni
sporazum o redovitu savjetovanju o sigurnosti.
Putinova era
Od tog trenutka njihovi su se odnosi samo – pogoršavali. Rusija nije
podnosila američko vrzmanje Balkanom, pogotovu jer je SAD granice
NATO-a proširio na istočnu Europu te što je u naftnim geopolitičkim
igrama i ratovima u središnjoj Aziji i na Kavkazu sa svih strana
okružio Rusiju.
Jedino što je u posrnuloj Rusiji bilo konstantno bio je KGB, čiji je
bivši potporučnik Vladimir Putin na pragu novog tisućljeća naslijedio
Jeljcina. U osam godina dug od 150 milijardi dolara sveo je na petinu,
a nakon planova o američkom raketnom štitu u istočnoj Europi, odlučio
je intervenirati u Gruziji. Odakle Rusiji snaga za vraćanje na svjetsku
pozornicu sve je rekao sam Putin, izjavivši prije koju godinu da je
“ruska naftna kompanija Gazprom najvažnija poluga ruske moći”.
Renesansa hladnoga rata u 21. stoljeću
Hladnoratovski odnosi uskrsavaju posljednjih godina. Nakon prihvaćanja Bushova proturaketnog štita nad istočnom Europom, Putin je uzvratio obnovom hladnoratovskog patroliranja bombardera preko svjetskih mora, a general Jurij Balujevski tim je povodom praktično urlao na svoga kolegu za posjeta Češkoj. U siječnju 2008. petorica bivših zapovjednika vojski SAD-a, Njemačke, Nizozemske, V. Britanije i Francuske u svom su radikalnom “manifestu za novi NATO” preventivne nuklearne udare ocijenili kao “neizbježan instrument”. Predložili su i ukidanje veta u NATO-u te izglasavanje većinom. Težinu njihovu 10-dnevnom sastanku dalo je to što je održan u – Pentagonu. Koliko će Obama moći popraviti štetu iz posljednjih godina tek treba vidjeti.