O Hrvatskoj kao o “zemlji znanja” moći će se govoriti kada životne
priče poput ove Bjelovarčanke Ivane Pinter-Kudeljnjak, samohrane majke
dvojice sinova te diplomirane sociologinje i kroatologinje, odu u
ropotarnicu prošlosti.
No, činjenica da ta mlada
visokoobrazovana žena s prosjekom ocjena 4,6 na Hrvatskim studijima,
koja govori tri strana jezika, već sedam godina bezuspješno traži bilo
kakav posao blizak svojoj struci samo potvrđuje kako se s fakultetskim
znanjem u nas i te kako može živjeti na rubu bijede.
Otkaz zbog trudnoće
–
U sedam godina, otkako sam diplomirala, samo sam jedno polugodište
radila u struci, na zamjeni u bjelovarskoj Ugostiteljskoj školi.
Zanimljivo, premda se kolegica nije vratila na posao, dobila sam otkaz
zato što je ravnatelj doznao da sam trudna. Otada sam kucala na bezbroj
vrata, od škola pa sve do recepcije bjelovarskog hotela, no posvuda sam
bila nepoželjna.
Kratko sam radila i u bjelovarskoj knjižnici.
Bila sam spremna upisati dodatni studij bibliotekarstva, no ravnatelj
mi nije želio pomoći u financiranju studija, premda sam ponudila i
mogućnost kasnijeg vraćanja novca.
Nakon četiri mjeseca,
dobila sam otkaz jer nisam bila stručna, premda u knjižnici i danas
rade neki ljudi sa srednjom školom – priča Ivana. Bio je to posljednji
posao vezan uz njezinu struku. Kad je ostala bez vlastitih prihoda, sa
samo dvije tisuće kuna alimentacije, morala je, kaže, potražiti bilo
kakav posao.
Socijalni slučaj s diplomom
–
Konobarenje je bilo jedino što sam mogla pronaći. Bilo je teško, no
morala sam misliti na to kako prehraniti svoju djecu. Stariji je sin
sada prvašić, dobio je besplatne knjige i prehranu u školskoj kuhinji,
što je velika pomoć, ali i stravična spoznaja da sam s diplomom u ruci
postala socijalni slučaj.
Možda je tomu razlog što još nisam
pronašla formulu kako plaćati podstanarski stan, ratu kredita,
priuštiti nešto svojim mališanima te uz sve to živjeti koliko-toliko
uzdignute glave – kaže ogorčena majka.
Dodaje kako nikoga od
svojih mjerodavnih sugrađana ne proziva, no ne može suspregnuti
nagomilanu gorčinu tolikih odbijanja koja sluša punih sedam godina od
ljudi iz svoje struke.
Osobito joj je, kaže, teško zbog oca
Ivana, umirovljenog profesora i jednog od najvećih kulturnih radnika
koje je Bjelovar ikada imao. – Ne tražim posebno priznanje, već samo
mjesto “pod suncem” za sebe i svoju djecu – zaključuje Ivana.
Samohrana majka: Uz fakultetsku diplomu djecu hranim konobareći
![samohrana majka](/media/img/d2/66/4cffa1e78013be978474.jpeg)
Sedam godina tražim posao, ništa se ne sramim raditi jer ne želim biti socijalni slučaj - ogorčeno govori.
Komentara 29
govori 3 strana jezika ? a recepcijonerka u hotelu ?? turistickoj agenciji ?neka tvrtka ?
Otkaz zbog trudnoće,zaista nema smisla nekome otazati ako se trudi !
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Danas kad je većini ljudi teško živjeti , biti samohrana majka kod nas pravi je podvig i zaslužuje najviše poštovanje. Da je ovom društvu istinski stalo do djece , donijelo bi uredbu da samohrani roditelji moraju imati apsolutnu prednost pri zapošljavanju, ne samo da ne bi trebali skupljati desetine dokumenata za neko elementarno socijalno pravo, nego bi nadležne državne institucije trebale provjeravati da li imaju sve potrebno za život. Nevjerojato je kako kod nas neke skupine imaju prava preko svih mogućnosti društva, a neki se doslovno svakodnevno muče hoće li imati što dati djetetu za ručak.