Tresu se brda, rađa se miš. Tako bi se najbolje moglo opisati nastajanje hrvatskog terminala za ukapljeni prirodni plin (LNG). Spremaju se izbori pa je LNG terminal opet u velikim planovima. “To je jedna od najvećih državnih investicija, vrijednosti veće od 4,8 milijardi kuna, na čijoj će gradnji biti angažirano oko tisuću ljudi, a trajno će zaposliti oko 70”, stoji u programu Narodne koalicije.
Možda i hoće, ali ne tako skoro, barem ne da bi se osvjetlao obraz onome tko će biti na vlasti sljedeće četiri godine, a najvjerojatnije ne niti sljedećih osam godina. O tome voditelji projekta terminala u Hrvatskoj govore malo ili samo u kontekstu blistavih perspektiva, ali kad negdje u inozemstvu dođu među stručnjake, onda pričaju sasvim drukčiju priču.
Tako je bilo i kad je predsjednik uprave tvrtke LNG Hrvatska Mladen Antunović 26. svibnja u Bruxellesu sudjelovao na seminaru pod naslovom “LNG – san ili stvarnost za dunavsku regiju”. Da nema web portala naturalgaseurope.com, hrvatska javnost ne bi znala da je Antunović tom prilikom objasnio da najmanje pet godina, a najvjerojatnije ni deset, u Hrvatskoj neće biti ništa od “investicije 4,8 milijardi kuna, angažmana tisuću ljudi na gradnji niti 70 stalno zaposlenih” na vraćanju ukapljenog prirodnog plina natrag u plinovito stanje.
Jer, nikakav se terminal u Hrvatskoj gotovo sigurno u idućih 10 godina neće graditi, pa na tome neće moći sudjelovati ni hrvatska poduzeća, ni stručnjaci, ni radnici, nego će se terminal, i to plutajući, unajmiti gotov. Umjesto da na njemu zaradi, Hrvatska će nekom drugom plaćati između 40 i 50 milijuna dolara, koliko stoji najam postrojenja na barži koje je u stanju prihvatiti, spremiti u rezervoare i uplinjavati do pet milijardi kubika LNG-a na godinu. No i to je pod velikim upitnikom.
Jer, niti za plin s plutajućeg terminala LNG Hrvatska još nije našla dovoljno kupaca, a veliko je pitanje da li će ih i naći u dogledno vrijeme. Mađari, naime, kažu da bi im plin s Krka mogao biti osjetno skuplji od ruskoga jer im je cijena transporta visoka. A u budućnosti im se nude i druge opcije, crnomorski plin, kaspijski plin koji će dotjecati europskim Južnim koridorom i plin iz istočnog Sredozemlja. Pritom potrošnja plina pada jer se zatvaraju tvornice umjetnog gnojiva: ne mogu izdržati konkurenciju alžirskih i egipatskih tvornica koje, osim što su podignute nedaleko od plinskih izvora, imaju na raspolaganju puno jeftiniji prirodni plin.
Otkako su energetski divovi E.on, RWE/Transgas, OMV, Total i Geoplin odustali od terminala na Krku, očekivanja od LNG-a u Hrvatskoj nisu splasnula, ali su okolnosti za njegov uspjeh sve složenije. Na Mediteranu ukapljeni metan ili LNG dobiva ozbiljnog konkurenta u stlačenom prirodnom plinu ili CNG-u iz istočnog Mediterana, koji može biti puno jeftiniji od LNG-a. Dakle, ako hrvatske energetske tvrtke doista traže nove poslovne prilike s prirodnim plinom, onda bi LNG trebale zaboraviti, a potražiti način da se uključe u istraživanja, eksploataciju i distribuciju plina s istočnog Mediterana.
>> EIB daje novac za cijeli LNG terminal i okolne plinovode
