Presuda kojom je nekadašnji francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, koji je bio na čelu Francuske od 2007. do 2012., osuđen na trogodišnju zatvorsku kaznu zbog korupcije i trgovine utjecajem, prijelomna je za Francusku, ali i poučna za Hrvatsku i ostale zemlje koje nisu kadre stati na kraj političkoj korupciji na najvišim razinama i u kojima je politička elita iznad zakona. Sarkozy nije prvi francuski predsjednik koji je osuđen, ali je prvi koji je osuđen na bezuvjetnu zatvorsku kaznu.
Prije točno deset godina, Jacques Chirac osuđen je na dvije godine uvjetne zatvorske kazne zbog pronevjere i zloupotrebe javnog novca, odnosno fiktivnog zapošljavanja, i to krajem osamdesetih i početkom devedesetih kada je bio gradonačelnik Pariza. Sarkozyja je, međutim, pariški sud osudio zbog kaznenih djela koja je počinio kao predsjednik, i to na trogodišnju zatvorsku kaznu, od čega dvije godine uvjetno, a godinu dana bezuvjetno, što znači da će Sarkozy, ako viši sud potvrdi tu odluku, godinu dana morati biti u kućnom pritvoru i stalno nositi elektroničku narukvicu.
Sarkozy je osuđen zbog korupcije i trgovanja utjecajem, a proglašen je krivim za obje afere zbog kojih su mu sudili. Riječ je o aferama Prisluškivanje i Bismuth, koje podsjećaju na filmski krimić. U aferi Prisluškivanje Sarkozy je trgovao utjecajem i preko jednog suca pokušao doći do povjerljivih informacija o istrazi koja je vođena protiv njega, i to nakon što je oslobođen u slučaju u kojem su sada već pokojnu nasljednicu L’Oreala, Liliane Bettencourt, jednu od najbogatijih žena svijeta, sumnjičili da je spornom financijskom uplatom podržala njegovu predsjedničku kampanju 2007. Sucu koji mu je pomogao i koji je u njegovu korist iskoristio svoje veze i poznanstva obećano je prestižno radno mjesto u Monaku. A sve je to isplivalo zahvaljujući prisluškivanju razgovora Sarkozyja i njegova odvjetnika Thierryja Herzoga, vođenih putem neslužbene telefonske linije i telefonskih aparata za jednokratnu upotrebu kupljenih na lažno ime Paul Bismuth, po čemu su afere i dobile ime.
Riječ je, vidimo, o kompleksnoj istrazi. Istražiteljima je trebalo nekoliko godina da je raspetljaju. Sarkozy, kao i njegov odvjetnik Herzog, u jednom su trenutku na početku istrage završili i u pritvoru. Međutim, suđenje Sarkozyju i njegovim suučesnicima na pariškom sudu – i to je podatak koji iz hrvatske perspektive zvuči gotovo nevjerojatno – trajalo je tri tjedna! Dok suđenje bivšem premijeru Ivi Sanaderu za aferu Fimi media traje već više od 10 godina, i to zbog raznih razloga, bolesti optuženika, izmjene optužnice, poništenja presude i slično, pariškom sudu tri su tjedna bila dovoljna za okončanje prvostupanjskog procesa u kojem je Sarkozy, dakako, nijekao krivnju i tvrdio da je riječ o izmišljotinama, uvjeravajući da se cijela optužnica temelji na nedostatnim ili nezakonitim dokazima.
Međutim, tužiteljstvo je ustrajalo na optužnici dokazujući da se radilo o korupcijskom dogovoru, zbog čega je Sarkozy na kraju i osuđen, dok je njegovu odvjetniku povrh zatvorske kazne dosuđena i zabrana bavljenja odvjetništvom na pet godina. I u Sarkozyjevu slučaju postojao je jasan politički kontekst koji sud ipak nije spriječio da obavi svoj posao. Sarkozy nije uspio osvojiti novi predsjednički mandat, ali nije ostao bez političkog utjecaja. Njegove veze s Republikancima, njegovom političkom strankom, ostale su snažne, a Sarkozy je navodno blizak i aktualnom predsjedniku Emmanuelu Macronu, dok je aktualni francuski premijer Jean Castex također bio blizak Sarkozyjev suradnik i njegov savjetnik za socijalna pitanja u predsjedničkom mandatu.
Sve donedavno špekuliralo se i o mogućoj Sarkozyjevoj kandidaturi za još jedan mandat, ali to je nakon ove presude – ali i zbog sudskih postupaka koji Sarkozyja tek očekuju – teško zamislivo. Iza Sarkozyja ostale su brojne afere, istrage i sudski postupci, a za desetak dana počet će mu novo suđenje, i to opet zbog ilegalnog financiranja predsjedničke kampanje, a ovaj je put riječ o donaciji od 50 milijuna eura što ih je Sarkozy navodno dobio od libijskog diktatora Gaddafija. Mnogi pamte da je Sarkozy srdačno ugostio Gaddafija 2007., kad mu je dopustio da postavi šator usred Pariza, da bi potom sudjelovao u krvavom rušenju njegova režima. Mnogi misle da je Sarkozy tako pokušao uništiti sve tragove spornog dogovora s Gaddafijem.
Pritom je važno napomenuti, što je ponovno zanimljivo iz hrvatske perspektive, da sve te afere dosad nisu previše naškodile Sarkozyju koji je i u recentnim anketama uživao neobjašnjivo visoku potporu među biračima desnice u Francuskoj. I Francuska je, naime, godinama, poznavala kulturu nekažnjavanja političkih prijestupa na najvišoj razini, kakva još uvijek prevladava u Hrvatskoj. I francusko je pravosuđe desetljećima bilo nemoćno kad je o najvišim političarima riječ, baš kao što je hrvatsko pravosuđe nemoćno i dandanas. Valja spomenuti još jednu važnu posljedicu nemoći pravosuđa pred političkim moćnicima. Populistički političari danas upravo kulturu nekažnjavanja i vlastitu nedodirljivost zloupotrebljavaju za stjecanje dodatne političke moći.
Bivši američki predsjednik Donald Trump vješto koristi činjenicu da ga je Senat političkom odlukom oslobodio odgovornosti za nedavni napad na američki Kongres gradeći narativ o sebi kao žrtvi urote i izborne prijevare, iako je, naravno, riječ o još jednoj Trumpovoj prijesnoj laži. U istom je kontekstu zanimljiv i jedan slučaj iz našeg neposrednog susjedstva. Aktualni slovenski premijer Janez Janša ovih dana uvjerava da je i on bio žrtva izborne prijevare i da su mu ukradeni izbori 2014., kada je, kako kaže, protiv njega iskorištena korupcijska afera Patria, zbog koje je morao i u zatvor.
Janša takvu tezu dokazuje tvrdnjom da je osuđujuću presudu u aferi Patria kasnije ukinuo Ustavni sud i da je bio žrtva montiranog političkog procesa, iako je riječ o krajnje nategnutoj tezi. Naime, Janši jest ukinuta presuda, ali je postupak vraćen na ponovno suđenje, no slučaj je ubrzo pao u zastaru, ali to Janša ne spominje. To je, dakle, samo još jedan primjer u kojem je pravosuđe iskazalo nemoć u procesuiranju korupcije na najvišoj političkoj razini, a sličnu taktiku odugovlačenja do zastare koriste naši moćnici u sličnim procesima u Hrvatskoj, nadajući se istom ishodu. To je put koji aktere korupcije pretvara u tobožnje žrtve pravosuđa, što je, naravno, samo još jedna potvrda disfunkcionalnosti pravne države i porazne činjenice da nismo svi jednaki pred zakonom.
>> Pogledajte i ovaj video: Protiv Milana Bandića je podneseno 250 kaznenih prijava, a uhićen je zbog afere Agram
Sanader je Škoru stavio za kandita za gradonačelnika Osijeka, 2008g. Debakl doživio. Sad ga gura za Zg