Vijest da bi se pet najutjecajnijih hrvatskih stranaka u BiH moglo udružiti i stvoriti svehrvatsku koaliciju za izbore u Sarajevu gotovo zvuči kao znanstvena fantastika. NHI-jevcu Dobrici Jonjiću i njegovim kolegama iz drugih stranaka uspjelo bi ono što nikako ne uspijeva čelnicima njihovih stranaka.
Tako bi se u koaliciji našli Ljubićev i Čovićev HDZ, Jurišićev HSP, Tadićev HSS i Zubakov NHI. Do jučer su, a neki i danas, gotovo smrtni politički protivnici. Za to vrijeme Hrvatima se, kada je riječ o njihovom ustavno-pravnom položaju, sustavno oduzimaju prava, a u Sarajevu bi bolje prolazili, kako je to primijetio Jonjić, da imaju status manjine. Naime, u Gradskom vijeću bh metropole ne sjedi niti jedan vijećnik iz reda bilo koje hrvatske stranke. Sarajevskim "ustankom" protiv hrvatske gluposti i majorizacije brojnijih sarajevski Hrvati, stvarajući svehrvatsku koaliciju, zasigurno ne bi riješili sve svoje probleme, ali bi imali mogućnost izabrati vijećnike koji bi ih zastupali.
Naravno da bi sarajevski model svehrvatske koalicije bio poguban u jednonacionalnim hrvatskim sredinama, gdje je potrebno stranačko natjecanje. S obzirom na visok izborni prag od tri posto svehrvatske koalicije u većinskim bošnjačkim županijama i RS-u, pa i na federalnoj i državnoj razini, gotovo su jedini jamac da će legitimni hrvatski parlamentarci i vijećnici zastupati ostatke ostataka Hrvata u zakonodavnim i izvršnim organima vlasti.
