Da čovjek ne povjeruje! Odjednom više nije riječ o „izbjeglicama“, već o „ekonomskim migrantima“, u prvom planu nisu uplakane sirijske djevojčice, već rabijatni Afganistanci, Pakistanci, Marokanci, ne govori se o inženjerima i doktorima, već se sve češće spominju kriminalci pušteni iz zatvora i razvojačeni džihadisti poražene Islamske države.
Plenković ležernije od Orbána 2015. spominje vojsku na granici. S Ursulom von der Leyen i ekipom vozi se u helikopteru iznad užarene grčko-turske granice, gdje sa sigurne visine, poput bogova s Olimpa, promatraju borbu grčkih graničara i invazora koji se silom žele probiti do njemačke ili švedske socijale. Što se dogodilo u odnosu na prije samo pet godina? Dogodio se Trump, dogodio se Brexit, AfD, Liga, ojačala Le Pen, dogodili su se novi teroristički napadi, dodatna nesigurnost u europskim gradovima, nove no-go zone, sve češći desničarski terorizam.
Svjedočimo promjeni paradigme odnosa prema ilegalnim migrantima. Na kraju je došlo na Orbánovo. Hoće li mu se sada itko iz Bruxelle- sa, Berlina ili barem Zagreba ispričati? Unatoč tome što je još 2010. izjavila kako je multikulturalizam propao, Angela Merkel je pet godina poslije pozivala milijun ljudi da ilegalno dođu u Europu. Kombinacija potrebe tržišta rada i ideološkog sljepila klase koja je već desetljećima odlijepljena od stvarnosti nadvladala je tada zdrav razum i odgovornost prema vlastitim građanima. U pozadini nekontroliranog primanja ilegalnih migranata leži naivno uvjerenje da će sve kulture na koncu skladno dosegnuti vrhunac prema modelu tolerantnog, liberalnog zapadnjaka i da će imigranti, bez obzira na to odakle dolazili, najkasnije u drugoj generaciji na europskom tlu postati poput njih.
Europa je sama sebi dodijelila ulogu ekskluzivnog svjetskog humanista, koji ima obvezu skrbiti za cijeli svijet. Davati azil, kvačiti na obilnu socijalu svakoga tko silom navali na granicu. Istovremeno je, uz takve lavovske pretenzije, EU u praksi slab i kukavan. Njena povjerenica za sigurnost Federica Mogherini cmizdri na tiskovnoj konferenciji nakon terorističkog napada na Bruxelles i kaže kako je njoj teško. Možemo li zamisliti kako Churchill nakon napada Hitlera na Britaniju rida na BBC-u i govori o svojim povrijeđenim osjećajima? Nakon 75 godina mira, generaciju očeva ujedinjene Europe smjenjivali su sve gori naraštaji političara, a današnji se sveo na potkapacitirane birokrate. Šokantno je kako ih Erdoğan otvoreno reketari. Već mu pet godina plaćaju milijarde da ne pušta dodatne migrante prema EU, umjesto da su za puno manje novca ojačali južne granice Unije.
Situacija sad izmiče kontroli. Na otoku Lezbosu, već prekrcanom ilegalnim migrantima, lokalno stanovništvo se samo obračunava s novim pridošlicama. Neodgovorno hiperproduciranje ljudskih prava na kraju će dovesti do ukidanja onih temeljnih. Grčka je tako ovog tjedna privremeno suspendirala pravo na azil. Po Beogradu samozvane ophodnje discipliniraju migrante, vigilanti su se već ranije javljali u Italiji, a zameci paravojnih snaga patrolirali su i uz slovensku i mađarsku granicu. Ako se ilegalna migracija potpuno ne zaustavi, te će se scene diljem Europe gledati sve češće. Nakon što se sam uvukao u sirijsku avan- turu, Erdoğan sada prijeti da će, ako ga EU ne podrži u Siriji, usmjeriti nekoliko milijuna izbjeglica prema njoj. S takvim je ucjenjivačima suvišno pregovarati jer zahtjevima nema kraja. Granicu EU prema Turskoj treba braniti do kraja. Pravo pitanje za nas stoga nije treba li postaviti hrvatske vojnike na granice Hrvatske, već je li bolje poslati ih da pomognu na južnoj granici EU u Grčkoj.
„Hrvatski smo graničari stari, čuvali smo granicu na Savi...“, kaže stara pjesma o obrani od Turaka. Danas bi umjesto Save, ako bude sreće, trebala stajati rijeka Marica, no ako pukne grčka granica, eto nas opet u staroj povijesnoj ulozi. Začuđuje kako nitko od novinara koji su ga intervjuirali posljednjih tjedana nije od predsjednika Milanovića tražio objašnjenje tvrdnje, koju je iznio u kampanji u dva navrata, kako je Merkel 2015. tražila od njega da sto tisuća migranata zadrži u Hrvatskoj. Ova je kriza možda i zadnja šansa da se konačno raščiste neke stvari unutar EU. Merkel je ionako na odlasku, red je da se počiste i njezini repovi.
Nakon Brexita, čisti računi po ovim gorućim pitanjima nužni su za resetiranje ostatka EU ili će se on definitivno urušiti. A sada se vidi tko je po pitanju ilegalnih migracija bio u pravu. Revnost naših ćata u novoj ulozi „starih graničara“ još jednom potvrđuje kako su spremni na sve. One kojima danas, po nalogu izvana, daju ekskluzivna prava, sutra bi zatvarali i psihijatrizirali kad bi im došao novi nalog iz Bruxellesa ili Berlina, jednako kao što su danas odjednom postali veći Orbán od Orbána.
A gdje nam je u svemu ovome gđa Merkel? Nigdje ne vidim neku njenu "pametnu", multi kulti misao.