Zahvaljujući savjetima jugoslavenskih i ruskih vojnih stručnjaka bivšem
iračkom diktatoru Sadamu Huseinu o nepružanju otpora američkim snagama
koje su prije tri godine opkolile glavni irački grad Bagdad, u tom
gradu s pet milijuna stanovnika izbjegnut je ulični sukob dviju vojski
koji bi zasigurno odnio velik broj vojnih i civilnih žrtava.
Potez iračkog diktatora koji se među samim Iračanima, a i među mnogim
vojnim promatračima činio kao izdajnički čin dugo je bio nerješiva
zagonetka. Naime, samo 24 sata prije pada Bagdada irački ministar
informiranja Muhamed Al-Sahaf najavio je da će Iračani Amerikancima
nanijeti velike gubitke te da će od Bagdada napraviti groblje američkih
vojnika pokušaju li na bilo koji način osvojiti taj grad.
Međutim, suprotno najavama, Bagdad je već sutradan pao bez ijednog
ispaljenog metka. Zašto se Sadamova vojska, unatoč Al-Sahafovim
najavama, povukla iz Bagdada i kakvu su ulogu u tom događaju otprije
tri godine odigrali tadašnji jugoslavenski vojni stručnjaci, otkrivamo
u ekskluzivnom razgovoru s Abdel Al-Majid Al-Rafieom, članom
nacionalnog kongresa Bath partije i bliskim Sadamovim suradnikom. Na
početku razgovora upitali smo ga zašto je Bagdad pao bez ijednog
ispaljenog metka, nadajući se odgovoru koji će možda napokon
razriješiti dugogodišnju zagonetku.
Hitan sastanak
Odluka o povlačenju iz Bagdada donesena je 19. na 20. ožujka
2003. na hitnom sastanku iračke vlade koji je sazvao Sadam nakon što je
iračka vojska u borbama kod aerodroma pretrpjela velike gubitke u
ljudstvu i tehnici. Na tom sastanku bili su i jugoslavenski i ruski
vojni stručnjaci koji su kao savjetnici radili u iračkom ministarstvu
obrane.
Sadam je ogorčen gubicima u zračnoj luci naredio grupiranje iračke
vojske te pokretanje protuofenzive, s čime se nisu složili
jugoslavenski vojni savjetnici koji su mu predlagali neka svu svoju
raspoloživu vojnu silu pretvori u manje grupacije koje bi protiv
američkih snaga vodile gerilske ratove, planirane u ilegali, i na taj
im način nanijele velike gubitke te ih prisilile na povlačenje.
Sadam je na jugoslavenske prijedloge uzvratio bijesom i
nerazumijevanjem jer nikako nije mogao zamisliti da Amerikance pusti u
glavni grad Iraka bez otpora. Na njegove primjedbe Jugoslaveni su mu
odvratili da će ga drukčije razmišljanje odvesti u poraz jer se ne može
boriti protiv takve suvremene vojne sile koja može sravniti Bagdad sa
zemljom.
Unatoč žučnoj raspravi na tom sastanku i upornom odbijanju
jugoslavenskog prijedloga, Sadam je na kraju ipak shvatio da oni
razmišljaju ispravno te je 10. travnja 2003. iračkoj vojsci naredio
formiranje u manje grupacije. To se na kraju pokazalo kao ispravna
odluka jer američki neprijatelj svakog dana trpi velike gubitke i traži
način za povlačenje iz Iraka kaže Al-Rafie.
Posljednja rečenica
Posljednja Sadamova rečenica kojom se obratio vojsci bila je: "Danas je
počela narodna oslobodilačka borba!"
Nije neobično da je Sadam Husein cijenio i na koncu prihvatio savjet
jugoslavenskih vojnih savjetnika, jer Jugoslavija je bila jedina zemlja
koja je iračkog diktatora opskrbljivala oružjem i vojnom opremom, čak i
u vrijeme sankcija.
Predsjednik je Tita smatrao idolom. Odnosi s Jugoslavijom nikada
nisu dovedeni u pitanje. Nakon raspada Jugoslavije Sadam je dobre
odnose nastavio njegovati sa Slobodanom Miloševićem. Bez obzira na
mišljenje koja vlada o Miloševiću, on je za nas bio i ostao velik
čovjek, jer kada su nam svi okrenuli leđa, on nas je opskrbljivao
oružjem, vojnom opremom i vojnim instruktorima, a uzvratili smo mu
besplatnom naftom priznaje Al-Rafie.
Prema njegovim riječima, Jugoslavija je u vrijeme sankcija prekršila
rezoluciju UN-a i cijelo vrijeme opskrbljivala Irak oružjem i vojnom
opremom pa nas je zanimalo je li i Hrvatska prekršila rezoluciju UN-a i
prodavala Iraku oružje.
Ne, nakon raspada Jugoslavije Sadam nikada nije imao kontakte s
bilo kim iz Hrvatske jer je Franju Tuđmana smatrao najvećim krivcem za
raspad Jugoslavije koju je beskrajno cijenio. No, iskreno, volju za
takvo što nije pokazala ni druga strana.
Kada govori o bivšem predsjedniku Bath stranke Sadamu Huseinu, Al-Rafie
ne skriva divljenje i strahopoštovanje te o svrgnutom diktatoru govori
kao o još uvijek prvom čovjeku Iraka.
Sadama sam upoznao još kao 26-godišnjeg studenta na VI. kongresu
Bath stranke 1963. u Damasku. Dijeleći s njim sobu u vrijeme kongresa,
imao sam priliku svjedočiti govoru koji je pripremao za javni istup
sljedećeg dana. Tada sam mu iznenađeno rekao da je to govor državnika,
na što mi je on smijući se uzvratio da je to zaista njegova jedina
ambicija.
Ozbiljne namjere
Na njegovu inicijativu posjetio sam ga nekoliko puta u Kairu gdje je
studirao i uvjerio se koliko je ozbiljan u svojim političkim namjerama.
Naime, dok su se njegovi kolege s fakulteta zabavljali u noćnom životu,
on je u svojoj studentskoj sobi neprestano čitao i analizirao
svakodnevne političke događaje u svijetu sjeća se Al-Rafie.
Najveća kritika na račun Sadama Huseina stigla je upravo od članova
Bath partije zbog njegovoga nepromišljenog ulaska u Kuvajt 1990. koji
je doveo Irak u situaciju u kojoj se nalazi i danas. Kao Sadamov
prijatelj, ali i kao član Bath stranke, Al-Rafie kaže:
I ja se slažem s tim da je Sadamova najveća strateška pogreška
bila okupacija Kuvajta, ali, vjerujte mi, on to nikada ne bi napravio
da nije imao zeleno svjetlo velike sile. Osobno sam mu kao prijatelj i
suradnik savjetovao da se povuče iz Kuvajta jer su prijetnje iz svijeta
bile ozbiljne, no on je samo odmahivao rukom uvjeren da su to samo puke
prijetnje. Bio je iznimno tvrdoglav i neposlušan
čovjek.
Do sredine iduće godine bivšem diktatoru Sadamu Huseinu i njegovim
bliskim suradnicima irački sud donijet će konačnu presudu. Zanimalo nas
je kakvu presudu očekuje Al-Rafie.
Sve su opcije otvorene, a ja znam da je on na sve njih spreman,
čak i na smrtnu kaznu vješanjem. Sadam je bio pjesnička duša pa je na
jednom sastanku Bath partije u svom stilu rekao: "Onog trena kada smo
postali članovi partije, zakoračili smo na stube koje vode prema
vješalima". Tko zna, možda je bio u pravu, možda ću i ja uskoro krenuti
uz te stube kaže Al-Rafie.
Blizak Huseinov suradnik otkriva zašto je iračka vojska pred Amerikancima napustila glavni grad