Kako se osjećate?
- Osjećam se, mogu reći, prilično dobro. Imam još nekih sitnih tegoba, ali kao što vidite, živ sam i zdrav, lagano se vraćam u životni i radni ritam. Jedva čekam da se vratim na posao, ali ću poslušati savjete liječnika i uputiti se na rehabilitaciju u toplice. To mi lakše pada jer je vrijeme godišnjih odmora, a na godišnjem nisam bio već 10 godina. Ono što sam iskusio proteklih tjedana bilo je za mene velika životna škola. Tek sad vidim koliko je ljudski život krhak. Zahvaljujući liječnicima, dobroj sportskoj kondiciji i Božjoj pomoći na putu sam ozdravljenja. Ovim putem želim zahvaliti medicinskom i drugom osoblju, sestrama i liječnicima KBC-a Rebro, a osobito prof. dr. Josipu Paladinu, na skrbi tijekom proteklih tjedana.
- Liječnici su kao uzrok naveli iscrpljenost zbog prekomjerna rada. Hoćete li smanjiti ritam?
- To će biti teško, ali ću zasigurno morati malo pripaziti. Ne bih rekao da sam previše radio. Vjerujem da sam radio onoliko koliko bi političari trebali raditi u interesu onih koji su ih izabrali. Zato mi nije žao što sam se malo "istrošio" za svoj Zagreb. Uvjeren sam da sam činio dobro i da to obični ljudi cijene. Njihova se zahvalnost vidjela i po stotinama brzojava i pisama koje sam primio sa željama za ozdravljenje i brz oporavak. Rezultati mojih nastojanja vidljivi su, a nedovršeni me projekti tjeraju i daju mi snagu da se što prije vratim na posao.
- Poznato je da su - ne samo Zagreb - već i cijela Hrvatska s posebnom pozornošću pratili vaš oporavak. Tko vas je posjetio ovih dana?
- Pisma, poruke i posjeti bili su mi posebna moralna potpora za oporavka. Zato ovim putem zahvaljujem svima koji su bili uz mene kad mi je bilo najteže. Posebno mi je žao što iz objektivnih razloga do mene nisu mogli doći svi koji su to željeli, ali vjerujem da će uskoro biti prigode. Posebno su me ohrabrili posjeti hrvatskih biskupa i muftije Omerbašića. Premijer Račan kod mene je bio čak tri puta i redovito me upoznavao s cjelokupnom političkom situacijom u zemlji. Posjetio me i predsjednik Mesić, ministar Vlahušić, potpredsjednica Vlade Željka Antunović, moji esedepeovci iz Grada, kolegice i kolege iz Poglavarstva te mnogi drugi. Svima sam zahvalan jer je to bila ljudska i prijateljska gesta. Pozitivno su me iznenadile poruke i pisma kolega iz inozemstva. Vjerujem da sam ostavio traga u životu svih tih ljudi.
- Pratite li zbivanja u Gradu Zagrebu i pripreme za parlamentarne izbore te kako to komentirate?
- Redovito pratim sva zbivanja u državnoj politici i u Gradu iako mi liječnici savjetuju da se time previše ne zamaram. Nekim se odlukama, projektima i zbivanjima veselim, a zbog nekih sam ljutit jer bih ih očito drugačije i s više osjećaja rješavao. Još neko vrijeme ne želim aktivno sudjelovati u tim procesima, ali sigurno više neću biti objekt priča, rasprava i nagađanja. Logično je da ću se ove jeseni aktivno uključiti i u predizborne aktivnosti putem stranke te u tekuće gradske projekte u Poglavarstvu. Samim time i najneposrednije sudjelovati u osvajanju jednog mandata na državnoj razini, u Gradu Zagrebu. To je moj zajednički projekt s predsjednikom stranke od siječnja 2003. godine.
- Što vam je najviše nedostajalo svih ovih dana?
- Svatko tko me imalo poznaje zna da bih lagao kad bih rekao da mi ne nedostaje svakodnevni radni ritam, kakav sam imao posljednjih godina, kako u kreiranju, tako i u realizaciji projekata s kojima smo dobili izbore u gradu. Ali na prvom mi je mjestu ipak obitelj i dom. Iako su supruga i kći cijelo vrijeme bile uz mene, nedostaje mi obiteljska atmosfera, šetnja sa psom Bilom po Sljemenu, odlazak u vikendicu u Samoborsko gorje. Nedostaju mi mnogo i prijatelji, šetnja po zagrebačkoj špici, odlazak u rubne kvartove među meni drage stanovnike Zagreba... Iako sam posljednjih dana imao zanimaciju u sobi, nedostaje mi čist zrak i bilo grada. Radujem se povratku među obične ljude! To je moj život! (Ro. K.)
