Na više od 700 tisuća zapuštenih hektara godišnje nam izmiču milijarde kuna, zbog nikad donesene dugoročne strategije poljoprivrede i puno više, a dok čekamo i na famozni zakon o nepoštenoj trgovačkoj praksi, i dalje se gušimo u uvoznoj hrani, nesposobni da barem mrkve, luka ili češnjaka proizvedemo za vlastite potrebe.
Čak su nam i kruh i peciva draži od tuđe pšenice pa smo u zemlji, u kojoj se svake godine hvalimo viškovima žitarica – a seljaci zbog niskih otkupnih cijena iznova prijete traktorskim barikadama – i lani podebljali uvoznu bilancu za oko 10 milijuna eura.
Kruha, peciva, kolača i ostalih pekarskih proizvoda uvezli smo, naime, za 114,2 milijuna eura ili za vrtoglavih 868 milijuna kuna, tjestenine za 23,2 milijuna eura ili 176,3 milijuna kuna, a dok nam izvoz podebljava "provoz" banana, agruma, kokosovih oraha, datulja, ananasa, manioke, čak i kitovih kostiju za treća tržišta, istina je neumoljiva. Prema najnovijim podacima Hrvatske gospodarske komore, uvoz hrane lani smo povećali za dodatnih 225,4 milijuna eura (za 1,71 mlrd. kuna), na 2,54 milijarde eura ili 19,3 milijarde kuna.
A iako će neki stati i u obranu izvoza koji smo povećali za 243,5 milijuna eura – na 1,55 milijardi eura, ne možemo se pohvaliti nijednom ključnom kategorijom u "debelom" suficitu osim ribe, odnosno tune, orade i brancina za "osjetljiva" japanska, talijanska i ina nepca, dok su nama dobre i jeftina patagonijska lignja ili aljaška kolja, koje ne "uspijevaju" u hrvatskom Jadranu, ali nam svejedno kvare izvoznu bilancu ribe, ljuskara i mekušaca od 150,5 milijuna eura za 90,5 milijuna eura. Izvoz ribe iz RH podebljali smo, naime, za 31% u odnosu na godinu ranije, za oko 35 milijuna eura. No i uvoz zamrznute, svježe, sušene ribe, ljuskara i mekušaca raste za oko 17 milijuna eura.
Svježe i rashlađene ribe u poljoprivredno-prehrambenoj bilanci Hrvatske tako su i dalje top izvozni adut koji je u 2015. iznosio 95,5 milijuna eura, potom kukuruz za 92,6, pa čokolada i drugi proizvodi s kakaom za 90,1 milijun eura. Nije zanemariv ni izvoz šećera i preparata za umake, najviše vegete, dok svinjetine već više uvozimo nego proizvedemo i godinama je naš top uvozni proizvod. S brojkom od 158,6 milijuna kuna čini već više od 10% ukupnog hrvatskog uvoza hrane, a prije kruha i peciva, koji zauzimaju neslavno treće mjesto na uvoznoj listi, smjestila se čokolada. No iako se domaći konditori poput Kraša i Zvečeva ne daju – i lani su povećali izvoz za 40% – uvoz čokolade i proizvoda s kakaom narastao je dodatnih 13%, na 120,9 milijuna eura.
I dok na hrvatskoj izvoznoj listi nalazimo i soju u zrnu, sladne ekstrakte, pripravke za hranu za životinje, vodu, cigarete, pšenicu i suražicu, pivo..., dok struktura uvoza i dalje upozorava na dramu u sektorima mesa, mliječnih proizvoda, voća i povrća, svega onoga što bi Hrvatska uz pametnu i dugoročnu poljoprivrednu strategiju i regionalizaciju poljoprivrede mogla proizvoditi i za pet puta više stanovnika.
Razvijeno stočarstvo i prateća industrije bez problema bi mogli stvarati i dodanu vrijednost, koja će zaposliti i primarnu proizvodnju uljarica i žitarica te dati dodatni zalet posrnulom gospodarstvu, tvrde poduzetnici. No umjesto toga, grcamo već i u uvoznoj svježoj govedini, koje smo lani podebljali uvoz za 24%, peradi za 13%, a ako smo nekad bili u "debelom" suficitu barem po pitanju mesnih prerađevina, i ta su vremena od ulaska u EU prošla. U odnosu na uvoz, po pitanju stočarskih proizvoda, živih životinja, mesa i klaoničkih proizvoda, mlijeka i mliječnih proizvoda, životinjskih masti i ulja, prerađevina od mesa te hrane za životinje, s izvozom smo u deficitu od vrtoglavih 517 milijuna eura.
U mliječnom sektoru, u kojemu domaća proizvodnja strmoglavo pada, a s njome i broj mliječnih krava i farmi, tako je već svaka druga litra mlijeka iz uvoza. Mlijeka i mliječnih proizvoda lani smo ukupno uvezli za 173,8 milijuna eura, 6% više nego godinu ranije. Kad je riječ o količinama, tržište se najviše guši u uvoznom siru, kojega je u odnosu na godinu ranije uvezeno 35% više, za 68,4 milijuna eura, a kad je riječ o polutvrdim sirevima edameru, ementaleru i gaudi – i 40% više! Lani smo prvi put s uvoznim sirom premašili domaću proizvodnju, a kako je u mliječnom sektoru već naveliko prisutan i damping, naročito u cijenama sira i trajnog konzumnog mlijeka, nije čudno što ovih dana iz sektora putem krovnog udruženja Croatiastočar vape da Hrvatska hitno aktivira članak 37. iz pretpristupnog ugovora s EU, koji podrazumijeva poduzimanje zaštitnih mjera radi popravljanja štete i prilagodbe tog sektora gospodarstvu EU.
I Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) danas je upozorila na alarmantno i neodrživo stanje u proizvodnji i preradi mlijeka i cjenovni damping, koji zbog ukidanja proizvodnih kvota za mlijeko u EU lanjske godine te zatvaranja tržišta Rusije za mliječne proizvode iz EU, hrvatske proizvođače baca u očaj. Stare članice EU, koje su najveći proizvođači, na ranjivom i nezaštićenom tržištu poput našega traže izlaz za svoje viškove (k tome i subvencionirane nizom skrivenih potpora na domicilnom tržištu!), pa iz HUP-a pozivaju Vladu RH i nadležna ministarstva da, osim uvođenja tržnog reda, u što kraćem roku pristupe izradi kratkoročnih i dugoročnih mjera za pomoć i opstanak domaćeg mliječnog sektora. - Nestanak mliječnog sektora tek je prvi korak prema rušenju dugoročne održivosti cijele domaće poljoprivrede - upozorava Goran Pajnić, predsjednik HUP-ove Udruge prehrambene industrije i poljoprivrede.
No, kao što već godinama čekamo s uvođenjem tržišnog reda, ni s pričama o smanjenju nameta i sivog administriranja poduzetnicima u poljoprivredno-prehrambenom sektoru, radu gospodarske diplomacije na način kako se i jake ekonomije ponašaju u RH, smanjenju PDV-a na poljoprivredne inpute i hranu na 8-10% kao i u zemljama u okruženju... nismo daleko odmakli.
A uvoz i dalje raste, pri čemu više nije samo pitanje hoćemo li sijati više mrkve ili proizvoditi više pršuta za koje sirovinu, u nedostatku domaćih svinja 150-kilašica, uvozimo. Ispada da smo željni svega što zbog vlastite ili tuđe nesposobnosti nismo u stanju proizvesti pa osim higijenske ispravnosti ne provjeravamo ni koliko je u uvoznoj robi koja je prošla tisuće kilometara do Hrvatske pesticida, teških metala, hormona, antibiotika...
Lani smo čak i uvoz meda povećali 87%, sa 1,3 na 2,4 milijuna eura, a voća i povrća za oko 30 milijuna – na oko 280 milijuna eura. Kad odbijemo 41 milijun eura "teške" banane, koje nismo mogli sami proizvesti – a do agruma nas dijeli samo pametna strategija – ostatak deviza do 170 milijuna eura za voće potrošili smo na orašaste plodove, trešnje, višnje,jabuke, kruške, marelice... U povrću za oko 110 milijuna eura dominira pak krumpir, smrznuto povrće, mrkva, krastavci... Ispada da je svaki Hrvat lani pojeo 45,3 kilograma, 34,1 kilogram povrća i 37,6 kilograma mesa, klaoničkih proizvoda te prerađevina od mesa iz uvoza.
U konačnici, kažu statistike, pokrivenost uvoza izvozom lani nam je u poljoprivredi i prehrambenoj industriji rasla za 1% – i sada smo u hrani samodostatni 62%. No mala je to utjeha zna li se da s hrvatskih farmi nestaju goveda, kokoši, svinje... Samo s mesom i klaoničkim proizvodima u odnosu na uvoz "kratki" smo tako 252,3 milijuna eura ili gotovo 2 milijarde kuna, s povrćem 94,7, s voćem 137,6, s mlijekom i mliječnim proizvodima za 126,8 milijuna, s hranom za životinje za 99, biljnim mastima i uljima za 67, a s kakaom i proizvodima od kakaa za oko 60 milijuna eura.
Problemi su, tvrde u novom sazivu Ministarstva poljoprivrede, detektirani i rade se i strategija i infrastruktura koja će tako katastrofalno stanje u hrvatskoj poljoprivredi promijeniti. U bližoj ili daljoj budućnosti, koja je odavno trebala postati prošlost?
>>Prošle godine u Hrvatsku uvezeno 10 tisuća tona gaude
Tko vam je kriv kada ste htili svi kupiti povoljna auta! Ugledajte se na Češku....