Hrvatski premijer Ivo Sanader već dugo nije zabilježio tako pozitivno
razdoblje kao što su mu bila protekla dva tjedna. Ulazak Hrvatske u
NATO došao je kao kruna golemog truda koji je nekoliko hrvatskih vlada
uložilo u taj projekt.
Obljetnički skup NATO-a u Strasbourgu i Kehlu, na kojemu su se okupili
najmoćniji državnici svijeta, bio je prigoda za brojne bilateralne,
službene i neslužbene susrete, na kojima je i on, jednako kao i
predsjednik Mesić, iznosio argumente utemeljene na međunarodnom pravu s
kojima Hrvatska nastupa u sporu sa Slovenijom.
Drugi mu je pozitivan rezultat bio to što je, unatoč nesporazumima s
dijelom koalicijskih partnera i unatoč sukobu sa sindikatima javnih
službi i pritiscima da odustane od smanjenja plaća, uspio rebalansirati
državni proračun. Upravo taj rebalans drži temeljem Vladinih
antirecesijskih mjera za idućih nekoliko mjeseci.
Neočekivano povoljna ocjena Međunarodnog monetarnog fonda, pak, treći
je pozitivan rezultat u kratkom vremenu. Iako, dakle, razloga za
zadovoljstvo ima i više nego što je možda i sam očekivao, svjestan je
da se Hrvatska nalazi u ozbiljnom razdoblju, bremenitom brojnim
problemima, koji za vlast kojoj je na čelu predstavljaju velik izazov.
Nedvojbeno je da je
ulazak Hrvatske u NATO povijesno postignuće, kako sa sigurnosnog, tako
i s političkog aspekta. U velikoj svjetskoj organizaciji Hrvatska sjedi
za stolom, ravnopravna s najjačim državama svijeta, uključujući SAD, a
ne čeka ispred vrata. Pozitivnih je strana članstva u NATO-u puno, no
kad biste morali izdvojiti jednu jedinu dobrobit, što biste izabrali?
– Možda je najvažnije to što se nalazimo tamo gdje i pripadamo i gdje
smo od osamostaljenja naše države htjeli biti. Hrvatska je usidrena u
euroatlantsku zajednicu vrijednosti. Moram istaknuti da smo članstvo u
NATO-u zaslužili svojim radom i reformama. Nitko nam ga nije poklonio
niti bi Hrvatsku u Savez pustio nespremnu. Drugi važan aspekt je,
naravno, sigurnost Hrvatske.
Foto: Boris
Ščitar
U godini gospodarske
krize sve se promatra kroz financijske parametre. Hoće li se članstvo u
NATO-u pozitivno odraziti na domaće gospodarstvo?
– Naravno da hoće, kratkoročno i dugoročno. Ulagači, u prvom redu
strani, znaju da je njihov kapital siguran ako je investiran u zemlju
članicu NATO-a ili EU. Ne može se dogoditi ništa nepredviđeno, što bi
ih stajalo kapitala i zato puno brže i lakše dolaze u takve zemlje. S
druge strane, naše tvrtke moći će sudjelovati na natječajima u NATO
članicama, kako u vojnoj, tako i u drugim industrijama. NATO daje
prednost svojim članicama. To se vidi i iz primjera jedne naše tvrtke
koja proizvodi kacige. Ta je tvrtka izgubila posao za koji je bio
raspisan natječaj u jednoj članici NATO-a, iako je bila najbolja na
natječaju, samo zato što Hrvatska nije bila u NATO-u.
Znači, uz malo sreće može
se dogoditi da neka domaća tvrtka već ove godine dođe u priliku
sklopiti neki posao u nekoj od članica?
– Apsolutno.
Kako ste doživjeli
ravnodušnost kojom je domaća javnost pratila ulazak u NATO? Činilo se
da je to više značilo državnom vrhu nego građanima. Je li riječ o
zamoru materijala s obzirom na to da integracijski procesi dugo traju i
prilično su mukotrpni ili je euforija u vezi s bilo čime za Hrvate
stvar prošlosti?
– Mislim da je riječ o zamoru. Činjenica je da smo mi tijekom zadnja
dva desetljeća doživjeli dvije velike euforije. Jedna je bila stvaranje
Hrvatske, a druga oslobađanje zemlje od agresora. Na politici je bilo
da ostvari i treći cilj, a to je ulazak u eurointegracije. Birajući
stranke koje su i to imale u svojim programima, ljudi su rekli da jesu
za to. No, integracijski su se procesi, zbog objektivnih, ali i
subjektivnih razloga, jako otegnuli. Morali smo tranformirati društvo,
uskladiti naše standarde, a bilo je i blokada kao što je ova slovenska.
Nema euforije zato što je ulazak u NATO nešto što se podrazumijeva.
Na summitu NATO-a u
Strasbourgu i Kehlu bili ste s najutjecajnijim državnicima svijeta.
Prvi put ste se susreli i s novim američkim predsjednikom. Kakav je
dojam Obama ostavio na vas?
– Američki predsjednik i ja smo se susreli tri puta, a dvaput smo imali
priliku razgovarati. Prvi put prije svečanog koncerta u Baden Badenu u
petak uvečer, a drugi put u subotu ujutro prije nego što smo preko
mosta krenuli u Strasbourg. Ostavio je na mene sjajan dojam.
Predsjednik Obama je vrlo karizmatična osoba, a u razgovoru je pokazao
ono što imaju svi američki predsjednici – neposrednost u komunikaciji i
precizno znanje o zemlji s kojom razgovaraju.
Foto: Boris
Ščitar
To sam vidio i kod Clintona, Busha mlađeg i starijeg, i sad kod Obame.
Obama vrlo dobra zna što Hrvatska znači i koju ulogu ima. Zna da je
Hrvatska sad saveznik. Rekao sam mu da će Hrvatska biti pouzdan partner
i saveznik, a on mi je odgovorio da će Amerika i NATO biti pouzdani
partneri i saveznici Hrvatskoj. Drugim riječima, ne znajući što je
bivši američki predsjednik Bush rekao na Markovu trgu, predsjednik
Obama je ponovio istu poruku. Njegovo ponašanje i prema predsjedniku
Mesiću i prema meni bilo je prijateljsko, partnersko i savezničko.
Kako vas se dojmilo to
što je Obama imao tretman zvijezde, gotovo kao da je iz šoubiznisa?
– Svaki američki predsjednik ima takav tretman. Čim dođe na neki
međunarodni sastanak, to jednostavno bude tako… Ali, takav tretman
imaju i europski državnici, pogotovo velikih država.
Imaju kod sudionika
skupa, ali među ljudima nemaju tretman kao Obama. Nitko nije grabio
Sarkozyja, Angelu Merkel, Berlusconija da ih izgrli, izljubi, s njima
se slika...
– Obama je novo lice, i kao takav privlači javnost. A ne treba smetnuti
s uma i predsjednik najjače svjetske sile.
Zašto je broj angažiranih
protivnika NATO-a u nas zanemariv? Je li to znak da Hrvatska unatoč
svemu još nije razvijena demokracija u kojoj bi javni prosvjedi i
polemike bili normalan i uobičajen dio društvenog ambijenta?
– Hrvatska je bila žrtva agresije i logično je da se na članstvo u
NATO-u gleda drugačije nego u zemljama koje nemaju takvo iskustvo.
Članstvo i kolektivna solidarnost članica jamče Hrvatskoj sigurnost.
Hrvatska više nikad neće biti napadnuta, jer bi u tom slučaju odmah
bile napadnute i Amerika, Kanada, Francuska, Njemačka… Osim toga,
gotovo da nema vanjskopolitičke teme koja je unatrag godinu dana bila
toliko kontinuirano prisutna u javnoj raspravi kao što je to bio ulazak
u NATO. Tijekom javne rasprave građani su od protivnika članstva u
NATO-u tražili alternativu. S obzirom na to da su je dobili u obliku
prijedloga da se Hrvatska razoruža ili da se izolira od međunarodne
zajednice, ne iznenađuje me što podrška takvim idejama nije velika.
Protivnici ulaska u vojni
savez poručuju da će entuzijazam splasnuti kad počnu stizati kovčezi s
tijelima hrvatskih vojnika iz Afganistana. Bojite li se toga? Što uopće
mislite o takvoj vrsti argumenata?
– Zloguke proroke ne treba nikad slušati. U demokratskoj zemlji kao što
je naša, oni, naravno, imaju pravo na svoju argumentaciju. Hrvatski
vojnici u Afganistanu dio su šireg angažmana međunarodne zajednice pod
mandatom UN-a, koji uključuje više od 40 zemalja među kojima su i
neutralne europske države. Oni su tamo kao doprinos Hrvatske
međunarodnom miru i sigurnosti. Naši vojnici očekuju našu punu podršku
za obavljanje svog časnog, ali opasnog posla. I mi smo na njih iznimno
ponosni. Zato manipulacije mogućnošću pogibije hrvatskog vojnika kako
bi se smanjila podrška članstvu u NATO-u smatram neprimjerenima.
Planirate li otići u
posjet hrvatskim vojnicima u Afganistanu ili nekoj drugoj misiji?
– U državnom vrhu o tome razgovaramo i sigurno je da ću neke naše
vojnike posjetiti. No, o detaljima se ne govori.
Koliko će ulazak u NATO
potaknuti pregovore o ulasku Hrvatske u EU?
– Snažno. Kroz to što smo dobili suglasnost za NATO, razvidno je da
ćemo dobiti suglasnost i za ulazak u EU te da ćemo dobiti i potporu za
ukidanje slovenske blokade.
Foto: Anto
Magzan
Ali nitko iz NATO-a, ni
Obama, iako je SAD izvan okvira EU, niti Angela Merkel ili netko treći
ne može prisiliti Sloveniju da ukine blokadu ako ona to neće.
– Može se postaviti takvo pitanje, ali na takav način ne mogu
razgovarati. Postoji puno stvari koje znam, ali o njima ne mogu
govoriti. Sigurno je jedno: da članice ne žele Hrvatsku u EU, ne bi
podržale ni naš ulazak u NATO.
Oštro ste reagirali na
izjavu Marttija Ahtisaarija da je slovensko-hrvatski spor sve bliže
međunarodnoj arbitraži, jer bi sve drugo odgodilo pregovore. Jeste li
tu izjavu shvatili kao svrstavanje?
– Neprihvatljivo mi je da se kaže kako pregovori mogu ostati blokirani
do daljnjega zbog graničnog spora.
Prema pisanju slovenskih
medija, slovenski premijer Borut Pahor je na summitu EU-SAD najavio da
bi slovenski i hrvatski parlamenti mogli uskoro dobiti na razmatranje
dokument s mogućim rješenjima graničnog spora. Znate li o čemu je riječ?
– Ne znam ništa o tome. Planiram sastanak potkraj travnja sa slovenskim
premijerom na kojemu ćemo razmijeniti mišljenja. Dijalog treba
nastaviti, a blokadu ukinuti, jer sve drugo bilo bi neeuropsko
ponašanje.
Jeste li i u jednom
trenutku otkako je Slovenija blokirala pregovore došli u napast da sve
pustite k vragu i odustanete od EU?
– Ne, ni u jednom trenutku. Nemam pravo na to. Ulazak u EU naš je
nacionalni interes i nitko od nas koji vodimo državnu politiku nema
pravo razmišljati o odustajanju. Ja sam vrlo staložen i hladnokrvan u
takvim situacijama. Uvijek sam svjestan da nemam pravo emotivno
reagirati. Zaustavljanje pregovora, dakle, ne dolazi u obzir. Sad kad
smo ušli u NATO, imamo još čvršće argumente i bolju poziciju da se
izborimo za ukidanje blokade.
Koliko je realno da
Slovenija ukine blokadu brzo i da se pregovori završe do kraja 2009.?
– Realno je da bismo mogli završiti pregovore do kraja godine kad bi
blokada bila brzo ukinuta. No, ne mogu prognozirati što će se događati.
Međutim, učinit ću sve da se to dogodi što prije. Ali kupovanje
teritorijem članstva u EU ili prijateljstva sa Slovenijom ne dolazi u
obzir. Slovenija mora razmišljati o posljedicama svog ponašanja.
Sigurno je da ovo nije europsko ponašanje i da članice ne gledaju na to
dobro. Pitanje je vodi li Slovenija sebe u neku vrstu izolacije unutar
EU.
Foto: Renato
Branđolica
Budući da ste pretrpjeli
puno kritika zbog tajminga i opsega antirecesijskih mjera za koje se
Vlada opredijelila, sigurno vam je kao melem na ranu došla ocjena MMF-a
da su mudro upravljanje i pravodobne mjere koje su uveli Vlada i HNB
pomogli Hrvatskoj prebroditi prvi udar i teška vremena. Je li vam takva
ocjena donijela zadovoljštinu?
– Naravno da mi je to drago. Nemojte misliti da sam neskroman, ali
takvo sam mišljenje MMF-a očekivao. Napadi koji su se pojavljivali nisu
bili objektivni. Oporba je kroz razne kanale širila dezinformaciju da
Vlada ne kontrolira situaciju i da ne može upravljati krizom. Sad
najveći financijski stručnjaci kažu suprotno, kažu da smo bili u pravu.
No, MMF upozorava da
hrvatsko gospodarstvo nije imuno te da se može očekivati znatno
smanjenje gospodarske aktivnosti do kraja godine. Što mislite o tim
dramatičnim prognozama?
– I prije ocjene MMF-a dao sam izjavu da je moguć i novi rebalans
proračuna nakon turističke sezone. Svjetska financijska kriza ne može
nikoga zaobići, pa ni Hrvatsku. O dramatičnim prognozama za jesen ne
želimo razmišljati kao o prijetećem bauku, nego o nečemu s čime se
možemo uhvatiti u koštac. Trebamo se strpjeti i pričekati učinke
turističke sezone. No, ne spavamo ni sad. Nakon Uskrsa ćemo u proceduru
uputiti Zakon o turističkom zemljištu i predložiti da se sav prihod od
koncesija i prodaje turističkog zemljišta stavlja u poseban fond za
pomoć turističkoj djelatnosti. Vidjet ćemo što će nam donijeti jesen,
no ohrabruje porast svjetskih burzovnih indeksa s početka travnja. Na
azijskim su burzama vodeći indeksi skočili više od tri posto, jer su
neočekivano dobri makroekonomski podaci u SAD-u potaknuli nadu ulagača
da se najveće svjetsko gospodarstvo počinje oporavljati. Na europskim
su burzama na početku današnjeg trgovanja vodeći indeksi skočili više
od dva posto, a Crobex je, povučen snažnim rastom globalnih tržišta,
skočio gotovo četiri posto.
Tvrdite da nam pomoć
MMF-a neće biti potrebna. Ali, što ako situacija u jesen bude takva da
se budemo morali obratiti MMF-u?
– Ne odgovaram na hipotetična pitanja. Jer, što ako ne bude? Mi
surađujemo sa svima, razgovaramo sa svima, i sa MMF-om i sa Svjetskom
bankom, i držimo stvari u svojoj zemlji pod kontrolom. Zasad nema
potrebe za pomoći MMF-a. Bilo je nekih koji su na početku krize
zazivali MMF, ali mi na to nismo pristali i pokazalo se da je to bilo
ispravno.
Nezadovoljni rezanjem
plaća u javnom sektoru sindikati su sazvali štrajk za tjedan prije
lokalnih izbora. Štoviše, štrajk na koji će biti pozvano više od
100.000 ljudi trebao bi završiti samo dan prije izbora. Kako
komentirate to predizborno tempiranje?
– Smatram da to neće omesti pobjedu HDZ-a. Međutim, svi znaju da moraju
podnijeti dio tereta krize i zato pozivam još jednom i privatne tvrtke,
a ne samo državne i javne službe, da to učine. Sindikati znaju da na
svim sastancima to tražim od svih. Tražim, dakle, od svih, pa i
privatnih tvrtki i lokalne samouprave, da svi rade na svojim plaćama,
da se suzdrže od podizanja komunalnih naknada, da se suzdrže od
podizanja kamata, da se ne dira kunu jer bi to bila katastrofa…
Tempiranje štrajka prije izbora neće nas omesti ni u čemu.
Foto: Patrik
Macek
Hoćete li pokušati
odgovoriti sindikate od štrajka?
– U stalnom sam kontaktu sa sindikatima. Stalno razgovaramo i
pokušavamo ih uvjeriti da je ovo apsolutno posebna situacija koju nitko
nije mogao zamisliti čak ni prije samo šest mjeseci kad smo radili
proračun. Stalno govorim da ovo više nije borba za plaće, nego za radna
mjesta. Na žalost, ali to je ključna razlika između onoga što je bilo
potkraj 2008. kad smo pregovarali o proračunu za ovu godinu. Tada je to
bila borba za plaće, ali ovo je sad puno ozbiljnija bitka, za svako
radno mjesto.
Koliko je realno da dođe
do socijalnih nemira i da radnici izađu na ulice?
– Mislim da to nije realno.
A da kriza destabilizira
vlast i isprovocira izvanredne izbore?
– Ni to nije realno. To opozicija priželjkuje, ali neće dobiti. Izbori
će biti potkraj 2011. Koalicija je čvrsta, a Vlada radi svoj posao
dobro.
Zašto akcijski plan za
turizam donosite tek u pet do 12? Mogu li te mjere imati učinak na ovu
sezonu?
– Donosimo ga kako smo i planirali. No, nema čarobne formule.
Prostudirali smo sve što su napravile konkurentske zemlje, razmotrili
sve mjere koje su poduzele i vidjeli da nitko nema spasonosno rješenje.
U posljednje vrijeme
govorite o novoj paradigmi kapitalizma. Na što mislite? Je li to novi
pogled na tržišno gospodarstvo?
– Gospodarska je kriza izbacila na površinu spoznaju da je potrebno
raditi na novoj paradigmi kapitalizma, a to znači da oni koji zarađuju
u dobrim vremenima moraju danas, kad su vremena loša, snositi dio
tereta i vratiti društvu u kojem ostvaruju visoke zarade dio tog
profita. Kriza je upozorila na potrebu novog poslovnog ponašanja jakih
tvrtki, banaka, trgovačkih lanaca, turističke branše… Banke kroz
nedizanje kamata, primjerice, dakle kroz svoj način trpljenja, moraju
dati svoj doprinos izlasku iz krize. Trgovački lanci moraju smanjiti
marže. Velike tvrtke, i javne i privatne, moraju smanjiti plaće i
bonuse svojim menadžerima… Mi dužnosnici smanjili smo svoje plaće 10
posto, a ako bude jača kriza, spremni smo ih smanjiti i više. U turizmu
se također mogu smanjiti cijene. Zašto boca vina mora stajati 300 ili
500 kuna u restoranu na obali?
Je li HDZ-u trebala ta
priča oko novog BMW-a? Može li prodaja automobila umanjiti štetu?
– To pitajte Milorada Bibića Mosora, glasnogovornika o tom pitanju.
Njemu se obratite.
Foto: Sanjin
Strukić
I dalje?
– I dalje.
Ipak, mislite li da vam
je taj slučaj nagrizao vjerodostojnost?
– Ne mislim. Mislim da je to pitanje plasirano iz političkih razloga, i
to baš u trenutku kad nas je tjedan dana dijelilo od ulaska u NATO i
kad se vidjelo da ćemo uspjeti s rebalansom proračuna. Puno ih je
zlurado mislilo da nam se na rebalansu zadrmala koalicija, kad su
vidjeli da se to nije dogodilo, trebalo im je nešto da zasjene ta dva
važna događaja. A sad se vidi da smo postigli i treći, a to je izvrsna
ocjena MMF-a. Sve je te uspjehe trebalo zasjeniti jednom glupošću, jer
ni o jednom automobilu, pa tako ni o tom, ne odlučujem ja, nego službe
sigurnosti iz MUP-a. Oni procjenjuju potrebe i propisuju sigurnosne
standarde.
Može li kriza dovesti do
rekonstrukcije Vlade?
– Kad ne bilo ovih uspjeha o kojima govorim, ulazak u NATO, rebalans
proračuna i odlična ocjena MMF-a, možda bih o tome razmišljao. No, sve
je to potvrda da ekipa odlično radi svoj posao u kriznim vremenima.
Na čemu temeljite toliko
samopouzdanje da će HDZ pobijediti na lokalnim izborima?
– Na čvrstoj koaliciji na državnoj razini koja se polako preslikava na
lokalnu razinu. To ne znači, naravno, da ogranci na terenu ne mogu
postupiti i drukčije, jer nama je načelo supsidijarnosti važno. Drugi
razlog je što se u mjestima gdje HDZ sudjeluje u vlasti ili sam vlada
vide uspjeh i napredak. Birači će to honorirati.
Bi li Željko Kerum kao
splitski gradonačelnik bio pokora na čelu vašeg rodnog grada?
– Ne mogu govoriti niti želim govoriti o Kerumu. On je dobar
poduzetnik, ali je Ivan Kuret puno bolji gradonačelnik nego što bi on
bio.
Ali će po svemu sudeći
izgubiti?
– Neće izgubiti. Kuret će pobijediti i Keruma i Ranka Ostojića.
Ako bi Kerum pobijedio,
bi li HDZ s njime surađivao?
– Kuret će pobijediti.
Jeste li donijeli odluku
hoćete li se za predsjednika države kandidirati vi ili ćete kandidirati
nekoga drugoga?
– Da.
Možete li reći kakva je
odluka?
– Ne.
I zločini Partizana zahtijevaju istragu
Slažete li se s
predsjednikom Mesićem da ne treba kazneno istraživati zločine iz
Drugoga svjetskog rata jer ne bi bilo dobro ispitivati stare partizane?
– Ne slažem se. Svi ratni zločini imaju isti tretman, oni ne
zastarijevaju. Mislim da je predsjedniku to izvučeno iz konteksta. Mi
smo ozbiljno razgovarali o toj temi i znam da se slaže s mojom tezom da
svi zločini trebaju biti jednako tretirani. Istragama bi se spasio od
ljage cijeli antifašistički pokret. Kao što počinitelji zločina kojih
je bilo u Domovinskom ratu moraju biti procesuirani da ne bi pala ljaga
na cijeli Domovinski rat, što su neki htjeli. Mi smo ponosni na naš
pobjednički Domovinski rat, jednako kao i na antifašističku borbu.
Zahvaljujući antifašizmu Hrvatska je postala dijelom pobjedničke
koalicije. No, to ne isključuje da je bilo zločina, kako u ratu, tako i
poslije njega.
Njemačka uz nas
Susret s Angelom Merkel
zanimljiv je i zato što se nagađalo da nas je Njemačka, tradicionalna
jaka saveznica, ostavila same. Je li se Njemačka držala po strani?
– Ima puno simbolike u tome što je Njemačka prva zemlja koju sam
posjetio nakon ulaska RH u NATO. Njemačka nije po strani i to
savezništvo nije upitno. Možda bi neki naši ljudi htjeli da se Njemačka
stavi otvoreno i izravno na hrvatsku stranu. No, tako se ne vodi
međunarodna politika. A. Merkel je jaka državnica i političarka. Ona
želi, baš kao i mi, da u sporu sa Slovenijom ne bude pobjednika i
poraženih. Mi želimo da međunarodno pravo bude temelj za povlačenje
granične crte.
