Prosvjedima koji su jučer održani u Moskvi Rusi su izrazili nezadovoljstvo velikim promjenama kojima Duma planira “prekrojiti” internet u Rusiji, kao i nezadovoljstvo zakonom koji propisuje nova, znatno stroža pravila ponašanja na mreži svih mreža. Naime, prema zakonu koji je upravo u proceduri, i koji je donji dom parlamenta već usvojio, bit će zabranjeno širenje lažnih vijesti i vrijeđanje državnih dužnosnika, a propisane kazne nisu samo financijske nego predviđaju i boravak iza rešetaka. Za uvredu državnog dužnosnika na nekoj od društvenih mreža sada će prekršitelji završavati u zatvoru na 15 dana te plaćati kaznu u vrijednosti od 45 do 75 dolara. Ako je pak prekršitelj proširio lažnu vijest ili uvrijedio dužnosnika s platforme neke pravne osobe, što može biti tvrtka ali i neka od nevladinih udruga, financijska kazna znatno je veća i iznosi do 15.000 dolara, što je za ruske prilike ogroman novac.
Naravno, suzbijanje lažnih vijesti je pozitivna stvar, no problem je kako doista definirati lažnu vijest. Prijedlog ruskog zakona vrlo je nedorečen i lažnom vijesti proglašava svaku vijest koja bi mogla izazvati nerede i nemire u društvu ili probleme u održavanju transportne, gospodarske ili energetske infrastrukture. Svaka vijest koja bi na ulice mogla izvući građane na prosvjede. Što pak omogućava ruskim vlastima da, bar nakratko, u zatvor pošalju gotovo svakoga tko u svojim objavama, tekstovima pa čak i komentarima na društvenim mrežama ne slijedi politiku službene Moskve.
Koristan primjer D. Trumpa
Donošenje novog zakona samo je jedna od akcija, ali svakako ne i jedina koju Moskva poduzima kako bi ovladala bojnim poljem interneta. Putin je svjestan važnosti i utjecaja koji mediji i društvene mreže imaju na internetu, utjecaja koji može bitno promijeniti političku budućnost neke zemlje.
Uostalom, u to smo se mogli uvjeriti na primjeru SAD-a gdje je Donald Trump prije dvije godine osvojio predsjednički mandat. I to iako je tijekom predizborne kampanje protiv sebe imao gotovo sve velike medijske kuće osim Fox Newsa. Protiv Trumpa su u to vrijeme, a i danas su, redom bili CNN, Washington Post, New York Times i cijeli niz elektroničkih i tiskanih medija, globalnih perjanica novinarstva. No Trump je, s druge strane, imao internet, a pogotovo društvene mreže na kojima su, preko portala, plasirane vijesti u najmanju ruku upitne vjerodostojnosti. No njihov je broj bio toliko velik da su uspjeli primijeniti staru tezu da svaka laž ponovljena puno puta postaje istina, pa je Trump na kraju i tijumfirao. Uz slabu većinu elektorskih glasova, ali ipak tijumfirao.
Upravo zbog takvih scenarija, Rusija danas stavlja pod kontrolu dosad relativno opušten i nereguliran internetski prostor, kako joj se ne bi dogodilo isto što i SAD-u. Pri tome se Putin očito boji i ruske opozicije koja je internet odavno prigrabila kao svoj politički alat i sredstvo promocije.
Tako je vođa opozicije Aleksej Navalni sredinom 2017. objavio na YouTubeu film od oko sat vremena u kojemu je detaljno opisana korupcijska mreža kojoj je navodno na čelu ruski premijer Dmitrij Medvedev. Prema njegovim tvrdnjama, Medvedev, čije se bogatstvo mjeri u stotinama milijuna dolara, izvlači korist od cijelog niza državnih projekata, zaklada, na raspolaganju su mu dače diljem Rusije, u posjedu je vinograda u Italiji... Film je u vrlo kratko vrijeme pregledan više od 22 milijuna puta, a ugled i potpora Medvedevu, koji dobar dio Rusa vidi samo kao Putinovu lutku, naglo je pao.
Taj put Putin nije napadnut, ali ruski predsjednik očito ništa ne želi prepustiti slučaju pa Kremlj uspostavlja znatno jaču kontrolu nad internetskim prostorom.
Toj odluci u prilog ide i to što prosječni Rus danas više vjeruje vijestima na internetu nego televiziji koja je pod državnom kontrolom. Odmak je to od stanja za vrijeme SSSR-a i devedesetih kada je skupina generala pokušala državni udar rušenjem predsjednika Mihaila Gorbačova. U trenutku dok je trajala opsada Dume, Rusi su bili u svojevrsnoj medijskoj blokadi jer je na sva tri kanala emitirana isključivo klasična glazba, bez ijednog spomena dramatičnih zbivanja u Moskvi. U tome trenutku Gorbačov je već bio uhićen, a Jeljcin je bio na čelu prosvjednika koji su se suprotstavili vojsci.
– Da bi ovladao Kremljom, moraš vladati televizijom, bio je stav generala u to doba, a taj je stav Putin jako dobro shvatio. Dolaskom na vlast, stavio je pod kontrolu državnu televiziju i suzbio elektroničke medije koji su podržavali opoziciju. No situacija je sada znatno drukčija jer državni radio i televizija predstavljaju samo jednu stranu medijske bojišnice u ruskoj političkoj areni, a opozicija se prilično vješto koristi internetom, pogotovo društvenim mrežama.
Neće to biti samo tako
Ipak, još je jedan razlog za velike promjene koje Rusija uvodi u svoj internetski sustav. Naime, internet je već godinama okosnica i svojevrsna kičma sustava energetike, transporta, logistike, obrane... A sustav koji se temelji na serverima razasutim diljem svijeta jednostavno nije pouzdan da se na njega oslanja svjetska velesila. Upravo zbog toga Rusija je odlučila napraviti svoj autonomni, neovisni internet koji bi u normalnim vremenima bio uključen u svjetsku mrežu, ali koji u slučaju nužde može funkcionirati potpuno neovisno o ostalom svijetu.
– Kako se odnosi Rusije i Zapada očito pogoršavaju, moramo biti spremni na mogućnost da nam Zapad zapriječi pristup serverima koji se nalaze na njegovu području – ustvrdili su u Moskvi početkom godine, kada je objavljena namjera uspostavljanja ruskog interneta. No to neće ići baš jednostavno. Naime, informatička je infrastruktura složena na taj način da nema “središnje vlasti”, a podaci putuju svijetom tražeći najjednostavnije i najbrže slobodne puteve. Ako je komunikacijski kabel koji prolazi Atlantikom oštećen ili zagušen, ruteri traže alternativne puteve.
– Iako zvuči prilično nevjerojatno, sada je internet toliko složen i isprepleten da je vrlo teško potpuno izolirati jedan njegov dio – kaže Andrew Sullivan, direktor Internet Societyja, neprofitne i nevladine organizacije koja promiče otvorenu mrežu i razvoj interneta.
Da bi mogla stvoriti svoj internet, Rusija mora osigurati da svi serveri na kojima su pohranjeni podaci njezinih građana budu smješteni u Rusiji. To je Moskva prije nekog vremena i zatražila od vodećih društvenih mreža, a kada je Linkedin to odbio, blokiran je na području Rusije. Ujedno, Kremlj od ruskih teleoperatera i pružatelja internetskih usluga traži da razviju i mogućnost isključenja iz svjetske mreže i preusmjeravanje internetskog prometa na servere koji su pod nadzorom ruskog telekomunikacijskog regulatora Ruskomnadzora. Taj sustav ruskog interneta dobio je i svoje ime, Runet.
Naravno, takva infrastruktura osigurava bolji nadzor internetskog prostora, ali i manju ranjivost u slučaju kibernetičkog rata. Kako su kibernetički napadi sve češći, Rusija poduzima sve da se zaštiti. A da kibernetičko ratovanje nije bezazleno uvjerio se i Iran kojemu su Izraelci prije nekoliko godina računalnim virusom uništili postrojenja za obogaćivanje urana.
>> Pogledajte video: Vučić i Putin u Beogradu
Pa zar nije običaj -praksa na zapadu odvno da se internet od strane držve policije totalno kontrolira i špijunira / Naravno oni fini iz humanih pobuda / Zbog pedofila zbog špijunaže zbog terorista i zbog industriske špionaže te zbog nacista,cista, komunista i fašista !!! Praktički to je tu """"normal""" a gle Putina i on se sjetio da zbrani agente provokatore i neprijatelje one koji mu šteteu rade putem interneta širenjem propagande i laži i još toga uništavnja putem programa i napada na firme i industriju ....