Pod dojmom "poplave stoljeća" nakon razlijevanja Dunava, Labe, Visle i drugih rijeka, postavlja se i pitanje bez veze s meteorologijom: Ne ide li ova katastrofa - kao još neke "prirodne" novijeg doba - na čovjekov ekološki račun, i to zbog povijesno besprimjernog ekološkog zločina? Je li tu katastrofu skrivilo podneblje ili je čovjek narušio podneblje?
"Općih potopa" bilo je u svim epohama, na svim kontinentima. Bit će ih i ubuduće. Ali poodavno traje sumnja da prirodne katastrofe više nisu prirodne, jer u prirodu se umiješao čovjek. Nisu li zato najnoviji "opći potopi" predznaci čovjekova "smaka svijeta"?
Priroda je važan fizikalno-meteorološki pokazatelj. Prirodi je svojstvena i dinamika ekoloških promjena. Presudna je brzina tih promjena. Ali tko će reći da će zato Kanada postati vinorodna, Španjolska se s Portugalom pretvoriti u pustinju, a sibirska se tundra preobraziti u žitnicu kontinenta? A ipak su i to moguće konture budućeg lica Zemlje.
U Mainzu je nobelovac kemičar Crutzen izrazio znanstveni pojam antropocena, zato što je zbog sve većeg čovjekova djelovanja na biološke i geološke procese u prirodi započelo geološko doba određeno silom čovjeka.
Globalni porast atmosferskih temperatura za Celzijev stupanj i pol u sto godina, koliko se očekuje u povoljnom, ili skok od oko pet stupnjeva u nepovoljnom slučaju, može predstavljati razliku između savladive i zlokobne promjene općeg stanja.
Za sve ovo ne možemo se pouzdavati u računalne modele, jer nisu kadri simulirati ni djelovanje ni razmjere mogućih uzajamnih utjecaja atmosfere, oceana i biosfere.
Za utjehu, tek ovoliko: često se s opasnošću pretjeruje, ali opasnost već odavno nije tek hipotetična. (V. K.)
